Nakon što se u medijima pojavila informacija o “radijacijskom incidentu u Sarajevu”, delegat u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PS BiH), Saša Magazinović ovom zakonodavnom tijelu ali i Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost 3. 9. 2020. godine uputio je poslaničko pitanje “da li je tačno da je prošle godine u maju prijavljeno curenje cezija-137 u krugu Energoinvesta na Stupu”, te je ovaj problem o kojem se malo znalo s pravom dodatno zaokupio pažnju javnosti u Bosni i Hercegovini.
Pored navedenog, Magazinović je, uz obrazloženje da je “javnost izuzetno uznemirena informacijama koje su se pojavile u medijima o “radijacijskom incidentu” koji se desio u Sarajevu”, Zastupničkom domu PS BiH postavio i sljedeća pitanja:
Ako je tačno, da li se to desilo prilikom transporta cezija i ko je prijavio curenje?
Kolika je količina cezija iscurila?
Šta su učinili nakon curenja – kakvo je trenutno stanje, da li je analiziran utjecaj na ljude i okoliš, da li je mjeren nivo radijacije?
Da li je tačno da je kontaminiran prostor od 40.000 metara kvadratnih i da se to desilo u blizini izvora vode?
Koliko je curenje opasno po ljude i okoliš?
Zašto javnost nije ranije obaviještena o ovome?
Saša Magazinović, 3. septembar 2020.
Kako je 2. 9. 2020. godine u svom članku pod nazivom “Radijacijski incident u Sarajevu” naveo portal Raport, na lokalitetu bivšeg pogona Energoinvesta TAT, u Tvorničkoj ulici, “došlo je do curenja izotopa cezij-137 koji je izuzetno radioaktivan i koji se koristi u razne industrijske svrhe, a na taj lokalitet je stigao 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća za potrebe tadašnjeg Energoinvesta TAT”.
U tekstu je dalje i rečeno da je za potrebu čuvanja ove radioaktivne materije tada izgrađen i bunker u kojem je ona čuvana, te je u poratnom razdoblju tvrtka Energoinvest-IMQ d.o.o. Institut za materijale i kvalitetu, dogovorom od matične kompanije Energoinvest TAT dobio u najam, odnosno na korištenje bunker za svoje potrebe, provođenje radiografskih ispitivanja, uz obvezu preuzimanja brige o čuvanju i kasnijem zbrinjavanju radioaktivnih izvora.
Nakon prodaje hale tokom stečajnog postupka, sukladno dogovoru sa novim vlasnikom, kompanijom BINGO d.o.o., u maju 2019. Institut izmješta preostale izvore iz saća u posebni spremnik, kako bi se isti mogli ukloniti sa lokacije bunkera. Nakon pripreme spremnika, uposlenici Instituta iz saća unutar bunkera uklanjaju šest izvora i premještaju spremnik u svoje prostore. Međutim, prilikom ove operacije, dolazi do pucanja najmanje jedne od kapsula sa Cs-137. Institut 13. maja 2019 angažuje stručnu ekipu Zavoda za javno zdravstvo FBiH koja konstatira da je došlo do disperzije izotopa Cs-137 na području bunkera i o tome obavještava Državnu regulatornu agenciju za radijacionu i nuklearnu sigurnost.
Raport, 2. septembar 2020.
Iz Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost (DRARNS) ubrzo su i potvrdili da je do “radiološkog vanrednog događaja na navedenom lokalitetu došlo usljed uklanjanja objekta koji se nalazio u bivšoj industrijskoj hali”, ali i da su prvi put o ovom događaju obaviješteni krajem 2019. godine.
DRARNS je obaviješten da je došlo do radiološkog vanrednog događaja na navedenom lokalitetu usljed uklanjanja objekta koji se nalazio u bivšoj industrijskoj hali. Inače, taj objekt je nekada ranije služio za provođenje industrijske radiografije korištenjem izvora ionizirajućeg zračenja. Od momenta saznanja o nastanku ovog radiološkog vanrednog događaja DRARNS je poduzeo niz aktivnosti na sprečavanju daljnjeg širenja, kao i dekontaminaciji tog lokaliteta.
DRARNS, 4. septembar 2020.
Nakon mjerenja doza zračenja na tom lokalitetu, u i oko bivše industrijske hale, iz DRARNS-a su još ustvrdili:
Tada je utvrđeno da doza zračenja izvan hale u koje se desio radiološki vanredni događaj nije povećana u odnosu brzine doze zračenja za prirodni fon. Stoga, ona nisu ukazivala na opasnost po stanovništvo. Uzimajući u obzir kapacitiranost BiH u pogledu ljudstva i opreme, kada je u pitanju radijacijska sigurnost, aktivnosti se provode u saradnji s domaćim i regionalnim tehničkim servisima za zaštitu od ionizirajućeg zračenja.
DRARNS, 4. septembar 2020.
Sam prostor je, prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH “ograđen zbog sprečavanja neovlaštenog pristupa i poduzete su aktivnosti na sanaciji od strane Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost” dok Alfred Vidić, voditelj centra zaštite od zračenja Zavoda za javno zdravstvo FBiH podvlači da je “objekat označen i da je zabranjen ulazak” te tvrdi pored ostalog tvrdi da “opasnost postoji, ali za ljude koji ulaze u ovu halu, a ne za okolno stanovništvo”.
U slučaju da radnici koji se nalaze okolo, uđu u objekat došlo bi do ekspozicije iznad dozvoljene granice. Kontaminacija cezija unutar objekta je iznad dozvoljenih granica. Neophodno je vršiti sanaciju i nakon sanacije objekat se može prepustiti vlasniku. Opasnost postoji ali za ljude koji ulaze u ovu halu, ne za okolno stanovništvo.
Alfred Vidić, 4. septembar 2020.
I pored navedenih tvrdnji i izjava, reakcije stanovništva Stupa ne govore u prilog tome da se osjećaju bezbjedno, te navode da su za curenje cezija-137 saznali iz medija.
“Prošlo je godinu dana i to je dug period, a šta mi tek ne znamo”, zapitao se tako jedan od stanovnika ovog ilidžanskog naselja.
I zaista, pitanje koje se nameće upravo je ono koje postavljaju stanovnici Stupa – šta se čekalo godinu dana?
S tim u vezi, iz Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost izjavili su da će biti potrebno “dva do tri mjeseca da se potpuno eliminira kontaminacija radioaktivnim cezijem-137 u Sarajevu, i to na prostoru bivše hale kompanije Energoinvest TAT”, te dodali da se trenutno radi na pripremnim aktivnostima početka sljedećih faza dekontaminacije tog prostora.
Očekuje se da će one započeti u drugoj polovici ovog mjeseca. Naglašavamo da je predmetni lokalitet od samog nastanka ovog događaja obilježen, vrši se stalni nadzor objekta po principu 24/7 i pristup je kontroliran.
DRARNS, 4. septembar 2020.
Iz Agenecije su tom prilikom još i dodali da “uzimajući u obzir kapacitiranost BiH u pogledu ljudstva i opreme, kada je u pitanju radijacijska sigurnost, aktivnosti se provode u saradnji s domaćim i regionalnim tehničkim servisima za zaštitu od ionizirajućeg zračenja”.
Kako će, i hoće li uopšte Zastupnički dom PS BiH odgovoriti na Magazinovićeva pitanja ostaje da se vidi, ali je sigurno je da će javnost u BiH, a posebno stanovnici Stupa sa zabrinutošću pratiti kako će se nadležne institucije u narednom periodu odnositi spram ovog problema.
Njihova zabrinutost, nažalost, ne potiče samo iz činjenice da se radi o curenju po zdravlje veoma opasne materije, već i iz spoznaje da oni koji su morali reagovati na vrijeme to nisu učinili, te i pitanje njihovog budućeg adekvatnog odnosa spram rješavanja ovog problema ostaje do daljnjeg otvoreno.
(Istinomjer.ba)