Prije dvije sedmice, Narodna skupština Republike Srpske imala je svoju vjerovatno najburniju sjednicu. Povod je bio skidanje revizorskog izvještaja sa dnevnog reda. Rezultat je bio novi val propagande SNSD-a, koju je, kao i u svim prethodnim slučajevima, bespogovorno podržao RTRS.
Krajem avgusta ove godine, objavljen je izvještaj o reviziji budžetskih korisnika Glavne službe za reviziju javnog sektora RS, kojim je, između ostalog, utvrđen deficit entitetskog budžeta od preko 170 miliona KM i pražnjenje “escrow” računa u iznosu od 87 miliona KM. Prve reakcije došle su od entitetskog ministra finansija, koji je izjavio da je to “ucjena Vlade RS i Ministarstva finansija zbog prelaska Glavne službe za reviziju na trezorski sistem poslovanja” (“prelazak” se odigrao 2015. godine, protivzakonitim ukidanjem finansijske nezavisnosti službe). Pritisci na glavnog revizora su pojačani kada se o izvještaju oglasio Milorad Dodik, rekavši da će direktor službe za reviziju podnijeti ostavku ili biti smijenjen, što je dočekano bombastičnim izjavama poput one Vukote Govedarice, koji je rekao da je “spreman da se pobije” u parlamentu ako dođe do najavljene smjene. Duško Šnjegota je, kako je to Dodik i tražio, podnio ostavku u roku od 48h. Šnjegotina ostavka našla se na dnevnom redu prve naredne sjednice entitetske skupštine, zakazane za 12. septembar. Revizorski izvještaj je, međutim, na sam dan održavanja sjednice, skinut sa dnevnog reda. Događaji koji su uslijedili dobro su poznati – opozicija je sutradan fizički blokirala nastavak sjednice, tražeći da se izvještaj vrati na dnevni red. Stranke vladajuće većine su zatim “premjestile” zasjedanje u drugu salu, dok je policija blokirala pristup opoziciji.
Prvi naslovi javnog RTV servisa Republike Srpske već 12.09. su ukazali na to kako će se izvještavati o parlamentarnoj krizi i šta o njoj misle predstavnici/e vladajućih stranaka. U njima se našla izjava Željke Cvijanović da je ponašanje opozicije “lakrdija”, Stevandićeva tvrdnja da “opozicija poziva na nasilje”, a potom i “Pogledajte kako Čavić prijeti! ”. Narednog dana, nakon incidenta sa blokadom i angažovanjem policije, započela je mnogo otvorenija kampanja, u kojoj su, po ko zna koji put, iz dana u dan nabrajani zavjerenici protiv Republike Srpske: nevladine organizacije, “političko Sarajevo”, George Soros, američka ambasada, “Zapad” kao takav.
‘Ajde da postavimo stvari na taj način. Da li mislite da je možda neko dobio naređenje, iz opozicije, da skupština ne funkcioniše, da se blokira rad zakonodavnog organa Republike Srpske? Ja mislim da postoji.
Željka Cvijanović, 13.09.2017.
Ovoga puta, za razliku od izjava koje su pratile prošlogodišnje proteste opozicije, sa liste “zavjerenika” izostale su Velika Britanija i Turska, a sa njima i živopisni detalji koji su pratili prethodne kampanje zastrašivanja javnosti, poput članaka o tome kako “Opozicija (izlazi) na proteste sa majicama iz Turske”, ili čuvenih izjava Nikole Špirića o nevladinom sektoru koji štampa značke s ciljem uzurpacije vlasti. Revizorski izvještaj se, pak, u naslovima našao ukupno jednom, kao dokaz da opozicija zapravo nije imala nikakav razlog za bojkot, jer je predsjednik NSRS najavio da će biti razmatran na idućoj sjednici.
Istog dana, RTRS-ov Dnevnik emitovao je “intervju” sa Miloradom Dodikom u trajanju od 15 minuta. Od novinarskih pitanja moglo se čuti tek par izjavnih rečenica iz SNSD-ovih istupa, ponovljenih u upitnom tonu: Da li je revizorski izvještaj zaista bio povod svemu? Hoće li i ovaj revizor preći u SDS kao prethodni? Dodik je pružio očekivane odgovore, usput se požalivši da je trpio revizorsko iživljavanje, jer su mu nakon službenih putovanja u inostranstvo traženi dokazi o prelasku granice.
Ma pustite reviziju. (…) Ali zašto ste baš sada krenuli na obračun tog pravljenja izvještaja o efektima naftne industrije kada svi znamo u kakvoj je to situaciji i da je 50 rafinerija prekinulo da radi u Evropi? Mi održavamo ovu jednu rafineriju i sad dolazi neko ko tu ganja učinke. I to je ta priča, a ne ovo o reviziji, pa to će proći, to je beznačajna priča, da li je to deficit ovako ili onako, to ne znači ništa. (…) Glavni revizor je vršio pritisak na nas, a ne mi na njega. Imate stvari koje su nepodnošljive. Dođe revizor… Odete u Brisel na službeni put, tamo naravno nećete spavati na ulici, spavaćete u nekom hotelu. Donesete račun, imate putni nalog, imate odluku organa koji vas šalje tamo i on onda traži da ima uvid u pasoš da vidi da l’ ste vi prošli tamo, da l’ ste ušli. Zamislite! Pa to je maltretiranje, mislim iživljavanje.
Milorad Dodik, 13.09.2017.
Pored “objašnjenja” pritisaka koje je vlast doživjela od strane službe za reviziju, Dodik je objasnio i “prave razloge” za dešavanja u NSRS:
To smo vidjeli i u Ukrajini i u Makedoniji i na mnogim drugim mjestima gdje te takozvane Soroševe nevladine organizacije upravljaju sa tom vrstom protesta. Ja znam da u okviru određenih grupa međunarodnih, frustriranih nemogućnošću da upravljaju RS, postoji nastojanje da se vlast prije izbora na neki način skloni, da bi se navodno kreirala neka kooperativna vlast, u vidu nekog Borenovića, ne znam ni ja koga, koji čim vidi strance, on se izgubi i zacrveni sav u obrazima, crveniji je nego ovaj vaš mikrofon.
Milorad Dodik, 13.09.2017.
Dodikov traktat o izdajničkoj opoziciji objavljen je na sajtu RTRS-a još nekoliko puta u narednim danima (“Dodik za RTRS: Organizovani pokušaj promjene vlasti nasilnim putem“, “Dodik za RTRS: Nemiri u Narodnoj skupštini uvod u makedonski scenario“, itd.). U njemu se osvrnuo i na već pomenute proteste, pozivajući opoziciju da ih pokuša ponovo organizovati u parku ‘Mladen Stojanović’, istom onom u koji im je prošle godine onemogućen pristup. Poziv je propraćen prijetnjom da će ih i ovog puta tamo sačekati kontramiting.
Ako želi da izrazi svoje stavove može na demokratski način, koji nije zabranjen u RS, da organizuje protest na mjestima gdje je to predviđeno zakonom, u parku Mladen Stojanović. Oni imaju to traumatično iskustvo, pa sad više i ne mogu da to pokušaju. Ako pokušaju dobiće ponovo drugi miting, odmah na tom istom mjestu.
Milorad Dodik, 13.09.2017.
Mnogo eksplicitniji u prijetnjama bio je ministar policije Dragan Lukač, koji je opoziciji poručio da “patriote neće dozvoliti da dezerteri ruše institucije RS“.
Ona jeste, i to sam nekim poslanicima juče rekao, stvorena krvlju srpskog naroda i ne smijemo dozvoliti da je bilo ko sruši. (…) Kada dođu ljudi koji su bili dezerteri u ratu, koji su bježali, koji se u ratu nisu oznojili, daju sebi za pravo da uđu u Narodnu skupštinu i pokušavaju da ruše institucije Republike Srpske. Kada to pokušavaju, moraju znati da sa druge strane ima previše patriota koji su krvarili za ovu republiku i koji neće dozvoliti njeno rušenje.
Dragan Lukač, 15.09.2017
U izgradnji nacionalnog patosa Lukaču je zdušno pomogla novinarka koja ga je intervjuisala: “S pravom mogu reći, izbjegnuti su srpsko-srpski sukobi, svađe, policija je spriječila ono najgore… Kako ste se juče osjećali, kako se osjećao jedan čovjek koji je u odbrambeno-otadžbinskom ratu, u svojoj mladosti, stvarao republiku, bio na braniku otadžbine?”; kao i uredničke odluke pri biranju naslova za objave Lukačevih izjava (“Lukač: Govedarica dezerter – SDS vodi u propast“, “Lukač je nabolji ministar unutrašnjih poslova kojeg je Srpska ikada imala”, “Lukač: Ne smijemo dozvoliti rušenje najviše institucije Srpske“).
Kao i u prethodnim sličnim situacijama, RTRS je, pored “blanko” prenošenja izjava predstavnika vlasti (“SNSD – SzP krenuo u najopasniju avanturu do sada, rušenje Republike Srpske”, “Košarac: Opozicija sa strancima želi izazvati haos u Srpskoj”), ubrzo ponudio i mišljenja raznih analitičara, politologa i “stručnjaka za bezbjednost”, koja su, od prvog do posljednjeg, bila identična stavovima SNSD-a i njihovih koalicionih partnera. Za to su prostor dobile i desničarske organizacije kao što su “Čast otadžbine”, Istočna Alternativa, i “Srpski sabor Zavetnici” (koji su se, putem “Srne” i RTRS-a, oglasili još nakon prve izjave Vukote Govedarice, objavom da “prozapadne strukture u BiH i unitarističke vlasti u Sarajevu pripremaju da širom Srpske insceniraju ulične nemire u akciji pod nazivom ‘Јesenji udar'”).
Tezu o “makedonskom scenariju” utvrdio je SNSD i u svom zvaničnom saopštenju (“SNSD: SzP dokazao tačnost navoda o makedonskom scenariju”), a odmah ju je prihvatilo i uredništvo RTRS-a (“Šta se krije iza pokušaja blokade NSRS. Јe li na sceni makedonski scenario?”). Ova se floskula nadovezala na slične iz prethodnih godina, poput Dodikovog “proljeća” koje su spremale “nevladine organizacije i strani centri moći koji sjede u hotelu u Tuzli”. Sam izraz je nastavio da dominira izvještavanjem RTRS-a: upotrijebio ga je dekan banjalučkog Fakulteta bezbjednosnih nauka, uz poruku da je isti propao “jer je Srpska tvrd orah, nepokorna i tako će i ostati”; izvjesni Dario Vidojković sa Univerziteta u Regensburgu, u tekstu naslovljenom “ “Državni udar mora da bude spriječen””; a u emisiju “Specijal”, koja je emitovana 18.09.2017. (naslovljena “Ko želi haos u Republici Srpskoj?”), uživo je uključen Milenko Nedelkovski, da pojasni šta taj scenario znači. “Makedonski scenario je porobljivanje države koja sada više nije samostalna, već je jedna kolonija Sjedinjenih Američkih Država,” odgovorio je Nedelkovski i objasnio da su scene nasilja iz makedonske skupštine zapravo bile kulminacija bijesa “naroda koji je riješio da poslanicima oduzme pravo da urade nešto što ne bi bilo u korist budućnosti nacije”.
Fantastične priče o zavjerama, napadima i plaćenicima još jednom su, dakle, intenzivno servirane javnosti Republike Srpske kao odgovor na vrlo opipljive probleme. Isti su mehanizmi pokretani nebrojeno puta – izvještaji o korupciji i građanski protesti dočekivani su pravljenjem “Crnih listi”; protesti za JMBG bili su predstavljeni kao teroristički napad na poslanike iz RS; protesti iz februara 2014 propraćeni su pričom o “autobusima punim oružja koji će doći iz Federacije”; protest sindikata zbog Zakona o radu privremeno je stavio i njih na listu neprijatelja i aktera “scenarija”; protesti zbog poskupljenja struje praćeni su identičnom hajkom, koja je krunisana kontramitingom. “Scenario”, dakle, zaista postoji, ali ga ne piše ni opozicija, ni “zapadni centri moći” – ispisuju ga, uvijek istim rječnikom, upravo predstavnici vladajućih stranaka i mediji koji služe kao njihova glasila.
(istinomjer.ba)