Neistina

Dokazano je da su granate na Markale ispaljene s položaja VRS

Večernje novosti, dnevni list u Srbiji, u štampanom izdanju povodom godišnjice masakra na pijaci Markale u Sarajevu 5.2.2023. godine objavio je članak pod naslovom “Dva puta pobili svoje da bi NATO kaznio Srbe”, u kojem se iznose tvrdnje o “insceniranoj eksploziji na sarajevskoj pijaci Markale”.

Izvor: Facebook/Ljubiša Ćosić
Izvor: Facebook/Ljubiša Ćosić

U ovom članku, koji je na svojoj službenoj web stranici isti dan prenijela i Opština Sokolac, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić negirao je utvrđene sudske činjenice u slučaju granatiranja pijace Markale u februaru 1994. i augustu 1995. godine.

Primer propagande da su Srbi loši momci su i Markale. Nikada nije dokazano da je granata na Markale ispaljena sa srpskih položaja. Imamo i te kako osnova da verujemo da se radi o namerno podmetnutom eksplozivu koji je ubio nedužne građane Sarajeva i koji je doveo do toga da se Srbi satanizuju, a godinu kasnije u ponovljenom scenariju i da NATO bombarduje srpske položaje.

Ljubiša Ćosić, 5.2.2023.

Sudske činjenice o masakru na pijaci Markale

Kako je još 2018. godine pisao partnerski portal Raskrinkavanje, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je tokom suđenja bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS (SRK) Stanislavu Galiću utvrdio činjenice o ovom slučaju. Sud se ekstenzivno bavio utvrđivanjem okolnosti u vezi s masakrom na Markalama 5. februara 1994. godine i utvrdio ne samo da se masakr dogodio nego i da je minobacačka granata ispaljena s položaja Vojske RS.

Kako navodi Raskrinkavanje, Sud je u utvrđivanju činjenica razmotrio nalaze “lokalnog istražnog tima koji je na dan eksplozije izišao na pijacu u 13:20 sati” i čija je “istraga trajala približno nedjelju dana”: sudsko vijeće je razmotrilo “zasebne izvještaje stručnih članova, između ostalih, balističara Mirze Sabljice, Hamdije Čavčića i Berka Zečevića”. Sud je potom uzeo u razmatranje i izvještaje “vojnih posmatrača UN-a i članova tima 4. Francuskog bataljona UN-a” te nalaze još jednog tima UN-a koji je nastavio “ranije istrage (UN)” i bio ograničen “na analizu kratera i tehničke aspekte eksplozije”.

U prvostepenoj presudi Galiću, izrečenoj 5. decembra 2003. godine, a koja je potvrđena odlukom Žalbenog vijeća u ovom predmetu iz 2006. godine, navodi se i da su istražitelji UN-a “razmotrili priče žrtava, predstavnika UN-a koji su na dan eksplozije bili u Sarajevu te informacije o vojnoj opremi i položajima jedinica koje su dobili od ABiH i SRK-a”. Izvještaj koji je podnesen 15. februara 1994. utvrdio je da je “do eksplozije došlo 5. februara 1994. između 12:10 i 12:15 sati na prepunoj pijaci u Sarajevu”, da je “eksploziju prouzrokovala konvencionalna, fabrički proizvedena, minobacačka granata od 120 mm” te je ustanovio pravac iz kojeg je doletjela minobacačka granata.

Sudsko vijeće je nakon toga većinom utvrdilo da je “minobacačka granata od 120 mm koja je 5. februara 1994. ispaljena na pijacu Markale i koja je ubila više od 60, a ranila više od 140 ljudi van razumne sumnje namjerno ispaljena s teritorije pod kontrolom SRK-a”, odnosno Vojske Republike Srpske.

Dakle, bilo da je nišanio upravo na pijacu ili na neki drugi cilj u radijusu od 300 metara, SRK je nišanio na cilj koji se nalazio unutar civilne zone, tako da je ovaj incident granatiranja primjer granatiranja u kojem su namjerno gađani civili. Nije tačan zaključak Pretresnog vijeća da je cilj predmetne granate bila pijaca na Markalama, ali je tačan zaključak da su njen namjerni cilj bili civili, zbog čega zaključci Pretresnog vijeća neće biti poništeni.

Iz presude Stanislavu Galiću, MKSJ, 30.11.2006.

I u postupku bivšem vrhovnom komandantu VRS i prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću Žalbeno vijeće bavilo se zaključcima o dešavanjima u Sarajevu te je u vezi s granatiranjem pijace Markale u februaru 1994. godine navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju u prvostepenoj presudi.

Žalbeno vijeće konstatuje da Karadžić nije pokazao da je Pretresno vijeće napravilo bilo kakvu grešku u ocjeni dokaza i u zaključku da su snage SRK-a ispalile granatu koja je 5. februara 1994. pala na pijacu Markale. Na osnovu gore navedenog, Žalbeno vijeće odbija osnovu 34 Karadžićeve žalbe.

Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, 20.3.2019.

Shodno činjenicama koje su utvrđene pravosnažnim presudama pred Međunarodnim krivičnim sudom, prema kojima je dokazano da je granata na Markale ispaljena s položaja VRS, Istinomjer će tvrdnje Ljubiše Ćosića u vezi s granatiranjem sarajevske pijace Markale u februaru 1994. i augustu 1995. godine ocijeniti neistinitim.

Istinomjer je prije nekoliko dana neistinitim ocijenio sličnu izjavu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je, komentarišući prisustvo visokog predstavnika Christiana Schmidta na obilježavanju 29. godišnjice masakra na sarajevskoj pijaci Markale, također ustvrdio da su “Markale zločin za koji su dva puta lažno optuženi Srbi” te da su “upotrijebljene kao povod za NATO bombardovanje Republike Srpske”.

(Istinomjer.ba)

Pitajte Istinomjer!