Član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik održao je 7. aprila 2022. godine konferenciju za medije, gdje je, između ostalog, ustvrdio da Bošnjaci u Republici Srpskoj imaju sva prava kao svi građani RS.
Komentirajući izjavu lidera SDA Bakira Izetbegovića, Dodik je istakao “da je aparthejd u FBiH što se tiče Srba” i da “tamo nema Srba”, dok “16% Bošnjaka, muslimana koji su popisani u Republici Srpskoj, imaju sva prava kao svi građani Republike Srpske”.
Poruke ovih dana najbolje šalje Bakir Izetbegović. Vidjeli ste da kaže da je Dejtonski sporazum omogućio aparthejd, a ranije je tvrdio da je taj aparthejd u Republici Srpskoj. Znači, Bakir Izetbegović smatra da je Dejtonski sporazum osnov za aparthejd. A zašto ćemo onda u Bosni i Hercegovini? Kako misle da funkcionišemo? Na kraju krajeva, ja mislim da je aparthejd u FBiH što se tiče Srba. I da tamo nema Srba. Ovdje ima 16% Bošnjaka, muslimana koji su popisani u Republici Srpskoj. I oni imaju sva prava kao svi građani Republike Srpske.
Milorad Dodik, 7.4.2022.
I dok prema Ustavu Republike Srpske Bošnjaci i Hrvati, uz Srbe, u ovom entitetu predstavljaju jedan od konstitutivnih naroda i, kao takvi, trebali bi da imaju jednaka prava, u stvarnosti je situacija nešto drugačija.
Jedan od primjera diskriminacije je problem korištenja termina “bošnjački/bosanski jezik” u školama u Republici Srpskoj. Tako je početak školske 2021/2022. godine i ovaj put obilježila vijest da su učenici/e područne škole “Liplje” kod Zvornika, zajedno s roditeljima, stupili/e u štrajk jer im je i ove godine “onemogućeno izučavanje bosanskog jezika, te je u školske knjige upisan naziv jezik bošnjačkog naroda”.
Podsjećamo, ista situacija desila se i na početku školske 2020/2021. godine, kada grupa od 12 učenika/ca bošnjačke nacionalnosti u ovoj osnovnoj školi, u znak protesta zbog nemogućnosti izučavanja bosanskog jezika, nije ušla u školske učionice 1. septembra 2020. godine, kada je i zvanično započela školska 2020/2021. godina.
Nažalost, ovo nije prvi put da se učenici/e bošnjačke nacionalnosti u Republici Srpskoj susreću s ovim problemom. Tako već godinama učenici/e iz Konjević-Polja, zbog nemogućnosti da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, što podrazumijeva i nastavu na bosanskom jeziku, pohađaju nastavu u Edukativnom centru u Novoj Kasabi. Godinu kasnije, problem se javio i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši, pa jedan broj učenika/ca bošnjačke nacionalnosti od 2013. godine ne pohađa nastavu u Osnovnoj školi “Sveti Sava”.
U međuvremenu je Ustavni sud BiH, u odluci iz 2016. godine, ocijenio da vlasti u RS nemaju pravo određivati ime jezika kojim pripadnici/e bošnjačkog naroda govore te je, između ostalog, konstatirano da “Ustav Bosne i Hercegovine nigdje ne propisuje da se imena jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju vezati za ime konstitutivnog naroda”.
Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u Republici Srpskoj da u konkretnim slučajevima određuje ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Ime jezika ne može biti uvjetovano ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na ime jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika, itd.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26.5.2016.
Roditelji učenika/ca iz Vrbanjaca pokrenuli su još u decembru 2013. godine prvi u nizu sudskih sporova pred nadležnim sudovima u RS, a “nakon što su bitku izgubili pred svim pravosudnim instancama u RS, od Osnovnog suda Kotor-Varoš do Vrhovnog suda RS, jedino što im je preostalo bila je apelacija Ustavnom sudu BiH”.
S tim u vezi, Ustavni sud BiH je u septembru 2019. godine “usvojio apelaciju 128 djece bošnjačke nacionalnosti, učenika/ca područne škole u Vrbanjcima (OŠ “Sveti Sava” u Kotor-Varoši), utvrdivši povredu Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na obrazovanje”.
Nekoliko mjeseci kasnije, i Vrhovni sud Republike Srpske donio je pravnosnažnu presudu “u kojoj je potpuno uvažio zahtjeve učenika i roditelja Bošnjaka iz mjesta Vrbanjci”.
Vrhovni sud Republike Srpske je meni kao punomoćniku dostavio svoju presudu. Vrhovni sud RS-a je u potpunosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, učenika i njihovih roditelja iz mjesta Vrbanjci i okolnih mjesta Kotor Varoši. Utvrdio je diskriminaciju ovih učenika, da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje, da se prema njima nije jednako pristupalo kao prema nekoj drugoj djeci u Republici Srpskoj i naložio da OŠ “Sveti Sava“ Kotor Varoš i Republika Srpska kao entitet u tu školu uvedu i uvrste nacionalnu grupu predmeta po bosanskom planu i programu iz Zeničko-dobojskog kantona iz razloga što im je to najbliži kanton.
Advokat Haris Kaniža, 5.12.2019.
I dok je ova presuda donijela nadu roditeljima i djeci da bi već od narednog polugodišta ili od školske 2020/2021. godine učenici/e bošnjačke nacionalnosti mogli/e pohađati nastavu u matičnoj školi po planu i programu i na bosanskom jeziku, do toga, nažalost, nije došlo, jer je slučaj još jedanput dospio na sud iz razloga što su entitet RS i Osnovna škola “Sveti Sava” Kotor-Varoš uputili apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Objašnjavajući zašto će se u Republici Srpskoj izučavati “bošnjački” umjesto bosanskog jezika, tadašnji ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Dane Malešević svoj stav obrazložio je time kako u Ustavu Republike Srpske piše da se u tom entitetu koristi jezik srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda, pa bi se tako, kako je zaključio, po “pravilima tvorbe”, jezik bošnjačkog naroda zvao ”bošnjačkim”.
Podsjećamo, i sam Milorad Dodik je u više navrata isticao da se “bošnjački”, odnosno bosanski, “kolokvijalno spominje u zadnjih dvadeset, trideset godina” te da se “bosanski” na “srpskom kaže bošnjački”.
Istinomjer se temama ravnopravnosti jezika, naroda i pisama u BiH, “dvije škole pod jednim krovom” u FBiH, kao i nazivom bosanskoj jezika u entitetu Republika Srpska bavio u više navrata, a posljednja analiza na ovu temu je “Vlasti u RS ne mogu određivati ime jezika kojim govore Bošnjaci”.
Dugogodišnji problem diskriminacije s kojim se učenici/e bošnjačke nacionalnosti u Republici Srpskoj suočavaju još jednom je pokazao kako se odluke nadležnih sudova, a i sama Konvencija o pravima djeteta, koja poziva na poštovanje prava svakog djeteta da koristi vlastiti jezik, ne poštuju zarad politike, pri čemu se najveća šteta nanosi učenicima/ama koji/e su godinama suočeni/e s neizvjesnošću pred početak svake nove školske godine i čija se elementarna ljudska prava krše iz godine u godinu.
Kada je u pitanju Federacija BiH, ni u jednom od deset kantona Srbi nisu bili priznati kao konstitutivan narod, a ni srpski kao zvanični jezik. Ustavni sud Bosne i Hercegovine donio je 2000. godine odluku kojom se od entiteta tražilo da izmijene svoje ustave kako bi se osigurala puna ravnopravnost tri “konstitutivna naroda” na čitavom području BiH. Istinomjer se ovom temom bavio u analizi “Koliko još do potpune ravnopravnosti naroda, jezika i pisama u BiH?”.
Diskriminacija je prisutna i u segmentu (ne)zaposlenosti, o čemu je Istinomjer pisao u tekstu “Salkić istinito o udjelu zaposlenih Bošnjaka u institucijama i tijelima Republike Srpske”. Naime, istinitom je ocijenjena tvrdnja potpredsjednika Republike Srpske Ramiza Salkića koji se 2021. godine osvrnuo i na udio Bošnjaka zaposlenih u institucijama i tijelima Republike Srpske.
Prema 97. članu Ustava Republike Srpske, utvrđeno je da će “konstitutivni narodi i grupa Ostalih biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Republici Srpskoj”, a “kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost bazirat će se i na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7 u potpunosti ne sprovede, u skladu sa Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine”.
Prema podacima specijalnog izvještaja ombudsmena za ljudska prava o zastupljenosti konstitutivnih naroda i ostalih u institucijama, upravnim organizacijama i regulatornim tijelima u BiH, FBiH, RS, Brčko distriktu i kantonima FBiH iz 2020. godine, u Republici Srpskoj, na dan 30.9.2019. godine, udio zaposlenih Bošnjaka u institucijama i tijelima na nivou entiteta iznosio je 1,3%.
U ovom dokumentu se također navodi da je, prema podacima popisa stanovništva iz 1991. godine, u Republici Srpskoj živjelo 28,1% Bošnjaka (muslimani na popisu 1991). Budući da 1991. godine entiteti nisu postojali, u izvještaju ombudsmena navodi se kako su podaci o etničkoj strukturi na nivou entiteta iz 1991. dobijeni “uvidom u mape popisnih krugova na međuentitetskoj crti”.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, u Republici Srpskoj živjelo je 13,99% Bošnjaka te je na osnovu ovih podataka evidentno da bi broj zaposlenih Bošnjaka u institucijama Republike Srpske trebao biti veći.
Osim diskriminacije s kojom se pripadnici određenog konstitutivnog naroda susreću u entitetima FBiH i RS, podsjećamo da se, pored konstitutivnih naroda, svi/e građani/ke Bosne i Hercegovine susreću s diskriminacijom koja proizlazi iz Ustava BiH i Izbornog zakona. Presudama Evropskog suda za ljudska prava kao što su “Sejdić-Finci”, “Zornić”, “Pilav” i “Pudarić” protiv BiH navedeno je kako je BiH dužna da ukine diskriminatorske odredbe u Ustavu i Izbornom zakonu BiH, koje pripadnicima nacionalnih manjina, ali i onima koji se izjašnjavaju kao građani, te pripadnicima konstitutivnih naroda, u zavisnosti od toga na kojem dijelu teritorije BiH žive, onemogućavaju kandidiranje na izborima za članove Predsjedništva i Dom naroda Parlamenta BiH.
Iako je nesporno da je i u Federaciji Bosne i Hercegovine u određenim segmentima prisutna diskriminacija Srba, s obzirom na spomenute vrste diskriminacije s kojima se susreću Bošnjaci u Republici Srpskoj, Istinomjer tvrdnju Milorada Dodika da Bošnjaci u RS “imaju sva prava kao svi građani Republike Srpske” ocjenjuje neutemeljenom.
(Istinomjer.ba)