Istinomjer je sa zastupnikom u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Sašom Magazinovićem razgovarao o aktuelnoj političkoj situaciji na državnom nivou, pritisku na medije u Bosni i Hercegovini te o zakonskim rješenjima u čijem je nastajanju on učestvovao.
Istinomjer: Prije svega, gospodine Magazinović, hvala što ste se odazvali pozivu za intervju.
Magazinović: Meni je zadovoljstvo uvijek.
Istinomjer: Koliko fact-checking portali zapravo utječu na to da funkcioneri prate šta pričaju u javnosti, odnosno kolika je potreba za korekcijom političara koju bi mediji, ustvari, trebali da vrše?
Magazinović: Potreba je ogromna, jer mi vidimo da upravo iz ovih krugova najčešće dolaze poluinformacije, pa čak i dezinformacije, o spinovima da ne govorim. Koliko je to alat koji može nešto promijeniti, to će vrijeme pokazati. Imate različite navike kod ljudi: oni koji se trude da komuniciraju s javnošću tačnim informacijama, njih ćete korigovati kada ih ispravite, kada naprave nenamjernu grešku; oni koji svjesno idu da lažu, obmanjuju, spinuju, ja mislim da njima neko korigovanje od strane bilo koga ne znači ništa, zato što svjesno rade to što rade.
Istinomjer: Šta mislite o pritisku političara na medije? Posljednji podatak je da smo 86. na listi Indeksa slobode medija Reportera bez granica i čini mi se da svake godine padamo.
Magazinović: Pa, mislim da je to jedan od vidljivih elemenata bahatosti onih koji misle da ako se nalaze u nekoj poziciji, da su svemogući. Ne mislim da je to jedina stvar gdje ispoljavaju svoju bahatost. Evo, imate javne nabavke. Ne možete vjerovati s kakvim se sve primjerima u praksi srećem, gdje vidite bahatost da se pred očima javnosti, zapisano u papirima, krade javni novac, a onda se za to plaća prekršaj, ne ide se u zatvor i tako dalje. Ali da se vratimo na vaše pitanje – apsolutno nedopustiva pojava, i to sam nekoliko puta rekao i u najvišem zakonodavnom tijelu Bosne i Hercegovine.
Istinomjer: U kontekstu medija, BHRT je kuća koja je dugi niz godina u problemu. Kako osposobiti javne servise – Federalnu, RTRS i BHRT – da su ekonomski i politički nezavisni? Konkretno, BHRT je trenutno u krizi. Kako riješiti problem javnih servisa u Bosni i Hercegovini?
Magazinović: Vrlo kompleksno pitanje. Javni se servisi uništavaju godinama i onda se očekuje da neko izvuče rješenje iz rukava. Takva stvar ne postoji. To su stvari gdje se treba očigledno promijeniti mnogo toga. Ne možemo govoriti o nezavisnosti, a onda reći da se finansira od strane neke od institucija, jer ni to nije nezavisnost. Nezavisni medij je koji je finansijski samoodrživ, i kada javni servisi budu imali, ako ništa, dominantan dio koji sami zarađuju, kroz reklamu, kroz produkciju, onda ćemo moći govoriti o nezavisnosti. A o ovoj vrsti nezavisnosti, gdje vi zavisite od nečijeg novca, makar to bio institucionalni, vrlo je teško govoriti o tome. Ali u svakom slučaju, smatram da, kada govorimo o ekonomskoj nezavisnosti, osim ako se ne podrazumijevaju isključivo dotacije iz budžeta, da to jako zavisi od menadžmenta javnih emitera.
Ja, recimo, već primijetim neke pomake na Federalnoj televiziji kada je u pitanju taj dio, ne dio programa, nego dio upravljanja resursima, onim čim se raspolaže, uštedama, planiranjem… Mislim da je to također vrlo važan segment koji vodi ka samoodrživosti javnih emitera.
Istinomjer: Šta je učinjeno nakon što je Vijeće ministara BiH formiralo Komisiju za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga, a u vezi s legalizacijom kanabisa u medicinske svrhe? Ima li novosti kada je riječ o ovome? Za Istinomjer ste 2023. godine naveli da se na policama trgovina nalaze brojni proizvodi koji sadrže kanabis. Kako je to moguće?
Magazinović: Hajmo krenuti od ovog zadnjeg. Da, tačno je, i postoje inspekcijski nalazi. SIPA je provodila neke aktivnosti također po tom pitanju, proslijedila ih Tužilaštvu. Ja nemam tačnu informaciju šta se s tim dešava, ali da, na policama trgovina, ne samo biljnih apoteka nego i roba široke potrošnje, nalaze se proizvodi na bazi kanabisa.
Budući da je naš zakon vrlo rigorozan, zabranjuje bukvalno sve, aktivne sastojke, biljku, sve, sve, sve… Dakle, to je nelegalno. To je isto, što se zakona tiče, kao da prodajete kokain na polici. Očigledno je da je neko dobio neku dozvolu i uvezao te proizvode. Ja iskreno nemam ništa protiv kreme za lice na bazi kanabisa, zašto bih imao? Ali ja samo govorim šta naš zakon kaže.
E onda, kada mi koji pravimo napor da se kanabis legalizuje u medicinske svrhe činimo određene aktivnosti, onda nam kažu: “Pa šta, ovo je već legalno, imate u svim apotekama neke proizvode.” To u apotekama je nelegalno. Mada, ja ne sumnjam da je neko dao neki papir, ali to ima Tužilaštvo, koje radi na tome ko, kako i u kojim okolnostima.
Ali, ono što je sasvim sigurno jeste da u Bosni i Hercegovini postoje dva različita pogleda na legalizaciju kanabisa. Ne govorim o javnosti, u javnosti su svi “za”. Jedan su oni koji shvataju da je to potreba pacijenta i drugi koji na to gledaju kao biznis. Imaju i treći – to su narkodileri koji će učiniti sve da zadrže status quo i da oni budu ti koji u mračnim parkovima prodaju ulje kanabisa, da se ne dozvoli da to uđe u apoteke. Ovi treći očigledno imaju svoje saradnike u institucijama koji ovaj proces usporavaju do neviđenih granica frustracije. Pa jedan papir s drugog na četvrti isprat ide po dva-tri mjeseca, pa se zaboravi nešto objaviti u Službenom glasniku, pa nema kvoruma na sjednici, pa onda, kad dovedete ljude pred svršen čin, onda vidite da ima i onih koji po stranačkom nalogu zaustavljaju ili usporavaju ovaj proces.
U ovom konkretnom slučaju, to su ljudi iz SNSD-a u Vijeću ministara, za koje ja smatram da nisu protiv legalizacije kanabisa i smatram da nemaju problem s tim da ljudi koriste. Ali izgleda da je tu u pitanju ko će uzeti novac u BiH na ulju kanabisa. S druge strane, opet ponavljam, imate narkodilere kojima je cilj da se ovo ne desi. I to je jedna velika borba koja se vodi mimo očiju javnosti, gdje ljudi, naravno, neće održati pres–konferenciju i reći šta rade. Ali, dio te borbe jeste i ova komisija koju ste spomenuli, koja je prilično troma i gdje je bilo jako puno problema da se ona formira. Tu se vodi velika borba, jer i njihov stav nije nevažan.
Istinomjer: Koliko je blizu?
Magazinović: Ne znam, ja želim da vjerujem da jeste, ali svaki put kad to kažem ili pomislim, desi se neka nova opstrukcija. Iskreno razmišljam, čak u slučajevima nekih od ljudi u tom lancu, da li podnijeti krivičnu prijavu, jer je to protiv javnog zdravlja i mislim da čak ima elemenata zloupotrebe položaja. Nešto se tu mora razdrmati, jer je očigledno da je mnogo jaka, vjerujem i finansijski i svakako drugačije, ova struktura koja želi da zadrži status quo.
Istinomjer: Kada govorimo o izmjenama Zakona o bezbjednosti saobraćaja, konkretno definisanju obijesne vožnje, one nisu naišle na podršku parlamentaraca. Da li to znači da je sada ta priča završena za neki bliži period?
Magazinović: S tom se ocjenom nikako ne slažem. Prvo, naišlo je na podršku parlamentaraca, jer je usvojeno u Predstavničkom domu. U Domu naroda se Parlament nije izjasnio o tome. U Domu naroda je bila jedna sjednica Komisije, koja je glasala neriješeno.
Meni je tu stvarno nejasno zašto se u konkretnom slučaju zastupnik Smajić iz Stranke za BiH svrstao s delegatima HDZ-a i SNSD-a u pokušaju da zaustavi kažnjavanje potencijalnih ubica za volanom. Ovo je prvi put da se u BiH definiše obijesna, odnosno bahata vožnja, da se žestoko kažnjava – od finansijskih kazni do višemjesečnog oduzimanja vozačke dozvole, kaznenih bodova pa do oduzimanja automobila.
Meni je žao što mi to tek sada uvodimo budući da je u svijetu to norma, pa evo i u susjedstvu, ali to je jedna rigorozna mjera da sklonimo potencijalne ubice za volanom, čijim nedjelima svi svjedočimo i, nažalost, posljedicama. Baš je u Sarajevu jako puno tih loših slučajeva koji su završili smrtnim slučajem. I biti protiv toga apsolutno mi je nejasno. Ne znam je li to stav Stranke za BiH ili njegov lični, ali nije ni bitno.
Nakon toga, zakon je povučen iz procedure, Predstavnički dom ga je svojom odlukom povukao na doradu. Ta dorada podrazumijeva i kažnjavanje onih koji odbiju test za prisustvo narkotika u organizmu. To je jedna stravična pojava, evo, konkretno ovdje u Sarajevu, ali i u drugim dijelovima BiH ima jako loših podataka. Ovdje u Sarajevu je 356 zahtjeva za testiranje od policajaca koji su zaustavili vozače za koje imaju sumnju da su koristili narkotike 336 vozača odbilo. Prema sadašnjem zakonu, to je moguće: odbijete testiranje, platite 400 KM i završili ste priču. Dakle, mi smo i taj dio zakona promijenili, gdje sad policajac ima dozvolu zakona da tu osobu zadrži; isto kao što pijanu osobu može zadržati do 12 sati na triježnjenju i kazna je povećana na 1.000 KM. Zašto ljudi odbijaju testiranje? Pa, zato da se ne bi našli u kakvim registrima. Ovaj put to neće moći izbjeći. Dakle, taj je zakon dorađen, ide na sljedeću sjednicu i ja vjerujem da će biti usvojen.
Istinomjer: U Predstavnički dom ponovo, pa opet Dom naroda?
Magazinović: Tako je.
Istinomjer: Kada govorimo o ukidanju PDV-a na doniranu hranu, to je priča koja je prošla kroz Parlament. Je li donijela željene rezultate? Pratite li je?
Magazinović: Pa, nemam baš puno prilike da to pratim, ponešto. Moj posao kao zakonodavca jeste da stvorim zakonski okvir. I nije moje da provodim bilo koji zakon. Dakle, Parlament to ne radi. Naravno, naš je interes da se zakoni koje usvoji Parlament provode u praksi i daju najbolji moguću efekat.
Govorili smo o Zakonu o bezbjednosti saobraćaja. Mi ćemo napraviti pretpostavke policiji da ono što nije bilo moguće u njihovom radu sada bude moguće, ali neću ja zaustavljati ljude i privoditi ih u policijsku stanicu. Tako i s ovim zakonom. Ali, kakvi god da su efekti, a nešto sam se informisao i nisam presretan rezultatima, to može i mora biti bolje. Dakle, to je do onih koji provode zakon. Šta je bila situacija? Onaj ko donira hranu mora platiti 17% na svoju donaciju. To je, da ne kažem, glupo, to je nelogično, to je, na kraju krajeva, i kazna onima koji doniraju. A ono što je bio zadatak Parlamenta jeste da ukine taj porez, da se ne brukamo. I ta je stvar završena.
U implementaciji tog zakona, oni koji su u stanju potrebe, a to su i javne kuhinje i brojne nevladine organizacije, nisam vidio da su proveli nikakvu kampanju gdje će obavijestiti, pa čak neke od njih sam vidio da su izlazili u javnost s pogrešnim informacijama da hrana može samo do tri dana starosti i tako dalje… Dakle, oni sami nisu baš informisani i mislim da tu postoji ogroman prostor da se poveća količina donirane hrane ukoliko se ljudi angažuju da donatorima to objasne.
Ima još jedan problemčić tu, ja namjerno govorim u deminutivu, a veliki je problem – što se ljudi boje inspekcije. Čuo sam puno slučajeva gdje privrednici kažu: “Ja čim zatražim povrat PDV-a ili oslobađanje PDV-a, meni je inspekcija u firmi.” Mislim da ta vrsta prakse i kontrole privrednih subjekata od strane Uprave za indirektno oporezivanje – dakle, ko zatraži svoj novac, njemu se šalje inspekcija – loša praksa, jer očigledno zaustavlja neke vrlo pozitivne procese.
Istinomjer: Ukidanje PDV-a na prvu nekretninu uskoro bi trebalo i u praksi da zaživi. Znamo da je prošlo i Predstavnički dom i Dom naroda. Gdje smo sada trenutno s tim?
Magazinović: Zakon kojim se omogućava povrat PDV-a kupcima prve nekretnine usvojen je i stupio je na snagu u prvoj polovini aprila, i od tada svi oni koji su zaključili kupoprodajni ugovor imaju pravo na povrat PDV-a.
Ovo praktično znači, i veliki je interes za ovaj zakon, da vi kupite stan, a da ga država opremi. Dakle, svi imaju pravo od, čini mi se, 12. aprila. Problem u implementaciji jeste što Uprava za indirektno oporezivanje još uvijek nije usvojila podzakonske akte, gdje piše red koraka: kako vi to ostvarite, koje papire donesete, gdje predate…
Ja očekujem da će se oni malo uozbiljiti, jer je nelogično da je nama, koji smo i predložili i usvojili zakon, trebalo manje vremena nego da oni promijene jedan interni dokument. Ja sam baš slao urgenciju Ministarstvu finansija, budući da je ministar finansija ujedno i predsjednik Upravnog odbora Uprave, da se ubrza taj proces.
Istinomjer: U svakom slučaju, od kada je zakon stupio na snagu, svi oni koji su nakon toga kupili nekretninu imaju pravo na to.
Magazinović: Tako je.
Istinomjer: Može li Zakon o javnim nabavkama, to ste i sami spomenuli, o tome se govorilo u proteklom periodu, naići na prohodnost u Domu naroda ovako kako jeste trenutno?
Magazinović: Ja se nadam da može. Mislim da je puno više onih koji žele kazniti one koji kradu javni novac nego onih koji su njihovi saveznici. Isto znam da jako veliki broj direktora državnih institucija lobira protiv toga. Vrlo su neoprezni u tome i meni je i drago da otkrivaju ko su ti ljudi koji se boje toga i bore protiv toga da onaj ko ukrade novac ide u zatvor. Još jednom ponavljam: sadašnji sistem je takav da pronevjerite dva miliona u nabavci goriva mimo Zakona o javnim nabavkama i dobijete kaznu 500 KM. Dodijelite nekome posao bez raspisivanja tendera 200.000 – 110 KM kazni. Sadašnji Zakon o javnim nabavkama, koji predviđa prekršaje, zapravo je najveći zaštitnik lopova u javnim nabavkama. Mi sad to mijenjamo, da brišimo te prekršajne odredbe i, u Zakonu i u Krivičnom zakonu, uvodimo krivična djela, gdje će ovaj ko je to uradio, dodijelio posao bez tendera, ići u zatvor; neće platiti kaznu kao da je napravio prekršaj u saobraćaju. I sve najcrnije u ovom društvu diglo se da zaustavi ovaj zakon.
On je u Predstavničkom domu i pored svih tih pritisaka, potpisa, laganja u javnosti da će stati javne nabavke jer je zakon rigorozan, da niko neće htjeti raditi. Čuj, niko neće htjeti raditi. Znači, sad kad se krade, hoće da rade, a kad bude kazna za lopovluk, neće htjeti raditi? Pa, odlično je to, takvi i ne treba da rade.
A ja se iskreno nadam da u Domu naroda ima većina. Ne smijem ništa predviđati, ali sam optimističan po tom pitanju.
Istinomjer: Jedna tema o kojoj se ne govori: postoje li inicijative o provođenju novog popisa stanovništva? Probili smo taj desetogodišnji rok od 2013. godine. Nekada se spominjalo da bismo popis mogli provesti 2021, u prvoj godini dekade, što jeste najčešća praksa u drugim zemljama. Gdje smo tu sada?
Magazinović: Ja sam planirao s mojim kolegama baš postaviti pitanje Vijeću ministara da li je bilo uopšte rasprave o tome. Nama je bilo vrijeme to uraditi 2023. ako imamo onaj zakonski period od deset godina. Nije nam neka velika utjeha da je Kosovo, od zemalja regije, zemlja koja je još duže vremena bez popisa. U svakom slučaju, kad dobijem taj odgovor i te informacije, rado ću informisati javno šta institucije kažu po tom pitanju. Očigledno da to nije, a trebala bi biti tema.
Kod nas se popis stanovništva doživljava kao politička kategorija, da se prebrojimo koga je više – Srba, Hrvata Bošnjaka… To je najmanje važno kada je u pitanju popis. To je jedan vrlo bitan ekonomski alat, ali kod nas se to posmatra kroz tu prizmu. Nažalost, i javnost ne shvata koja je vrijednost popisa i koliku upotrebnu vrijednost ima mimo ove dnevne politike.
Istinomjer: Koje su zapravo vrijednosti? Šta može pozitivno donijeti?
Magazinović: To vam je inventura da vidite ko, gdje, šta, kako… To je logika, nema tu šta posebno da se bilo kome objašnjava. Evo, sad Vas neko pita koliko ljudi živi negdje. Šta Vi kažete? “Ne znam, moram vidjeti”. Malo proguglate, malo vidite popis od prije 12 godina ili 13. S ovakvim tempom migracija, da li je to baš tačna i koliko tačna informacija, da li je u nekim gradovima mnogo manje ljudi, a u nekim centrima mnogo više nego što stoji.
Referendum sadrži brojna druga pitanja. Osim toga, smatram da je vrlo potreban alat i da ga treba maknuti s ovog političkog polja na tehničko.
Istinomjer: Aktuelno iz politike: Milorad Dodik više nije de jure predsjednik Republike Srpske. Uslijed svega što smo imali priliku da pratimo protekle dvije godine, najavljen je referendum o samoopredjeljenju, najavljena je zabrana prijevremenih izbora. Šta predviđate u tom smislu do kraja godine u entitetu Republika Srpska?
Magazinović: Pa Vi znate, kad god smo razgovarali, da ja nisam jedan od onih koji predviđa. Ja sam uvijek neko ko se drži slova zakona, Ustava. I kada je počela ova politička afera, nazovite kako god hoćete, koja se, evo, završava pravosnažnom presudom i odlaskom u političku penziju Milorada Dodika, ja ni tada nisam bio dio onih koji su glasno najavljivali nešto o čemu nemaju pojma ili za šta nemaju nikakve dokaze da će se desiti ili da se neće desiti. Tako da, želim i sada ostati uz slovo zakona, Ustava. Sve ono što je izvan toga to je neprirodno i to je politički terorizam.
Istinomjer: Evo, u tom kontekstu slova zakona, hoće li ta situacija u potpunosti usporiti ionako spore zakonodavne procese na nivou Bosne i Hercegovine i time na neki način zatvoriti vrata Evropske unije, a i sredstvima iz Plana rasta?
Magazinović: Pa moguće, ali ne mora nužno to da znači. Bila je situacija kada su ljudi predviđali potpunu blokadu institucija, pa se to nije desilo. Posebno Predstavnički dom radi normalno. Imamo taj problem u Domu naroda, ali imamo isto tako jednu snažnu poruku države, kroz ovu presudu i neke druge slučajeve koji su u toku, da ipak jesmo pravna država i da ne može raditi ko što hoće.
Istinomjer: Gospodine Magazinović, hvala puno na izdvojenom vremenu.
Magazinović: Hvala Vama.