Zastupnica u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ivanka Marković gostovala je u programu televizije N1, te se pridružila nizu političkih predstavnika koji su dali svoj komentar na način na koji su donesene dopune Krivičnog zakona BiH, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.
Marković je u izjavi istakla “da se odlukom ne može donositi zakon”.
Na ovaj način, gospodin Inzko je napravio, zapravo, medveđu ulogu svim građanima Bosne i Hercegovine jer je na pogrešan način završio svoj mandat, a to je korištenje onih ovlaštenja koja, po mom dubokom uvjerenju, nisu baš takva da i ne daju mu baš mogućnost da odlukom nametne zakon. To svi znamo, da se odlukom ne može donositi zakon.
Ivanka Marković, 2.8.2021.
U članu 5. Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum) navodi se da je visoki predstavnik ovlašten za konačnog interpretatora Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog ugovora. Također, u članu 2. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma stoji da visoki predstavnik olakšava rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako prosudi da je to potrebno.
Nadalje, u zaključcima konferencije Vijeća za implementaciju mira (PIC), održane u Bonu krajem 1997. godine, koji se tiču visokog predstavnika, PIC je pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma. Kako se navodi u tom dokumentu, visoki predstavnik donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno. Jedna od navedenih situacija je i donošenje mjera koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore.
(…)
b) privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
Bonska konferencija o implementiranju mira, 10.12.1997.
Ustavni sud BiH je 2006. godine zaključio da “u postojećem pravnom sistemu Bosne i Hercegovine nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je Bosna i Hercegovina u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti u cilju obezbjeđivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv navedenih odluka visokog predstavnika”.
Podsjećamo i na činjenicu da ovo nije prvi put da visoki predstavnik odlukom donosi zakone u BiH. Naprimjer, od niza zakona koje je odlukama donio Inzkov prethodnik Miroslav Lajčak izdvajamo izmjene i dopune Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ličnim kartama državljana BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH itd.
S obzirom na sve navedeno, tvrdnju Ivanke Marković, da ovlaštenja visokom predstavniku ne daju mogućnost da odlukom nametne zakon, Istinomjer ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)