Ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov je u izjavi za RTRS 10. januara 2023. godine govorio o legitimitetu aktuelnog visokog predstavnika u BiH, proceduri njegovog imenovanja te o Rusiji kao garantu Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kalabuhov je najprije istakao kako je “Rusija zahvalna rukovodstvu Republike Srpske na principijelnom stavu koji dijele Ruska Federacija i Kina, a to je da Kristijan Šmit nema legitimitet kao visoki predstavnik”, a zatim se dotakao procedure imenovanja visokog predstavnika u BiH, kao i Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Procedura oko njegovog imenovanja nije bila ispoštovana i nije bilo odluke Savjeta bezbjednosti UN-a. To je upravo bila težnja zapadnih zemalja da svaki novi visoki predstavnik dobije saglasnost SB UN da bi mogao djelovati. Rusija kao garant Dejtonskog mirovnog sporazuma zahtijeva da se taj sporazum poštuje, da sve ono što je propisano bude i realizovano, da se ne prijeti nikome, uključujući i Srpsku.
Igor Kalabuhov, 10.1.2023.
Procedura imenovanja visokog predstavnika u BiH i njegova legitimnost?
Nakon što je tokom 2020. godine imenovan novi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, u javnosti su se često mogle čuti tvrdnje o njegovoj (ne)legitimnosti, kao i tvrdnje o proceduri njegovog imenovanja, prema kojima visokog predstavnika mora potvrditi Vijeće sigurnosti UN-a jer, u suprotnom, on nema legitimitet.
Ovakve izjave mogle su se čuti od novoizabranog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, kao i niza političkih aktera/ica iz ovog entiteta, ali i od Ambasade Ruske Federacije u BiH. Ove teme dotakli su se i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić te predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.
Podsjećamo, o imenovanju prethodnog visokog predstavnika Valentina Inzka očitovalo se Vijeće sigurnosti nakon što su u martu 2009. godine ambasadori zemalja članica Upravnog odbora PIC-a imenovali Inzka na dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, te je OHR obavijestio Vijeće sigurnosti UN-a o ovakvoj odluci. Nekoliko dana kasnije imenovanje je potvrdilo i ovo tijelo, i to jednoglasno, uključujući podršku Rusije.
Ipak, da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Treba istaći da definisana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a ni prvog vršioca funkcije visokog predstavnika u BiH Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Konferencija o provedbi mira, koja je održana 1995. godine, osim što je rezultirala uspostavom PIC-a, zaključkom 18. ustvrdila je dezignaciju Bildta za visokog predstavnika “nakon konsultacija s Vladom Bosne i Hercegovine” te pozvala Vijeće sigurnosti da se složi s ovim potezom. Vijeće sigurnosti UN-a prihvatilo je ovaj zaključak, čemu svjedoči rezolucija 1031, usvojena 15. decembra 1995. godine. U članu 26. rezolucije stoji da se Vijeće sigurnosti slaže s imenovanjem Carla Bildta za visokog predstavnika.
Dakle, iako je u prošlosti bilo slučajeva kada se o odabiru visokog predstavnika izjašnjavalo i Vijeće sigurnosti, pravno utemeljenje za ovakvu praksu ne postoji, te je samim tim sporna i osnovanost izjava visokih zvaničnika o manjku legitimiteta Christiana Schmidta.
Istinomjer se ovom temom bavio u više navrata – u analizi “Koliko su utemeljene tvrdnje o ‘nelegitimnosti’ izbora novog visokog predstavnika”, ali i nizu tekstova u kojima su slične izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, poslanika u NSRS Denisa Šulića, portparola SNSD-a Radovana Kovačevića i drugih ocijenjene neistinitim.
Da li postoje garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma?
U bh. javnosti se često može čuti tvrdnja o tzv. garantima Dejtonskog mirovnog sporazuma, gdje se najčešće Srbija i Hrvatska navode kao garanti ovog sporazuma, a prema izjavi ambasadora Ruske Federacije u BiH, i Rusija je garant Dejtonskog sporazuma.
Ipak, riječ “garant” se i ne spominje u Dejtonskom mirovnom sporazumu, te se u tom kontekstu koristi termin “svjedoci”.
U Dejtonskom mirovnom sporazumu navodi se da su strane i potpisnice Općeg okvirnog sporazuma Republika BiH, Republika Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija.
S druge strane, potpisivanju su svjedočili, i to potvrdili svojim potpisima, “prema redoslijedu potpisivanja, za Predsjedništvo Europske unije Felipe Gonzalez, za Francusku Republiku Jacques Chirac, za Saveznu Republiku Njemačku Helmut Kohl, za Rusku Federaciju Viktor Černomirdin, za Ujedinjeno Kraljevstvo John Major i za Sjedinjene Američke Države William Clinton”. S tim u vezi, EU, Francuska, Njemačka, Rusija, UK i SAD su svjedoci Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Nakon sklapanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH uspostavljeno je Vijeće za provedbu mira (PIC), koje se sastoji od 55 zemalja i organizacija čiji je cilj osigurati međunarodnu podršku za provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir, dok je Ured visokog predstavnika za BiH (OHR) ovlaštena institucija za provedbu “civilnih aspekata mirovnog rješenja” u skladu s Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma.
S obzirom na navedeno, Istinomjer tvrdnje ambasadora Ruske Federacije u BiH Igora Kalabuhova o legitimitetu i proceduri izbora visokog predstavnika u BiH, kao i o garantima Dejtonskog mirovnog sporazuma, ocjenjuje neistinitim.
(Istinomjer.ba)