“BiH je principijelno bila na strani međunarodne zajednice koja je ustala protiv diktature i nasilja nad građanima u Iraku, Afganistanu i Libiji”, izjavio je Amir Zukić, generalni sekretar SDA.
(FENA, 23. 11. 2011.)
Komentar:
Ministar odbrane BiH je Selmo Cikotić odobrio je vojne misije bh. vojnika u inostranstvu. Između ostalih i onu u Iraku: “Dopisnik SETimesa Antonio Prlenda pratio je državno izaslanstvo Bosne i Hercegovine (BiH) u posjetu 36-članom BiH kontingentu u južnom Iraku. U svojem ekskluzivnom izvješću prati BiH vod koji identificira i uklanja konvencionalne vojne neeksplozivne materijale – posao neophodan za sprečavanje pobunjenika u izradi improviziranih eksplozivnih naprava usmjerenih protiv iračkih civila i koalicijskih postrojbi.” (Seetimes, 8. 5. 2006.)
Libija?
Predsjedništvo BiH je za odluku o priznavanju Prelaznog nacionalnog libijskog vijeća glasalo 25. 8. 2011. godine (izvor: RFE), što je “zakašnjenje” od čak pet mjeseci. Napominjemo da je napad NATO snaga na Libiju počeo sredinom marta 2011. godine. Iz navedenog je očito da je Predsjedništvo “kalkulisalo” i pokušalo birati između libijskih dolara s jedne i “podrške” NATO-savezu s druge strane.
Afganistan:
“Četrdeset i pet pripadnika pješadijske jedinice privremenog sastava Oružanih snaga BiH ispraćeno je danas u kasarni “Kozara” u Misiju podrške miru ISAF u Afganistanu.
Članovi ove treće rotacije bit će angažirani, pojašnjava načelnik Zajedničkog štaba OSBiH generalpukovnik Miladin Milojčić, na unutrašnjem osiguranju jedne baze, zajedno s danskim vojnim kontingentom.” (izvor: FENA, 16. 9. 2011.)
Dakle, Amir Zukić je potpuno u pravu – BiH je pomogla, na sve načine, “oslobađanju” Libije, Afganistana i Iraka. Pomogli smo zemljama u kojima i dan-danas bukti kombinacija građanskog i vjerskog rata. Aferim.