Komentirajući obraćanje člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića Vijeću sigurnosti UN-a, predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara iznio je neistinitu tvrdnju o Dejtonskom, ali i Vašingtonskom mirovnom sporazumu.
Čavara je, u kontekstu Džaferovićevog stava da se predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, ustvrdio da je Republika Hrvatska garant Vašingtonskog i Dejtonskog mirovnog sporazuma te da, u vezi s tim, predsjednik ove države ima pravo komentirati ukoliko se taj sporazum ne provodi.
Bosna i Hercegovina je u takvoj poziciji da joj treba pomoć. Bosna i Hercegovina funkcionira na temelju dva mirovna sporazuma. Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum. Neko je potpisao i Vašingtonski i Dejtonski mirovni sporazum i bio garant provođenja tog sporazuma. Jedna od tih potpisnica je i Republika Hrvatska. Predsjednik Republike Hrvatske, kao predstavnik države koja je potpisala Dejtonski mirovni sporazum, ima pravo komentirati ukoliko se taj sporazum ne provodi. Neko smatra da može na prevaru tumačiti sporazum onako kako njemu odgovara samo i to predstavljati javnosti kao da je to ispravan način.
Marinko Čavara, 12.5.2022.
Podsjećamo, Istinomjer je u više navrata neistinitim ocjenjivao tvrdnje političkih aktera o tome da postoje “garanti” Dejtonskog mirovnog sporazuma, a među ocijenjenima našli su se, između ostalih, Nenad Stevandić, Darko Banjac i Željka Cvijanović. Detaljno o ovoj temi možete čitati i u Istinomjerovoj analizi Hrvatska i Srbija su “potpisnice”, “sudionice” i “strane”, a ne “garanti” Dejtonskog sporazuma.
U prvoj alineji Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH navodi se da su Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija “strane” u sporazumu. I u Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma (Sporazum o civilnoj provedbi) navodi se da su, uz Federaciju BiH i Republiku Srpsku, spomenute zemlje “strane”.
Također, na više mjesta u Dejtonskom mirovnom sporazumu današnja Republika Srbija i Republika Hrvatska se na više mjesta spominju i kao “sudionice”. Na kraju treba dodati i da se u Dejtonskom sporazumu današnja Republika Srbija i Republika Hrvatska spominju na više mjesta i kao “sudionice”, kao, naprimjer, u Aneksu 3 – Sporazum o izborima:
Kako bi osigurale da volja naroda bude temelj autoriteta vlasti, države sudionice će:
(…)
Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH
Dakle, u Dejtonskom mirovnom sporazumu Srbija i Hrvatska spominju se kao “potpisnice”, “sudionice” i “strane”, ali ne i “garanti” ovog sporazuma. Potrebno je istaći i da se riječ “garant” ne spominje ni na jednom mjestu u Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Kako se dalje navodi u Dejtonskom mirovnom sporazumu, njegovom potpisivanju svjedočili su i predstavnici Evropske unije, Francuske, Njemačke, Ruske Federacije, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Američkih Država.
Hrvati i Bošnjaci su početkom marta 1994. godine dogovorili okvir za federaciju Hrvata i Bošnjaka u većinskim područjima u Bosni i Hercegovini i preliminarni sporazum o konfederaciji između Federacije BiH i Republike Hrvatske. U Bijeloj kući, 18. marta 1994. godine, tadašnji premijer BiH Haris Silajdžić i predstavnik bosanskohercegovačkih Hrvata Krešimir Zubak potpisali su Ustav Federacije BiH, dok su predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuđman parafirali preliminarni sporazum o konfederaciji. Kada je riječ o sporazumu o konfederaciji Republike Hrvatske i Federacije BiH, profesor Ivan Markušić ističe da je Dejtonskim sporazumom on u cijelosti anuliran.
I kada je riječ o Vašingtonskom sporazumu, kojim je ustrojena Federacija Bosne i Hercegovine, osim činjenice da je tadašnji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić potpisao sporazum, ne spominje se da je Republika Hrvatska garant Vašingtonskog sporazuma.
U prvom dijelu Sporazuma o Federaciji (Uspostava) navodi se da će “Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), kao i svi građani Republike Bosne i Hercegovine”, urediti unutarnju strukturu područja s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u Federaciji.
Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi (zajedno s ostalima), kao i svi građani Republike Bosne i Hercegovine, će, u vršenju svojih suverenih prava, urediti unutarnju strukturu područja s većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom u Republici Bosni i Hercegovini u Federaciji BiH, koji će se sastoji od federalnih jedinica s jednakim pravima i odgovornostima.
Odluke o ustavnom statusu teritorija Republike Bosne i Hercegovine s većinskim srpskim stanovništvom, donijet će se tijekom pregovora o mirnom rješenju na Međunarodnoj konferenciji za bivšu Jugoslaviju.
Okvirni sporazum za Federaciju
S obzirom na činjenicu da se u spomenutim mirovnim sporazumima ni na jednom mjestu ne navodi da je Republika Hrvatska “garant” za provođenje sporazuma, Istinomjer tvrdnju Marinka Čavare ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)