Obrazlažući svoj zahtjev za razmatranje Prijedloga zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocida po hitnom postupku, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) Snježana Novaković-Bursać navela je razloge zbog čega Prijedlog nije upućen u formi izmjena i dopuna Krivičnog zakona.
Novaković-Bursać je tako rekla da kao predlagači nisu željeli navesti članove iz službenih glasnika u kojima je objavljen Krivični zakon BiH, koji je donio bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, te je u tom kontekstu iznijela i jednu netačnu tvrdnju.
Smatramo, i to vi svi vrlo dobro znate, da ti famozni brojevi službenih glasnika ne trebaju da budu navedeni iz prostog, a ustvari suštinskog razloga, jer niko u ovoj zemlji nema niti bi trebao da ima pravo da donosi zakone osim osoba koje su u ime naroda i građana ove zemlje izabrane da to čine, tj. nas narodnih poslanika u zakonodavnim organima na različitim nivoima.
Snježana Novaković-Bursać, 9.3.2022.
Podsjećamo, na dnevnom redu 27. redovne sjednice Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 3, našla se i tačka “Zahtjev poslanika Snježane Novaković-Bursać i Jakova Galića za razmatranje Prijedloga zakona o zabrani zloupotrebe pojma genocida po hitnom postupku”.
Tvrdnjama da visoki predstavnik nema pravo da donosi zakone Istinomjer se bavio u augustu prošle godine, ocijenivši neistinitom tvrdnju zastupnice u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) Ivanke Marković “da se odlukom ne može donositi zakon”.
Naime, u članu 5. Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum) navedeno je da je visoki predstavnik ovlašten za konačnog interpretatora Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog ugovora. Osim toga, i u članu 2. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma stoji da visoki predstavnik olakšava rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako prosudi da je to potrebno.
U zaključcima konferencije Vijeća za implementaciju mira (PIC), održane u Bonu krajem 1997. godine, koji se tiču visokog predstavnika, PIC je pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma.
Kako se navodi u tom dokumentu, visoki predstavnik donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno. Jedna od navedenih situacija je i donošenje mjera koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore.
(…) b) privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
Bonska konferencija o implementiranju mira, 10.12.1997.
I Ustavni sud BiH je još 2006. godine zaključio da “u postojećem pravnom sistemu Bosne i Hercegovine nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je Bosna i Hercegovina u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti u cilju obezbjeđivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv navedenih odluka visokog predstavnika”.
S obzirom na sve navedeno, tvrdnju zastupnice Snježane Novaković Bursać da niko nema pravo da donosi zakone osim poslanika u zakonodavnoj vlasti, Istinomjer će ocijeniti kao neistinitu.
(Istinomjer.ba)