Istinomjer je u protekle četiri godine zabilježio oko 600 neistinitih tvrdnji bh. političkih funkcionera/ki, a neke od tih tvrdnji često su se ponavljale u javnosti. U nastavku analize donosimo pregled tvrdnji koje smo zabilježili u različitim kategorijama – od neistinitih i netačnih tumačenja Ustava i zakona BiH, EU i NATO integracija, Covid-19 pandemije, ekonomskih parametara do visokog predstavnika u BiH i izbora i izbornog procesa. Također, u analizi donosimo i pregled “šampiona” Istinomjera kada su u pitanju neistinite tvrdnje.
Više od 60 neistinitih tvrdnji Milorada Dodika u proteklom mandatu
Od posljednjih Općih izbora održanih 7. oktobra 2018. godine do pred sami kraj predizborne kampanje za predstojeće Opće izbore u BiH Istinomjer je 500 tvrdnji koje su iznijeli/e izabrani/e i imenovani/e javni/e dužnosnici/e ocijenio kao neistinite. Najviše takvih tvrdnji iznio je aktuelni član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik, čije su izjave 61 put ocijenjene kao neistinite od momenta kada je preuzeo funkciju člana Predsjedništva. Osim Dodikovih, Istinomjer je ocijenio i tvrdnje brojnih drugih domaćih zvaničnika/ca, među kojima su se više puta u protekle četiri godine našli i lider SDA Bakir Izetbegović, lider HDZ-a BiH Dragan Čović, predsjednica Republike Srpske (RS) Željka Cvijanović, premijer RS Radovan Višković, premijer FBiH Fadil Novalić, ali i Dodikov savjetnik Radovan Kovačević.
Niz “ustavnih” neistina i proizvoljnog tumačenja ustavnih i zakonskih propisa
Pregledom članaka koji su u prethodne četiri godine dobili ocjenu neistina može se ustanoviti da se veliki broj njih odnosio na netačne tvrdnje i proizvoljne interpretacije Ustava Bosne i Hercegovine i niza zakona te nadležnosti Ustavnog suda BiH (1, 2, 3).
Netačne tvrdnje iznosile su se i u kontekstu “obavezujuće” rezolucije o vojnoj neutralnosti Republike Srpske (1, 2, 3, 4, 5). I ovom prilikom Istinomjer podsjeća da Rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Srpske od 4.12.2017. godine, “nema obavezujući karakter”.
Tako smo u više navrata pisali o tvrdnjama da Sud BiH, SIPA, Tužilaštvo BiH i Oružane snage BiH nisu osnovani u skladu s Ustavom BiH (1, 2), što demantuje činjenica da je na osnovu člana IV.4. a) Ustava Bosne i Hercegovine te ovlaštenja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine spomenuto zakonodavno tijelo usvojilo zakone na osnovu kojih su osnovani Sud BiH (Zakon o Sudu BiH), Tužilaštvo BiH (Zakon o Tužilaštvu BiH) te Državna agencija za istrage i zaštitu (Zakon o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu).
Podsjetili smo i da Vijeće ministara BiH nije pomoćni organ (1, 2) Predsjedništva BiH, s obzirom na činjenicu da Ustav BiH propisuje postojanje dva organa izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, a to su Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH, te jasno definiše njihova ovlaštenja i međusobni odnos, niti da je Ustavom određeno da BiH ima samo tri ministarstva.
Govorilo se i o nazivu i postojanju bosanskog jezika kao bošnjačkog jezika koji se “pojavio” prije 20 do 30 godina (1, 2) te o (ne)ustavnosti obilježavanja 9. januara kao Dana Republike Srpske i 1. marta kao Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Tokom predizborne kampanje za Opće izbore 2022. godine u dva navrata zabilježene su tvrdnje kandidata za predstojeće izbore da se svi, odnosno Jevreji, mogu kandidovati za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine (1, 2), što je ocijenjeno kao neistinito. Sve tvrdnje koje su ocijenjene tokom ove predizborne kampanje moguće je pronaći na ovom linku.
Da li je BiH “sastavljena” od dva entiteta, konfederacija, državna zajednica?
Neke netačne tvrdnje koje su se u proteklom mandatu često mogle čuti, mahom od političara/ki iz entiteta Republika Srpska, jesu da je Bosna i Hercegovina “sastavljena od dva entiteta i tri konstitutivna/suverena naroda”, ili da su “entiteti napravili državu”, te da je BiH konfederacija ili, pak, “državna zajednica”.
Ovakve i slične tvrdnje u protekle četiri godine mogle su se čuti od člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika (1, 2, 3, 4), aktuelnog ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca, delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) Bariše Čolaka, šefa Kluba poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) Igora Žunića, državnog parlamentarca i predsjednika Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, generalnog sekretara Vlade Republike Srpske Siniše Karana, zastupnika u državnom Parlamentu i predsjednika DNS-a Nenada Nešića, zastupnika u NSRS Srđana Mazalice, kandidatkinje za Predsjedništvo BiH Borjane Krišto, potpredsjednika NSRS Denisa Šulića i mnogih drugih.
Podsjećamo, Ustav BiH u svom prvom članu potvrđuje da Bosna i Hercegovina “nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i sa postojećim međunarodno priznatim granicama”.
Također, Ustav BiH, kao Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, u svom trećem članu navodi da se Bosna i Hercegovina “sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske”, dok termini “suvereni narodi” i “državna zajednica” ne postoje kako u Ustavu Bosne i Hercegovine, tako ni u cjelokupnom tekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kada je Bosna i Hercegovina nastala i da li je “dejtonska tvorevina”? Postoje li garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma?
I tvrdnje da je BiH nastala 1996. godine, da je dejtonska tvorevina, kao i da postoje garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, mogle su se čuti u proteklom periodu.
Tako su tvrdnje državne parlamentarke Dušanke Majkić da je BiH nastala 1996. godine i premijera FBiH Fadila Novalića da je BiH “dejtonska tvorevina”, kao i Milorada Dodika da BiH postoji na osnovu Dejtonskog mirovnog sporazuma, ocijenjene kao neistinite s obzirom na činjenicu da je Bosna i Hercegovina nezavisnost proglasila 1. marta 1992. godine, nakon održanog referenduma. Članice tadašnje Evropske zajednice priznale su 6. aprila Bosnu i Hercegovine kao nezavisnu i suverenu državu, a što su dan kasnije učinile i Sjedinjene Američke Države. Bosna i Hercegovine postala je članica Ujedinjenih nacija 22.5.1992. godine. Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine BiH je ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih te dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske – čime su potvrđeni kontinuitet postojanja, suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost Bosne i Hercegovine kao države.
Također, često se mogla čuti tvrdnja da postoje “garanti” Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno da su Hrvatska i Srbija garanti ovog sporazuma. Ove tvrdnje su, između ostalog, iznijeli državna parlamentarka Mira Pekić, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović, zastupnik u državnom parlamentu i lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, predsjednik NSRS Nedeljko Čubrilović, poslanik u NSRS Darko Banjac i predsjednik FBiH Marinko Čavara.
Podsjećamo, riječ “garant” ne spominje se u Dejtonskom mirovnom sporazumu te se u tom kontekstu koristi izraz “svjedoci”, a svjedoci su Evropska unija, Ujedinjene nacije, ali i predstavnici Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije, što se navodi u članu XI. U Dejtonskom mirovnom sporazumu navodi se i da su Srbija i Hrvatska “strane” Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, što je naznačeno već u prvoj alineji/rečenici njegove preambule, ali i na samom kraju teksta ovog sporazuma. U Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH Republika Hrvatska i Republika Srbija spominju se na više mjesta i kao “sudionice”.
O terminu “zajedničkih” institucija Bosne i Hercegovine
Još jedna netačna tvrdnja, koja se mogla čuti u kontekstu Bosne i Hercegovine, jeste ona u vezi s državnim institucijama koje su se često nazivale “zajedničkim” institucijama.
Takve tvrdnje mogle su se čuti od državnih parlamentaraca/ki Branislava Borenovića, Sanje Vulić, Dragana Bogdanića, potpredsjednika NSRS Denisa Šulića, portparola SNSD-a Radovana Kovačevića i tadašnjeg pomoćnika generalnog sekretara Vlade RS Marka Šukala.
Istinomjer podsjeća na član 3. Ustava Bosne i Hercegovine (Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta) na osnovu kojeg je moguće utvrditi da izraz “zajedničke institucije Bosne i Hercegovine” kao takav ne postoji te da se u čitavom tekstu Ustava BiH u tom kontekstu koristi isključivo termin “institucije Bosne i Hercegovine”.
Da li je Brčko distrikt dio Republike Srpske i kondominijum?
Netačne tvrdnje mogle su se čuti i u vezi s Brčko distriktom koji je tako, prema tvrdnjama određenih funkcionera, sastavni dio Republike Srpske ili čak kondominijum.
I dok je delegat u Vijeću naroda RS Vukota Govedarica tvrdio da je Brčko distrikt “sastavni dio” ovog entiteta, aktuelni gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ustvrdio je da je Brčko distrikt bio “sastavni dio” Republike Srpske. S druge strane, kandidat za Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH na Općim izborima 2022. godine i predsjednik Hrvatske seljačke stranke Bosne i Hercegovine Mario Karamatić istakao da je ova administrativna jedinica lokalne samouprave zapravo kondominijum ili “treći entitet”.
Podsjećamo, u dijelu Dejtonskog mirovnog sporazuma pod nazivom “Sporazum o međuentitetskoj liniji razgraničenja i spornim pitanjima”, u članu 5, predviđena je arbitraža za područje Brčkog. Brčko distrikt Bosne i Hercegovine jedinstvena je administrativna jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom Bosne i Hercegovine”, a “entiteti u okviru Distrikta izvršavaju samo one funkcije i ovlasti koje su im povjerene odredbama ovog statuta u trenutku njegovog stupanja na snagu”.
Koji je glavni grad Republike Srpske?
U javnosti se mogla čuti i tvrdnja da je Banja Luka glavni grad Republike Srpske. Tako je Istinomjer u niz navrata ovakve tvrdnje ocijenio neistinitim, dok smo u analizi “Glavni grad RS nije Banjaluka, iako često čujemo drugačije” podsjetili i na s tim u vezi neispunjeno obećanje koje je SNSD dao tokom izborne kampanje pred Opće izbore 2006. godine. Pored Mirka Šarovića i Srđana Mazalice, ovim tvrdnjama pridružio se i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. Podsjećamo, Ustav Bosne i Hercegovine u članu I, “Bosna i Hercegovina”, u stavu (5), navodi da je “glavni grad Bosne i Hercegovine Sarajevo”, dok je Sarajevo, također, u skladu s članom 9. Ustava Republike Srpske, glavni grad i tog entiteta.
O legalitetu i legitimitetu visokog predstavnika u BiH i njegovim ovlaštenjima
Nakon što je sredinom 2021. godine saopćeno da će biti imenovan novi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt te nakon što je njegov prethodnik Valentin Inzko nametnuo dopune u Krivičnom zakonu BiH kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, u bh. javnosti se aktuelizirala tema legitimiteta visokog predstavnika u BiH i njegovih prava i ovlaštenja.
Tako se, najprije, moglo čuti da Christian Schmidt nije legalni visoki predstavnik u BiH, jer se o tome nije izjašnjavalo Vijeće sigurnosti UN-a, te da, shodno tome, u BiH trenutno ne postoji visoki predstavnik. Takve tvrdnje mogle su se čuti od državne parlamentarke Snježane Novaković-Bursać, Milorada Dodika, Radovana Kovačevića, Denisa Šulića, pa čak i predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.
Pored toga, brojni javni/e funkcioneri/ke u proteklom periodu netačno su tvrdili/e da visoki predstavnik u BiH nema ovlaštenja da donosi, tj. nameće zakone, niti ima pravni osnov za zabranu političkog djelovanja pojedincima/kama, te da se njegove odluke mogu odbaciti. Među tim funkcionerima/kama našli/e su se član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i njegov savjetnik Milan Tegeltija (1, 2), zatim Snježana Novaković-Bursać i zastupnica u NSRS Ivanka Marković,
Kao što je Istinomjer već ranije pisao, definisana procedura izbora visokog predstavnika ne postoji. U Vijeću sigurnosti UN-a krajem juna 2021. godine održana je rasprava o imenovanju novog visokog predstavnika u BiH. Kako je tada prenijela VOA, predstavnik Rusije u Vijeću sigurnosti Vasilij Nebenzia rekao je da bi Schmidtov izbor rezolucijom trebalo potvrditi Vijeće sigurnosti, pozivajući se na raniju praksu. Ipak, imenovanje Christiana Schmidta podržale su SAD, Velika Britanija, Estonija, Norveška i druge zemlje, navodeći da je potvrda Vijeća sigurnosti “poželjna, ali ne i neophodna”. Izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, što govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Štaviše, definisana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a čak ni prvog vršioca ove funkcije Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a.
U kontekstu ovlaštenja visokog predstavnika, članom 5. Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini visoki predstavnik ovlašten je za konačnog interpretatora Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog ugovora. Osim toga, prema članu 2. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik olakšava rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako prosudi da je to potrebno. Dodatno, u zaključcima konferencije Vijeća za implementaciju mira (PIC), održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, PIC je “pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno”, čime su visokom predstavniku dodijeljene takozvane bonske ovlasti.
Da li je BiH u MAP-u? Koliko je prioriteta iz Mišljenja EK zaista ispunjeno?
U proteklom periodu mogle su se čuti i mnogobrojne tvrdnje da Bosna i Hercegovina još uvijek nije dio programa Akcionog plana za članstvo (MAP) u Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Ove tvrdnje mogle su se, između ostalih, čuti od državnih parlamentaraca Nebojše Radmanovića, Nenada Stevandića, Radovana Kovačevića.
Podsjećamo, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg 5.12.2018. godine obavijestio je javnost u Bosni i Hercegovini da je naša zemlja dobila zeleno svjetlo za Akcioni plan za članstvo u NATO-u, a ubrzo nakon toga na zvaničnoj stranici NATO-a našla se obavijest da je, pored Sjeverne Makedonije, i Bosna i Hercegovina učesnica MAP-a.
U kontekstu ispunjavanja 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU netačno su govorili premijer Kantona Sarajevo Edin Forto, delegatkinja u Domu naroda PSBiH Lidija Bradara, ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković, državni parlamentarci Damir Arnaut i Nenad Nešić, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović (1, 2) i predsjednik Nezavisnog bloka Senad Šepić. I dok su neki funkcioneri/ke tvrdili/e da je čak polovina prioriteta ispunjena, ostali/e su tvrdili/e da nijedan prioritet nije ispunjen.
U nizu analiza, kao i ocjena izjava zvaničnika/ca u BiH, Istinomjer je pisao o tome šta su nadležne institucije u našoj zemlji u proteklih nešto više od tri godine ispunile u okviru 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije. U kontekstu ovih tvrdnji, podsjećamo da je u potpunosti ispunjen prioritet koji se odnosio na osiguranje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Djelimično su ispunjeni i prioriteti pod rednim brojevima 1, 10, 11 i 14, a detaljnija analiza može se pročitati u nekom od naših ranije objavljenih tekstova (1, 2, 3).
Niz netačnih tvrdnji u kontekstu različitih ekonomskih parametara i pandemije Covid-19
Istinomjer je u proteklom periodu provjeravao tačnost tvrdnji koje su se odnosile na zaduženost entiteta RS, zaposlenost, penzije i plate (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10), ulaganja i stopu pokrivenost uvoza izvozom (1, 2, 3), cijene struje i plina (1, 2, 3, 4) i niz drugih ekonomskih parametara.
Nakon početka pandemije Covid-19, odnosno njenog proglašenja u Bosni i Hercegovini u martu 2020. godine, do danas smo zabilježili niz netačnih tvrdnji. Tako su neki od političkih aktera/ki širili/e lažne vijesti (1, 2, 3, 4) i teorije zavjere u vezi s Covid-19, dok su se, s druge strane, mogle čuti netačne tvrdnje u vezi s brojem testiranja u entitetima, medicinskom opremom, brojem radnika koji su ostali bez posla, nabavkom respiratora (1, 2, 3), transparentnosti javnih nabavki, kao i o vakcinama i vakcinaciji protiv Covid-19 (1, 2, 3).
Izborne neistine
U kontekstu izbora, izbornog procesa i izbornih rezultata zabilježen je niz netačnih tvrdnji – od onih ko je osvojio veći broj glasova (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9) do tvrdnji da ne postoje uvjeti za implementaciju izbornih rezultata i da Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) nije izabrana u skladu sa zakonskom procedurom i na transparentan način (1, 2). U kontekstu Lokalnih izbora 2020. godine zabilježene su netačne tvrdnje da su izbori odgođeni zbog “epidemiološke procjene” CIK-a BiH (1, 2).
S obzirom na činjenicu da su se brojni ocijenjeni akteri i akterke ponovo našli na listama te da su se u izbornoj kampanji mogle čuti brojne ponovljene neistine, i nakon održavanja Općih izbora 2022. nastavit ćemo pratiti da li će se sličan trend nastaviti.
(Istinomjer.ba)