Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) Nebojša Vukanović i Srđan Mazalica gostovali su 18.4.2024. godine na UNA televiziji. Fokus diskusije bio je na rezoluciji UN-a kojom bi se 11. juli proglasio kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.
Negiranje genocida u Srebrenici
Na sjednici NSRS 18.4.2024. godine usvojen je Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, koju je formirala Vlada RS, a u kojem je, između ostalog, navedeno da u Srebrenici nije počinjen genocid.
Za usvajanje izvještaja i pratećih zaključaka glasali su i Vukanović i Mazalica, a genocid u Srebrenici negirali su i tokom intervjua.
Usvajamo ovaj sad izvještaj ove komisije i da naravno odbacujemo kvalifikaciju genocida, koji se navodno desio u Srebrenici.
Srđan Mazalica, 18.4.2024.
Vukanović je iznio stav da se za “to što se dogodilo u Srebrenici” ne može pripisivati kolektivna odgovornost jednom narodu:
I to što se dogodilo u Srebrenici, to je velika sramota za sve nas Srbe. Ali, ne možete stavljati kolektivnu odgovornost. I ako Efraim Zuroff i mnogi drugi kažu, ako se odvoje žene i djeca iz stradanja, ne možete govoriti o totalnom uništenju jednog naroda. Dakle, ne možete govoriti o stradanju jednog naroda.
Nebojša Vukanović, 18.4.2024.
Međunarodna pravna definicija zločina genocida data je u članu II i III Konvencije o spriječavanju i kažnjavanju genocida, koju je Generalna skupština UN-a usvojila 1948. godine, a na koju su se u svojim presudama pozivali i Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, kao i Sud Bosne i Hercegovine.
“U smislu ove Konvencije kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela učinjenih u namjeri potpunog ili djelimičnog uništenja jedne nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe kao takve: a) ubistvo članova grupe; b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe; c) namjerno podvrgavanje grupe životnim uslovima koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog uništenja; d) mjere uperene na sprečavanje rađanja u okviru grupe; e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu” navodi se u Konvenciji.
Presudama Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Suda Bosne i Hercegovine utvrđeno je da je u julu 1995. godine u Srebrenici počinjen genocid, i to je sudski utvrđena činjenica. MKSJ, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili 48 osoba – na više od 700 godina i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.
Posljednja pravosnažna presuda za genocid u Srebrenici izrečena je početkom juna 2021. godine ratnom komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću pred MKSJ-om u Hagu.
Izričući Mladiću prvostepenu kaznu doživotnog zatvora u novembru 2017. godine, predsjedavajući Sudskog vijeća MKSJ-a Alphons Orie, govoreći o tački optužnice kojom se Mladić tereti za genocid u Srebrenici, rekao je da je Vijeće konstatovalo da su pripadnici VRS namjeravali uništiti bosanske muslimane koji su činili dio zaštićene grupe.
Vijeće je konstatovalo da su fizički izvršioci namjeravali da unište bosanske muslimane u Srebrenici koji su činili značajan dio zaštićene grupe. Vijeće je, shodno tome, konstatovalo da su nad bosanskim muslimanima u Srebrenici i njenoj okolini počinjena krivična djela genocida, progona, istrebljivanja i ubistva, kao i nehumana djela prisilnog premještanja.
Alphons Orie, 22.11.2017.
Podsjećamo da je Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN) krajem jula 2021. godine provjeravala koliko se ključni navodi iz Izvještaja Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine razlikuju od činjenica utvrđenih tokom velikog broja suđenja.
Kako je BIRN utvrdio, niz stavova navedenih u ovom dokumentu protivi se zaključcima donesenim u više presuda Haškog tribunala, iako se Komisija u radu poziva na ove presude. U većem dijelu dokumenta, kako je navedeno u tekstu, Komisija se poziva na izjave koje su preživjeli dali Službi državne bezbjednosti RBiH, a u manjoj mjeri na izjave date haškim istražiteljima, dok se skoro nikako ne navode iskazi preživjelih sa srebreničkih stratišta.
Također, Istinomjer je već pisao da u rezoluciji UN-a kojom bi se 11. juli proglasio kao Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, a koja bi se na sjednici Generalne skupštine UN-a trebala razmatrati 2. maja ove godine, ni srpski narod ni Republika Srpska ne označavaju genocidnim, niti se za genocid stavlja kolektivna odgovornost.
Schwarza-Schillinga nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a
Osim navedenog, gosti emisije govorili su i o drugim aktuelnim temama. U kontekstu procedure imenovanja visokog predstavnika u BiH, Srđan Mazalica ustvrdio je da je Christian Schmidt jedini visoki predstavnik kojeg nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a:
Christian Schmidt je jedini visoki predstavnik, navodno, jedini čovjek kojeg je predložila, a opet ne jednoglasno PIC i koji nije dobio podršku Savjeta bezbjednosti UN-a.
Srđan Mazalica, 18.4.2024.
Slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling, govori da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a prilikom imenovanja visokog predstavnika nije presedan. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Da Vijeće sigurnosti UN-a svojevremeno nije formalno potvrdilo njegovo imenovanje, u intervjuu za Politički.ba potvrdio je i sam Schwarz-Schilling:
Ali to me nije spriječilo da djelujem kao visoki predstavnik. Odluka SB PIC-a jednostavno je primljena na znanje u UN-u.
Christian Schwarz-Schilling, 3.6.2021.
Istinomjer je već pisao o tome da Schmidt nije jedini visoki predstavnik bez potvrde Vijeća sigurnosti UN-a, pri čemu smo neistinitom ocijenili tvrdnju Snježane Novaković Bursać, a istinitom tvrdnju Nermina Nikšića.
Rusija i Kina nisu glasale protiv imenovanja Schmidta
Činjenica da UN nije glasao o imenovanju Christiana Schmidta demantuje i kasnije iznesenu tvrdnju Srđana Mazalice da su Rusija i Kina glasale protiv njegovog imenovanja:
Na kraju krajeva, Kina i Rusija usprotivili su se imenovanju Schmidta.
Srđan Mazalica, 18.4.2024.
Polovinom jula 2021. godine Rusija i Kina predložile su rezoluciju Vijeću sigurnosti UN-a kojom bi se oduzele bonske ovlasti visokom predstavniku u BiH. Rezolucijom je također bilo predviđeno da se mandat Christiana Schmidta ograniči do 31.7.2022 te da se nakon tog datuma Ured visokog predstavnika u BiH zatvori. Vijeće sigurnosti UN-a odbacilo je spomenutu rezoluciju 22.7.2021. godine.
Za rezoluciju su glasale Rusija i Kina, a ostalih 13 članica Vijeća sigurnosti bile su suzdržane, čime ona nije dobila dovoljnu podršku da bi stupila na snagu.
Dakle, Rusija i Kina glasale su samo za rezoluciju o oduzimanju bonskih ovlasti i zatvaranju OHR-a, ali ne i o samom imenovanju Christiana Schmidta na poziciju visokog predstavnika, budući da se glasanje o tome nikad nije održalo.
Koliko RS ulaže u inostrana predstavništva?
U nastavku emisije, Nebojša Vukanović iznio je tvrdnju da Republika Srpska “svake godine izdvaja desetine miliona” za predstavništva u inostranstvu, a naročito za predstavništvo u SAD-u:
Vi morate znati da Republika Srpska svake godine izdvaja desetine miliona za naša predstavništva u inostranstvu i efekt je nula. Najviše para ide u Ameriku.
Nebojša Vukanović, 18.4.2024.
U budžetu za 2024. godinu, za predstavništva RS u inostranstvu izdvojeno je 7,1 miliona KM. Godinu ranije planiran je iznos od 5,3 miliona KM, a 2022. godine 4,7 miliona KM. Dakle, suprotno tvrdnji Vukanovića, Vlada RS ne troši godišnje “desetine miliona” KM za rad inostranih predstavništva.
Osim toga, prema predloženim programima i planovima rada sa finansijskim planovima predstavništava RS u inostranstvu koje Vlada RS donosi početkom svake godine, predstavništvo u SAD-u u posljednje tri godine ne nalazi se među tri za koje Vlada RS izdvaja najvše sredstava.
Tako je u aktuelnoj godini za predstavništvo u SAD-u namijenjeno 600 hiljada KM, a manje sredstava izdvojeno je samo za predstavništva u Grčkoj i Izraelu. U 2023. i 2022. godini za predstavništvo Vašingtonu ponovo je planirano oko 600 hiljada KM, a manji iznos namijenjen je samo za predstavništva u Njemačkoj, Grčkoj i Izraelu.
Ambasadori se ne biraju iz konstitutivnih naroda
Analizu zaključujemo neutemeljeno tvrdnjom Srđana Mazalice, koji je izjavio da, prilikom imenovanja ambasadora, članovi Predsjedništva BiH “iz svog naroda biraju te predstavnike”:
Princip biranja diplomatskih predstavnika u svijetu zna se kako ide. (…) U suštini, svi oni članovi Predsjedništva, svako iz svog naroda bira te predstavnike i drugi se ne miješaju u taj izbor, ali svi glasaju jer mora biti jednoglasna odluka svih članova Predsjedništva.
Srđan Mazalica, 18.4.2024.
Procedura imenovanja ambasadora/ica definisana je članom V Ustava BiH u skladu s kojim je Predsjedništvo BiH nadležno za imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine.
Iako Ustav nalaže da najviše dvije trećine ambasadora mogu biti odabrani s teritorije Federacije BiH, pripadnost bilo kojem konstitutivnom narodu ne igra ulogu pri izboru diplomatskih predstavnika.
U Odluci o postupku imenovanja ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH koju je Predsjedništvo BiH usvojilo 2013. godine navodi se da za ambasadora BiH može biti imenovana osoba koja ispunjava set uslova, među kojima se ne navodi pripadnost konstitutivnom narodu.
I pored političkih neslaganja i iznošenja neistinitih, odnosno neutemeljenih tvrdnji, predstavnici vlasti i opozicije u entitetu Republika Srpska u jednom se slažu – negiranju utvrđenih činjenica i odbacivanju sudskih presuda za genocid počinjen u Srebrenici.
(Istinomjer.ba)