Počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić gostovao je 19.1.2023. godine u emisiji “Dan uživo” N1 televizije, gdje je govorio i o državnoj imovini, ustvrdivši da Ustavni sud BiH u svojim odlukama nije rekao da državna imovina pripada državi Bosni i Hercegovini.
Tako je na pitanje voditelja, koji se referisao na odluke Ustavnog suda BiH u vezi s državnom imovinom, kako doći do situacije da se poštuju presude Ustavnog suda BiH, Ivanić izjavio da je Ustavni sud BiH samo rekao da treba donijeti zakon o tome na državnom nivou, ali da nije rekao da je to državna imovina.
Nije imovina državna. Imovina nije državna. To čak ni Ustavni sud nije rekao. Ustavni sud je samo rekao da treba donijeti zakon na nivou BiH koji bi trebao da odredi čija je imovina, a nije rekao da je to imovina Bosne i Hercegovine. Barem ja za to ne znam.
Mladen Ivanić, 19.1.2023.
Na ponovljenu konstataciju voditelja da postoje odluke koje kažu da jedino BiH može biti titular te imovine, “kao što su šume, rijeke itd”, Ivanić je ponovio:
Ja mislim da opet griješite, da to Ustavni sud nije tako rekao, nego je rekao da BiH može da donese zakon da se to pitanje riješi, a nije rekao da jedino BiH to može biti.
Mladen Ivanić, 19.1.2023.
Međutim, da Ivanićeva tvrdnja u dijelu u kojem kaže da Ustavni sud BiH nije rekao da ono što se podrazumijeva pod pojmom “državna imovina” nije vlasništvo države BiH nije istinita, jasno je iz Odluke Ustavnog suda BiH U-1/11 iz jula 2012. godine.
U toj odluci, ispitujući da li je Republika Srpska imala ustavnu nadležnost da donese Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja, Sud je u tački 62. prije svega objasnio šta se podrazumijeva pod pojmom “državna imovina”.
Državna imovina, iako je to oblik vlasništva koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnom privatnom vlasništvu, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz toga razloga, uživa poseban status. Državna imovina je karakteristična po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i korištenja te imovine, kao i njezinoga titulara. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti ‘javno dobro’ . Ono, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi. Kao takvo, ‘javno dobro’ može biti izuzeto iz pravnog prometa zbog svoga značaja, jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno.
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 62.
Osim toga, u tački 77. navedene odluke Ustavni sud je naglasio da je predmet regulisanja u tom predmetu bila “nepokretna imovina koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije” i “nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša SRBiH”.
Iz navedenog je jasno da je Ustavni sud BiH mišljenja da je imovina o kojoj je riječ vlasništvo BiH, odnosno da je njoj “pripala”.
U nastavku obrazloženja dodatno je pojašnjeno šta se sve podrazumijeva pod pojmom “državne imovine“.
Ustavni sud ponavlja kako državna imovina ima poseban status. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti. S druge strane, ‘državna imovina’ može obuhvatiti javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih prirodnih resursa, kao što su šume, nužna državna infrastrukturna mreža u smislu Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini itd.). Takva imovina predstavlja odraz državnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Također, ne može se zanemariti interes Bosne i Hercegovine da zadrži ‘javno dobro’, kao dio ‘državne imovine’ koje služi svim građanima Bosne i Hercegovine, koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi. Osim toga, ova imovina može služiti i kao ‘drugi način finansiranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine’ u smislu člana IV/4.b) u vezi s članom VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 82.
Na navedenu odluku i obrazloženja Ustavni sud BiH pozvao se i u svojim odlukama donesenim 2021. i 2022. godine.
Podsjećamo, u septembru 2021. godine najveća sudska instanca u BiH je u predmetu broj U 4/21, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, naložila da se niz članova Zakona o šumama Republike Srpske u roku šest mjeseci uskladi s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona o šumama nisu u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se pitanja koja se odnose na utvrđivanje svojinskog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa trebaju regulirati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isključivoj nadležnosti države BiH.
Ustavni sud BiH, U 4/21
Na sjednici održanoj 22.9.2022. godine Ustavni sud BiH usvojio je zahtjev šest delegata Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine te utvrdio da Republika Srpska nema ustavnu nadležnost za regulisanje pravne materije koja je predmet Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti, jer je to, u skladu s članom I/1, članom III/3.b) i članom IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, nadležnost Bosne i Hercegovine.
U skladu sa članom 61. stav (2) Ustava Bosne i Hercegovine, stavlja se van pravne snage Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti.
Ustavni sud BiH, U-10/22
Potvrda stava i odluka Ustavnog suda BiH šta se pod državnom imovinom podrazumijeva i ko je njen vlasnik u aprilu 2022. godine stigla je i iz OHR-a kao vrhovnog tumača Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Tako se u Odluci kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, objavljenoj 12.4.2022. godine, na stranici OHR-a u članku 1. navodi da se u Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine članak 1. stavak (2) mijenja i glasi:
U smislu ovog Zakona, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
– nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovi međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. lipnja 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;
– nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. prosinca 1991. godine;
– poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;
– rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i br. U-4/21.
OHR, 12.4.2022.
S obzirom na sadržaj odluka Ustavnog suda BiH, kao i stav i odluku OHR-a iz aprila 2022. godine, tvrdnju Mladena Ivanića da ta sudska instanca nije rekla da je državna imovina i sve što se pod njom podrazumijeva u vlasništvu Bosne i Hercegovine ocjenjujemo neistinitom.
(Istinomjer.ba)