Još 2013. godine, u strukturalnim uslovima za odobravanje nove tranše Stand-by aranžmana, MMF je naveo da Federacija BiH i Republika Srpska moraju usvojiti nove Zakone o radu do decembra 2013. godine. Iako su u Pismu namjere vlasti oba entiteta tada pristale na ovaj uslov, nijedna vlada nije uoči izborne godine željela ozbiljnije ući u ovaj proces, za koji je od početka bilo jasno da će izazvati nezadovoljstvo sindikalnih udruženja. No, sa početkom novog mandata, entitetske vlade su mu se vratile na najgori mogući način: netransparentno, kroz hitne postupke i uz potpuno gaženje principa socijalnog dijaloga.
“Socijalni dijalog” u FBiH
Prijedlog Zakona o radu Federacije BiH utvrđen je još u prošlom mandatu Vlade FBiH, ali o njemu nikada nije postignut dogovor socijalnih partnera. Početkom maja 2015, na prvoj sjednici Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH održanoj 04.05.2015., ponovo je aktuelizirano ovo pitanje i svi problemi koji ga prate, a ministrica finansija FBiH tada je rekla kako se mora “pokazati dobra volja prema MMF-u, jer puno alternative nemamo.” Diskusija o zakonu vođena je potpuno netransparentno, a obećanje Fadila Novalića da će zabrinutoj javnosti omogućiti uvid u nacrt zakona kako bi pokazao da “da to nije takva aždaha kako se priča“ ostalo je neispunjeno. Štaviše, nakon kolektivne ostavke ministara iz DF-a, među kojima je bio i ministar rada i socijalne politike, Vlada FBiH je, iza zatvorenih vrata, izmjenila nacrt koje je prethodno utvrdilo ovo ministarstvo, na šta je Savez samostalnih sindikata BiH 18.06.2015. objavio da odbija pregovarati o takvom dokumentu.
Dijalog Vlade FBiH, Udruženja poslodavaca FBiH i sindikata o novom Zakonu o radu ipak je nastavljen početkom jula 2015. ESV FBiH se sastajalo skoro svakodnevno, sve dok sindikati nisu zatražili da se precizno utvrdi dinamika daljnjeg pregovaranja. Umjesto toga, 15.07.2015. kolegij ESV održan je bez sindikata, te zakazana sjednica ESV-a koja je, 21.07.2015, takođe održana bez predstavnika sindikata. Samo dva dana kasnije Vlada FBiH objavila da je na 16. sjednici, održanoj 23.7.2015, utvrdila Prijedlog Zakona o radu, iako o njemu nije postignut dogovor socijalnih partnera.
Već 27.07.2015. zakazana je 4. vanredna sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH za 30. juli 2015, i pored najava sindikata da će održati proteste ukoliko se bude glasalo o ovako usvojenom prijedlogu zakona. Sjednica je održana, a prijedlog je usvojen i pored protesta nekoliko hiljada radnika/ca pred zgradom parlamenta. Istog dana zakazana je i 7. vanredna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, koja je održana 31.07.2015. Prijedlog je usvojen i u PD PFBiH, po hitnom postupku, uz burne proteste opozicionih stranaka koje su tražile da se prijedlog skine sa dnevnog reda zbog kršenja Poslovnika. Hitni postupak usvajanja zakona, naime, nalaže da se prijedlozi zakona moraju dostaviti 14 dana prije razmatranja na sjednici, dok je novi Zakon o radu Predstavničkom domu upućen večer uoči sjednice.
Nakon što su oba doma federalnog parlamenta ipak usvojila novi Zakon o radu, Savez Samostalnih sindikata BiH najavio je proteste, zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona, te pokretanje generalnog štrajka “ukoliko poslodavci budu odugovlačili s usklađivanjem općeg kolektivnog ugovora”. Pregovori sindikata i poslodavaca su, međutim, počeli tek prvog oktobra prošle godine, a zahtjev za ocjenu ustavnosti procedure usvajanja zakona upućen je Ustavnom sudu FBiH 27.10.2015, od strane 17 delegata iz DF, SDP i NS u Domu naroda PFBiH.
Novo “poglavlje” mučne priče o Zakonu o radu otvoreno je nakon što su 15.12.2015. sindikati i poslodavci objavili da su dogovorili novi Opći kolektivni ugovor, koji je Vlada FBiH odbila potpisati. Federalni premijer je tim povodom izjavio da je povećanje najniže plate koje su utvrdili poslodavci i sindikati “društveno opasno”, iako je prije samo pola godine sam obećao mnogo veći rast “minimalca” od onog koji su dogovorili socijalni partneri. Vlada je zatim povukla do tada neviđen potez, kada je, 6.1.2016. ukinula Rješenje o reprezentativnosti Udruženja poslodavaca FBiH, iako za to nije imala nikakve zakonske osnove. To joj, međutim, nije bilo dovoljno, te je na sjednici održanoj 14.1.2016 bez ikakve prethodne najave i konsultacije sa socijalnim partnerima usvojila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, te najavila da će ga parlamentu uputiti u hitnoj proceduri.
Iz šturog i nepotpunog saopštenja Vlade FBiH o sadržaju izmjena Zakona o radu, dala se iščitati namjera Vlade da se do kraja obračuna sa “odmetnutim” socijalnim partnerima i liši ih svake smislene uloge u socijalnom dijalogu, koji bi i sam bio potpuno obesmišljen.
Vlada FBiH je tako najavila da će najnižu plaću u Federaciji BiH de facto utvrđivati sama i to samo na osnovu kretanja BDP-a (iako takvo rješenje odudara od svih preporuka Međunarodne organizacije rada i prakse u zemljama EU, te nosi rizik od smanjivanja najniže plaće u slučaju negativnog kretanja BDP-a); da će smanjiti prag reprezentativnosti socijalnih partnera (čime bi se evidentno otvorio prostor za uvođenje novih, “podobnijih” socijalnih partnera u pregovore o radnim pravima); da će svaka kolizija Zakona o radu i Općeg kolektivnog ugovora biti rješavana isključivom primjenom zakona (čime se krši pravno načelo da uži akt ima prvenstvo nad širim aktom, kao i pravilo primjene povoljnijeg prava u slučajevima kada kolektivni ugovor ima povoljnije odredbe za radnika), uz niz drugih izmjena koje se jednako kreću u pravcu smanjivanja mogućnosti uticaja socijalnih partnera na proces pregovaranja o radnim pravima.
Nakon ove objave, uslijedio je čitav niz gafova federalnog premijera na temu izmjena Zakona o radu, prevelike rastrošnosti građana_ki Federacije BiH, uloge Vlade u socijalnom dijalogu i sl – pa čak i padu nataliteta – o kojima je vjerovatno suviše trošiti riječi, budući da su ovi istupi izazvali lavinu reakcija javnosti, a same izjave Fadila Novalića već sedmicama su predmet kritika i ismijavanja na društvenim mrežama u BiH.
SSS BiH je, pak, nakon što je Vlada usvojila Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, napustio narednu sjednicu Ekonomsko-socijalnog vijeća, a zatim uputio Vladi FBiH zahtjev da se najavljene izmjene povuku, te da se deblokira potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora i rješavanje granskih kolektivnih ugovora. Vladi je dat rok do 26.1.2016. da ove zahtjeve ispuni, te je najavljeno da će u suprotnom otpočeti masovni protesti i generalni štrajk.
Vlada FBiH se o zahtjevima sindikata oglasila zaključkom usvojenim 22.1.2016, u kom se navodi da izmjene Zakona o radu ipak neće biti proslijeđene parlamentu u hitnoj, već u redovnoj proceduri, te se pozivaju socijalni partneri “da nastave socijalni dijalog, u cilju postizanja konačnog rješenja po pitanju zaključivanja kolektivnih ugovora i zaštite ekonomske i socijalne politike u Federaciji Bosne i Hercegovine” – iako je takav dijalog onemogućila sama vlada. Iako njihovi zahtjevi suštinski time nisu ispunjeni, SSS BiH je 23.1.2016. najavio da će odustati od generalnog štrajka i nastaviti pregovore u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.
“Socijalni dijalog” u RS
U aprilu 2015. i u Republici Srpskoj intenziviran je rad na usvajanju novog Zakona o radu, od početka praćen istim problemima kao i u Federaciji BiH. Sjednice Ekonomsko-socijalnog savjeta RS odgađane su jedna za drugom (24.4.2015, 05.06.2015, 11.08.2015…) jer je Savez sindikata Republike Srpske želio pregovarati samo o izmjenama postojećeg zakona, dok su poslodavci i Vlada insistirali na usvajanju novog. Iako nikakav napredak u usaglašavanju stavova socijalnih partnera nije postignut, Vlada RS je 23.11.2015. objavila da je na 25. radno-konsultativnoj sjednici razmatrala i usvojila radnu verziju Zakona o radu, o kojoj će se naknadno konsultovati sa socijalnim partnerima. Konsultacije su obavljene u vidu odvojenih sastanaka sa Unijom udruženja poslodavaca i Savezom sindikata, koji su održani 30.11.2015. Sindikat je i nakon toga ostao na starim pozicijama, smatrajući prijedlog novog zakona neprihvatljivim, da bi 22.12.2015. najavio svoje potpuno povlačenje iz pregovora o istom.
Premijerka i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS su, međutim, istog dana objavili da će i pored neslaganja socijalnih partnera usvojeni prijedlog poslati u skupštinsku proceduru “u najkraćem roku”. Vlada RS je samo tri dana kasnije, 25.12.2015, dostavila Narodnoj skupštini prijedlog Zakona o radu, iako je Savez sindikata najavio proteste ako se to dogodi. Zanimljivo je na ovom mjestu sjetiti se izjava Željke Cvijanović i Milorada Dodika iz 2013. godine, kada su teatralno objavljivali da “ne pristaju na političke ucjene MMF-a” i da nikada neće usvojiti Zakon o radu bez konsenzusa svih socijalnih partnera.
Sjednica NSRS počela je 28.12.2015, a zakon je usvojen u ranim jutarnjim satima 29.12.2015, također po hitnom postupku, bez prisustva opozicionih stranaka. Usvajanje zakona propraćeno je, kao i u Federaciji, protestima radnika/ca ispred entitetskog parlamenta. No, NSRS otišla je i korak dalje, te je predsjednica Saveza sindikata Republike Srpske, Ranka Mišić, izbačena sa sjednice tako što ju je skupštinsko obezbjeđenje doslovno odvuklo iz sale.
Ovaj nedopustivi i degradirajući postupak možda je i najbolja ilustracija položaja u koji su stavljeni predstavnici/e radnika/ca u pregovorima o radničkim pravima sa entitetskim vladama: bačeni na zemlju, pogaženi i odstranjeni iz cijelog procesa, zajedno sa cjelokupnom javnošću koja nikada nije dobila čak ni priliku da u njemu učestvuje.
Evropska unija nema ništa protiv
Obje Vlade su svoje Zakone o radu “reklamirale” kao neophodne korake na putu ka Evropskoj uniji i dio ispunjavanja reformske agende. Zakon o radu Republike Srpske zvanično je stupio na snagu 21.1.2016. godine, a sindikat je 25.1.2016. objavio da pokreće postupak za ocjenu njegove ustavnosti, dok je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS najavilo da će pokrenuti reviziju reprezentativnosti sindikata u skladu sa odredbama novog Zakona o radu, koje su prag reprezentativnosti spustile sa 20 na 5% ukupnog broja zaposlenih u RS – potez sličan onom koji je u svom prijedlogu izmjena Zakona o radu najavila i Vlada FBiH. U međuvremenu se čeka na odluku Ustavnog suda FBiH o ustavnosti procedure usvajanja Zakona o radu FBiH, ali i na odluku suda o ustavnosti Općeg kolektivnog ugovora u FBiH dogovorenog između poslodavaca i sindikata, po apelaciji Vlade FBiH. Savezi sindikata iz oba entiteta obratili su se i Međunarodnoj organizaciji rada povodom svih dešavanja prilikom usvajanja entitetskih zakona o radu.
Ništa od toga, čini se, nije zasmetalo predstavnicima Evropske unije, koji su, kako u bilateralnim susretima sa domaćim zvaničnicima, tako i kroz Izvještaj o napretku BiH u 2015. godini, pohvalili ove “reformske korake”, potpuno ignorišući činjenicu da su isti učinjeni kroz skandalozno zanemarivanje svih principa socijalnog dijaloga, kroz nedemokratske procese i uz degradiranje i socijalnih partnera i parlamenata u kojima su zakoni usvojeni.
(istinomjer.ba)