Političari/ke na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini znali su uputiti brojne uvrede ne samo jedni drugima, već i medijima, nosiocima sudske vlasti, pa i samim građanima koje bi trebali predstavljati i u čije ime bi trebali obnašati funkcije na koje su izabrani. Od vrijeđanja na nacionalnoj osnovi, ličnih uvreda i psovki, pa sve do prijetnji, opravdavanja i podržavanja nasilja – sa skupštinskih govornica, press konferencija, iz ministarskih i predsjedničkih “fotelja” mogle su se čuti razne izjave koje bi bilo malo nazvati nepriličnim za nosioce javnih funkcija.
Uvreda, beskrupuloznih i bahatih izjava nije manjkalo ni u mandatu koji je na isteku. Nosioci vlasti u našoj zemlji, pored toga što nisu iskazali interes da građanima/kama omoguće bolji život tako što će ispuniti bar trećinu obećanja koja su davali prije četiri godine, često u svojim izjavama nisu znali pokazati čak ni elementarno poštovanje prema onima koji su ih birali i koji obezbjeđuju njihove plaće iz budžetskih sredstava.
Ukoliko pogledamo samo proteklu godinu, ovako izgleda hronološki “dnevnik top uvreda” koje su nam, posredno ili neposredno, uputili domaći političari u 2013. godini.
Nikola Špirić – Određene značke za borbu protiv ovog i onog
„Taj nevladin sektor potpomognut određenim opozicionim strankama već štampa određene značke. Imamo saznanja da će to biti značke na kojima će pisati borba protiv onog, ovog i da će ih uskoro distribuisati na prostor BiH“.
(Glas Srpske, 03.02.2013.)
Ministar finasija i trezora BiH i potpredsjednik SNSD-a, Nikola Špirić početkom prošle godine je slikovito objasnio kako se stvara “novi nevladin sektor koji će unijeti nestabilnost”, pa je čak izjavio i da ima saznanja da pomenuti sektor “već štampa određene značke”. Ova se izjava nadovezala na tvrdnje koje je u decembru 2012. iznio šef Špirićeve stranke, Milorad Dodik, o tome da je u Republiku Srpsku “ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije”, sa ciljem da se “vrše pritisci na medije i napravi atmosfera ulice, nemira”.
“Naravno, cilj je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete. Isprazniti Srpsku. Oduzeti joj sve nadležnosti”, rekao je tada Dodik.
Vrijeme je pokazalo da su obje izjave bile potpuno netačne i nisu služile ničemu do zastrašivanju onih koji bi i pomislili da javno kritikuju vlast, što je u suštini bilo jasno od samog početka. Špirićeva izjava mogla bi se čak smatrati smiješnom, da nije došla od osobe koja obnaša jednu od najviših funkcija u državi. No, kada ovakvu izjavu da ministar finansija jedne države, ona se ne može ocijeniti drugačije do kao uvredljiva, ako ni za što drugo, a ono svakako za inteligenciju građana i građanki.
Semir Efendić – Frustrirane žene
Da ne bude zabune, na vijest da je formiran ženski klub (parlamentarki) u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, ja sam napisao komentar na facebooku: “Spolna pripadnost je potpuno pogrešna osnova za političko organiziranje i može donijeti samo štetu, a naročito po žene kojima se kroz takve organizacije ispere mozak do mjere da više nisu sposobne za normalnu socijalizaciju sa ostatkom društva“.
(…)
Salva optužbi, uvreda, povika i drugih komentara koji su uslijedili nakon moje izjave zapravo daju odgovor na to šta sam rekao u drugom dijelu svog komentara. A radi se o pojavi da većina žena koje djeluju kroz različite ženske organizacije u javnoj komunikaciji pokazuju izuzetno visoku dozu frustracije. Mislim da se uglavnom radi o različitim ličnim frustracijama koje se dodatno povećevaju djelovanjem kroz ženske organizacije, a onda se pokušavaju liječiti djelovanjem u javnom prostoru, gdje se cijelo društvo proglašava krivcem za nečijiu ličnu situaciju.
(Facebook profil Semira Efendića, 07.02.2013.)
Gotovo nezapamćen primjer netolerancije, šovinizma i primitivizma u javnom diskursu pokazao je načelnik općine Novi Grad, Semir Efendić, u svojim pokušajima da “iznese svoj stav” o djelovanju žena u politici. Efendić je, povodom formiranja Kluba parlamentarki u federalnom Parlamentu, na svom Facebook profilu napisao da organizovano političko djelovanje ženama „ispire mozak i onemogućava socijalizaciju sa ostatkom društva“. Nakon što su ovu izjavu prenijeli mnogi mediji i na nju reagovao veliki broj organizacija civilnog društva, ali i osoba iz javnog života, Efendić je, umjesto izvinjenja, ustvrdio da su negativne reakcije na njegovu izjavu – plod “frustriranosti žena koje djeluju kroz ženske organizacije.” Teško je reći koja je od ove dvije izjave uvredljivija – ona da se žene “ne mogu socijalizirati” ako organizirano djeluju u politici, ili pak pokušaj da se takav stav odbrani novim napadom, koji se sa “antisocijalnih” žena u politici proširio i na “frustrirane” žene u nevladinom sektoru.
Aleksandra Pandurević – Građani prozivaju Srbe
“Protest ispred Parlamenta maslo je bošnjačkih partija i linč nas iz RS. Zgrada je blokirana i prozivaju nas Srbe”
(Klix.ba, 06.06.2013.)
Kada su se građani i građanke Sarajeva okupili ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH u pokušaju da izbore izdavanje ličnih dokumenata maloj Belmini Ibrišević, bebi čiji je život visio o koncu zbog neusvajanja Zakona o JMB i nemogućnosti da napusti zemlju i ode na liječenje, bilo je više nego očigledno da niko od okupljenih nije bio pred Parlamentom da bi se “obračunavao” sa ovim ili onim narodom. Svaki trenutak JMBG protesta bio je dokumentovan bezbrojnim kamerama, reporterima i svjedočenjima samih prosvjednika, no niko nije uspio dokumentovati niti jedan povik “protiv Srba”, kako je to ustvrdila Aleksandra Pandurević. Poslanicu SDS-a to ipak nije spriječilo da izjavi kako su protest pokrenule “bošnjačke partije” i kako demonstranti “prozivaju Srbe”. Ovo je samo prva u nizu sličnih degutantnih izjava koje je ova poslanica dala dok je trajala blokada Parlamenta, u čemu su joj se pridružili i neki drugi poslanici, koji su također pokušali iskoristiti mirne proteste u svrhu dizanja međunacionalnih tenzija. Činjenica da je cijeli protest pokrenut da bi se spasio život tromjesečnoj bebi, ovu izjavu stavlja upravo u vrh katastrofalnih uvreda koje su građani i građanke doživjeli od sopstvenih parlamentaraca.
Aleksandra Pandurević – Kome se ne sviđa, nek promijeni mjesto boravka
U ovoj zemlji postoji sloboda kretanja. Ako želiš da budeš član Predsjedništva BiH, preseliš se na adresu na kojoj se možeš kandidovati i riješen problem. Gospodin Pilav se može kandidovati. Ako bismo razvodnjavali, ja pitam da li su povrijeđena moja ljudska prava zato što ne mogu biti kandidat za gradonačelnika Banje Luke. Zar nismo imali promjene adresa stanovanja za lokalne izbore u Srebrenici? Zašto bi slučaj Pilav bio drugačiji – kazala je Pandurević.
(FENA, 22.10.2013.)
Još jedna izjava koja je došla od Aleksandre Pandurević našla se na top-listi uvreda, ovog puta ona koju je izrekla povodom rasprave o “slučaju Pilav”. Ilijaz Pilav je apelant pred Evropskim sudom za ljudska prava, koji je pokrenuo tužbu protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja ljudskih prava, jer mu, kao Bošnjaku koji živi u Republici Srpskoj, nije omogućeno da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Na vrlo jasan slučaj diskriminacije i kršenja pasivnog biračkog prava na osnovu etničke/nacionalne pripadnosti, Aleksandra Pandurević odgovorila je tvrdnjom da tu diskriminacije nema, jer se Ilijaz Pilav može kandidovati – ako napusti grad u kome živi i preseli se u Federaciju BiH. Dodatno pojašnjenje uvredljivog i nipodaštavajućeg karaktera ovakve tvrdnje vjerovatno je suvišno.
Dušanka Majkić – Sramotno je što građani iznose stavove
“Sinoć je Sarajevo pokazalo da su ujedinjeni i nevladin i vladin sektor, svi stranci i svi oni koji su na bilo koji način protiv sadašnjeg uređenja i Dejtonskog ustava. Svi oni su manifestovali davanje podrške, počev od sramotnog čina visokog predstavnika /Valentina Incka/ koji je pozvao građane da iznose svoje stavove”, istakla je Majkićeva.
(Nezavisne novine, 07.06.2013.)
“To je bio jednonacionalni skup bošnjačkog naroda, čiji su predstavnici posegnuli za nelegitimnim sredstvima. To doživljavam kao neku bošnjačku fantaziju na ulici, čiji su Bošnjaci zapravo bili statisti”, rekla je Majkićeva.
Da obezvrijedi karakter protesta za JMBG svojski se potrudila i poslanica SNSD-a u Predstavničkom domu PS BiH, Dušanka Majkić. Skoro komično je u “teoriji zavjere” koju je iznijela izgledao i detalj da je pozivanje građana da iznesu svoje stavove – sramotan čin. No, fokus izjave je, kao i u slučaju Aleksandre Pandurević, bio na dokazivanju “jednonacionalnog”, pa čak i nacionalističkog karaktera protesta za JMBG, što je ne samo apsolutna neistina, već i uvreda za više hiljada građana koji su se tih dana ispred Parlamenta BiH borili za elementarna ljudska prava svih u ovoj zemlji, ni na koji način se ne baveći nacionalnim pitanjima ili mijenjanjem ustavnog uređenja.
Bakir Izetbegović – Ne izlazite na ulice nego na izbore 2014. godine
“Moja poruka je da ih razumijemo, ali da ne izlaze na ulicu, da se strpe do oktobra 2014. godine i neka izađu na izbore”.
Još jedna iz kolekcije uvreda izrečenih tokom JMBG protesta, došla je od člana Predsjedništva BiH, Bakira Izetbegovića. U trenutku kada su se građani i građanke na ulici pokušali izboriti za prava novorođene djece u Bosni i Hercegovini – upravo zato jer nadležne institucije nisu uradile svoj posao i time dovele sve građane/ke u stanje potpune pravne nesigurnosti, a bolesne bebe u životnu opasnost – Izetbegović je “mudro” savjetovao da se građani/ke strpe. Svako ko je tokom protesta za JMBG digao glas protiv nesposobne vlasti, koja je novorođenim građanima naše zemlje uskratila pravo na posjedovanje jedinstvenog matičnog broja, ovu politikantsku poruku člana Predsjedništva BiH mogao je doživjeti samo kao direktnu uvredu.
Vjekoslav Bevanda – Pokušali su da me ubiju
“Razumijem nezadovoljstvo građana stanjem u BiH, ali to nezadovoljstvo treba uputiti na prave adrese. Jasno mi je da su pokušali da me ubiju, ali, eto, nisu uspjeli”.
Klix.ba, 13.06.2013.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH, Vjekoslav Bevanda, bio je jedan od rijetkih političara zatečenih u zgradi Institucija BiH, koji je, i pored sigurnosnih procjena i preporuka da to ne čini, na vlastitu odgovornost napustio zgradu uz pomoć svog ličnog obezbjeđenja. Prilikom njegovog bjega, lakše je povrijeđeno dvoje demonstranata koje su napali Bevandini zaštitari. Iako sam Bevanda nije bio predmetom nikakvog napada, već se dogodilo upravo suprotno, predsjedavajući Vijeća ministara – čovjek na najodgovornijoj funkciji na državnom nivou vlasti – medijima je rekao da su demonstranti pokušali da ga ubiju. Ni to mu nije bilo dovoljno, pa je nakon ove izjave i negativne reakcije javnosti na njegov bijeg iz zgrade i optužbe mirnih demonstranata za pokušaj ubistva, pokušao i da obmane javnost tvrdnjom da tokom blokade Parlamenta uopšte nije pobjegao iz zgrade Parlamenta.
Mladen Bosić – Orijentalna patetika
Mladen Bosić izjavio je danas novinarima u Banjoj Luci da priča o protestima građana, koji su na ulicu izašli nakon što je doveden u pitanje život tromjesečne Belmine Ibrišević koja zbog nepostojanja jedinstvenog matičnog broja građana (JMB) nije mogla dobiti putne isprave neophodne za odlazak na liječenje u inozemstvo ”orijentalna patetika ravna onoj u serijama koje neki ovdje emituju i gledaju”.
Možda i najstrašnija izjava o JMBG protestima došla je od Mladena Bosića, šefa SDS-a. Borbu za život bolesnog djeteta i prava sve ostale djece rođene bez mogućnosti da ih se pravno prepozna kao građane/ke ove zemlje, Bosić je prezrivo kvalificirao kao “orijentalnu patetiku iz televizijskih serija”. Zaista je teško naći riječi kojima bi se opisala sva nehumanost, cinizam i degutantnost ovakve izjave.
Milica Marković – BiH je retardirana zemlja
„Nama je svima jasno da je BiH retardirana zemlja, ali nije problem što je retardirana u kulturi, već u ovom važnom pitanju“, kazala je Marković, govoreći o stanju pravosuđa.
(Vecernji.ba, 08.10.2013.)
I govornice u parlamentima u BiH vrlo su često poligon za odašiljanje raznih uvredljivih poruka prema građanima. Tako je skupštinska govornica poslužila i Milici Marković, zastupnici SNSD-a u PD PSBiH, da zemlju u čijem parlamentu sjedi i iz čijeg budžeta prima platu, nazove – retardiranom.
Srđan Mazalica – Nek se Sejdić i Finci izjasne kao Srbi, Bošnjaci ili Hrvati
“Evropska unija, ukoliko ne dođe do dogovora oko načina provedbe presude Sejdić-Finci, iz tih razloga ne bi smjela zaustaviti evropski put BiH”, podvukao je Mazalica.
Prema njegovim riječima, BiH ima fleksibilan izborni zakon, a Sejdić i Finci, apelanti pred Evropskim sudom za ljudska prava na osnovu čije aplikacije je donesena pomenuta presuda, ukoliko žele da se kandiduju na izborima za Predsjedništvo BiH, mogu da se izjasne kao Srbi, Bošnjaci ili Hrvati i da im to pravo niko ne provjerava niti osporava.
U procesu pokušaja implementacije odluke ECHR u predmetu “Sejdić i Finci”, koji je pratio niz beskrajnih stranačkih dogovora i pregovora, prekršenih rokova i ignorisanja nadležnih institucija, mogle su se čuti svakakve izjave, tvrdnje i zahtjevi raznih političkih aktera. No, u obesmišljavanju suštine odluke Evropskog suda za ljudska prava najdalje je otišao Srđan Mazalica, SNSD-ov poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, koji je Dervi Sejdiću i Jakovu Finciju poručio da se imaju izjasniti kao “Srbi, Bošnjaci ili Hrvati” ako se žele kandidovati za Predsjedništvo BiH. Slično Aleksandri Pandurević, koja je Ilijazu Pilavu poručila da promijeni adresu ako želi ostvariti isto to pravo, Mazalica je ponudio “rješenje” koje je uvredljivo ne samo za ljude koje je u svojoj izjavi direktno adresirao, već i za svaku osobu iz čijih se poreza finansira plata ovog skupštinskog poslanika. Nevjerovatno izgleda već i sama mogućnost da se nekome “sugeriše” da se odrekne bilo kog aspekta svog identiteta kako bi ostvario neka druga prava, ali Mazalicu to nije spriječilo da – i pored jasne odluke ECHR da je nemogućnost kandidiranja na temelju etničke/nacionalne pripadnosti nedvosmisleno diskriminatorna – poruči Dervi Sejdiću i Jakovu Finciju da se trebaju pomiriti sa tim da je njihov etnički identitet u ustavu ove države manje vrijedan od srpskog, hrvatskog i bošnjačkog, te da se, u skladu sa tim, tog identiteta javno odreknu kako bi ostvarili svoje pasivno biračko pravo.