Tvrdnje premijera Republike Srpske Radovana Viškovića u vezi sa statusom i mandatom visokog predstavnika u BiH demantuju kako generalni sekretar UN-a, tako i odluke Bonske konferencije.
U svom javnom istupu 9. aprila 2024. godine, premijer RS Radovan Višković ustvrdio je da Christian Schmidt nema mandat da obavlja funkciju visokog predstavnika u BiH te da, kao i njegovi prethodnici, nema ni mandat da nameće zakone u BiH.
Republika Srpska ne može da prihvati nametanja zakona bez obzira da se radi o bilo kojoj temi, o bilo kom segmentu života u BiH. A druga stvar, pogotovo od čovjeka koji nema mandat da to radi. Čak da je Christian Schmidt potvrđen važećom rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN-a, on ne bi mogao da nameće zakone i nijedan visoki predstavnik ni prije njega nije imao mandat da može nametati zakone. Visoki predstavnik po Daytonu je tumač civilne provedbe Dejtonskog sporazuma.
Radovan Višković, 9.4.2024.
Ovo nije prvi put da zvaničnici iz Republike Srpske, ali ne samo oni, iznose ovakvu vrstu tvrdnji, o čemu je Istinomjer detaljno pisao i u okviru svojih analiza.
Nakon što je 27. maja 2021. godine iz Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC SB) saopšteno da je visoki predstavnik Valentin Inzko podnio ostavku na tu funkciju, saopštenjem objavljenim na zvaničnoj web stranici Ureda visokog predstavnika (OHR) javnost je obaviještena da su ambasadori zemalja članica PIC-a SB, s izuzetkom Ruske Federacije, službeno imenovali Christiana Schmidta za sljedećeg visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
Ubrzo nakon imenovanja Schmidta, u Vijeću sigurnosti UN-a održana je rasprava o imenovanju novog visokog predstavnika u BiH u okviru koje je, pozivajući se na, kako je rekao, raniju praksu, predstavnik Rusije tvrdio da Schmidtov izbor putem rezolucije treba potvrditi to tijelo UN-a. S druge strane, imenovanje Christiana Schmidta podržale su SAD, Velika Britanija, Estonija, Norveška i druge zemlje koje su konstatovale da je potvrda Vijeća sigurnosti “poželjna, ali ne i neophodna”.
Stav navedene grupe zemalja potvrđuje izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a prilikom imenovanja Christiana Schwarz-Schillinga za visokog predstavnika 2005. godine. Tom prilikom odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio je generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Pored toga, ni prvog vršioca funkcije visokog predstavnika u BiH Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Tadašnja Konferencija o provedbi mira održana je u Londonu 8. i 9. decembra 1995. godine, a rezultirala je uspostavom PIC-a, pri čemu je u jednom od zaključaka utvrđena dezignacija Bildta za visokog predstavnika, “nakon konsultacija s Vladom Bosne i Hercegovine”, te pozvano Vijeće sigurnosti da se složi s ovim potezom.
U kontekstu tvrdnji da je imenovanje Schmidta nelegalno, važno je podsjetiti i na odgovor generalnog sekretara UN-a Antonija Guterresa članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović koja je 12. jula 2023. godine uputila pismo Guterresu sa zahtjevom da joj se dostavi dokument, odnosno odluka Vijeća sigurnosti UN-a o imenovanju Christiana Schmidta na mjesto visokog predstavnika u BiH.
U svom odgovoru, generali sekretar UN-a podsjetio je da UN nije potpisnik Dejtonskog sporazuma te da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC) relevantno tijelo za imenovanje visokog predstavnika.
Što se tiče civilne provedbe mirovnog rješenja u Bosni i Hercegovini, želim podsjetiti da Ujedinjeni narodi nisu potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma niti su članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, relevantnog tijela za imenovanje visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Dokumenti Vijeća sigurnosti javno su dostupni u Sustavu službenih dokumenata Ujedinjenih naroda na https://documents.un.org.
Antonio Guterres, 14.7.2023.
Viškovićeva tvrdnja da je visoki predstavnik u BiH, pored ostalog, vrhovni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma tačna je, što potvrđuje njegov Aneks 10 – Sporazum o civilnoj provedbi – u kojem se navodi da visoki predstavnik “ima ovlaštenje za konačnu interpretaciju ovoga Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnoga rješenja”.
Međutim, Viškovićevu tvrdnju da on ne može da nameće zakone te da nijedan visoki predstavnik ni prije Schmidta nije imao mandat da to radi demantuju tzv. bonske ovlasti, kao i historijat djelovanja visokih predstavnika nakon što su one stupile na snagu.
Aneksom 10 navodi se da će visoki predstavnik “olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako Visoki predstavnik prosudi da je to potrebno”, te su na osnovu ove odredbe na Bonskoj konferenciji o implementaciji mira, održanoj 1997. godine, visokim predstavnicima u BiH na raspolaganje stavljena i tzv. bonska ovlaštenja.
U okviru tih ovlaštenja, visokim predstavnicima omogućeno je da smijene s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum te da, kada to smatraju neophodnim, nametnu ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
Vijeće pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi sa interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno, o sljedećim pitanjima:
a) vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija;
b) privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
c) druge mjere pri osiguranju implementiranja Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, kao i neometanog rada zajedničkih institucija. Takve mjere mogu uključivati aktivnosti protiv osoba koje obavljaju javnu službu ili funkcionera koji izostaju sa sastanaka iz neopravdanih razloga ili za koje Visoki predstavnik smatra da narušavaju pravne obaveze uspostavljene Mirovnim sporazumom ili rokove za njihovo implementiranje.
Bonska konferencija o implementaciji mira
Na kraju, Christian Schmidt nije bio jedini visoki predstavnik koji je koristio “bonska ovlaštenja”. To je, nametanjem dopune Krivičnog zakona BiH kojim je negiranje genocida u Srebrenici postalo krivično djelo, učinio i njegov prethodnik Valentin Inzko.
Prije Inzka, navedeni mehanizam koristili su i Miroslav Lajčak, Paddy Ashdown i Wolfgang Petritsch, o čemu je Istinomjer također imao priliku detaljno pisati.
Uzevši u obzir da nisu tačne tvrdnje da Cristian Schmidt nema mandat da obavlja dužnost visokog predstavnika u BiH te da, kao i njegovi prethodnici, nema mandat da nameće zakone, ali da jeste tačno da je visoki predstavnik, pored ostalog, vrhovni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma, tvrdnje Radovana Viškovića u tom smislu Istinomjer ocjenjuje većim dijelom neistinitim.
(Istinomjer.ba)