Savez nezavisnih socijaldemokrata, predvođen Miloradom Dodikom, već godinama se “bori protiv neprijatelja RS”, koje je ova stranka u proteklih desetak godina maštovito pronalazila u najrazličitijim osobama, institucijama – pa čak i predmetima.
Kada je tačno SNSD započeo svoju borbu za odbranu Republike Srpske, nismo sigurni, no intenzivna “identifikacija neprijatelja RS” otpočela je nakon što su se u javnosti čuli prvi kritični glasovi o potezima Dodikove vlade poput prodaje Rafinerije nafte, Telekoma, izgradnje zgrade Vlade RS.
Vlada RS je tako 2009. godine objavila dokument „Lažno prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u RS – OHR-ovo kreiranje i održavanje nestabilnosti u BiH kroz djelovanje Rafija Gregorijana i drugih protiv RS“, u kom je, pored OHR-a i Gregorijana, kao poseban “neprijatelj Republike Srpske” izdvojena organizacija Transparency International BiH, nakon što je ista objavila analizu sporne privatizacije Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu, a njen tadašnji predsjednik dao više izjava koje su bile kritične prema Dodikovoj Vladi. U ovom se dokumentu optužuje Tužilaštvo BiH što nije ispitalo “javno i tajno djelovanje” po prethodnoj prijavi Vlade RS protiv “grupe lica” koja je, kako je to navela vlada, kontinuirano djelovala “protiv institucija i funkcionera Republike Srpske sa namjerom da se diskredituju neutemeljenim i nezakonitim postupcima krivičnog progona. Time se želi uspostaviti lažna slika o Republici Srpskoj kao nestabilnom entitetu podložnom korupciji i sumnjivim i štetnim ulaganjima u privatizaciji. Pokušava se u svijet odaslati poruka o Republici Srpskoj kao kriminalizovanom entitetu i time odbijati potencijalni ulagači u Republiku Srpsku.” Vlada RS je tada osmislila i dramatični opis navodne kampanje za “odbijanje investitora” iz Republike Srpske, koju je okarakterisala kao “podrivanje ekonomske osnovice kroz zlonamjerno i neistinito prikazivanje društvenih i ekonomskih prilika u Republici Srpskoj.”
Krajem 2012. godine, Milorad Dodik je izjavio da se iz inostranstva finansiraju aktivnosti na njegovoj smjeni:
Raspolažem informacijama da je ovdje ušlo 10 miliona dolara da bi se podržale razne nevladine organizacije. Govori se o nekom `proljeću` i ovdje. (…) “Naravno, cilj je jedan: skloniti Dodika. Dovesti marionete. Isprazniti Srpsku. Oduzeti joj sve nadležnosti.
(Milorad Dodik, Buka, 31.12.2012. godine)
Da je “neki” nevladin sektor, koji se ovaj put stvara van granica BiH, prijetnja RS-u, te donosi nestabilnost na ove prostore, svojevremeno je smatrao i Nikola Špirić, potpredsjednik SNSD-a. Špirićeva verzija zavjere protiv SNSD-a bila je posebno detaljna u pogledu rekvizita za rušenje vlasti, koje je tadašnji ministar finansija i trezora BiH prepoznao u izvjesnim značkama:
Taj nevladin sektor potpomognut određenim opozicionim strankama već štampa određene značke. Imamo saznanja da će to biti značke na kojima će pisati borba protiv onog, ovog i da će ih uskoro distribuisati na prostor BiH.
(Glas Srpske, 03.02.2013.)
Špirić je izjavu o značkama ponovio i u avgustu 2014. godine, kada je pompezno “otkrio” prijeteće značke – držeći u rukama bedž sa četiri godine starim logom tuzlanskog udruženja TAKO. Kako se ovo udruženje bavi saradnjom sa policijom u zajednici, logo je dizajniran tako da liči na policijsku značku. Špirić je, međutim, prepoznao opasnost za Republiku Srpsku ne samo u znački kao takvoj, nego i u kvalitetu njenog dizajna:
Te značke su mnogo ljepše urađene i dizajnirane nego što su značne SIPE, OSE, MUP-a Republike Srpske i MUP-a Federacije. Evo jedne od tih značaka. Ove značke pokazujem zbog građana Srpske, ljudi koji nose ove značke su odradili svoj dio posla kada su bile demonstracije u Tuzli i Sarajevu i sa tim aktivnostima se nastavlja.
Čitava lakrdija oko značaka i njihovog dizajna, međutim, nije bila dovoljna Nikoli Špiriću, pa je svoje teorije zavjere dodatno ilustrovao i navođenjem kafanskih stihova:
Ove značke predstavljaju one koji se obučavaju vani i kad im međunarodni gazda kaže samo tako, samo tako, to srce želi, to me veseli i onda plane zgrada, samo tako sve ću da ti dam, ostani kraj mene da ne budeš sam.
(Nikola Špirić, ATV, 11.08.2014. godine)
Protesti koji su se desili u brojnim gradovima u BiH u februaru 2014. godine bili su inspirativni i za druge članove SNSD-a, pa je u tom periodu javni prostor u Republici Srpskoj o svakodnevno “zvonio” raznim teorijama zavjere koje su revnosno razotkrivali nosioci vlasti u ovom entitetu. Prednjačio je, ponovo, Milorad Dodik, koji je izvor napada na RS locirao u tuzlanskom hotelu:
Predsjednik RS-a dodao je da nije tajna da postoje “strani centri moći” koji, kako je naveo, sjede u hotelu u Tuzli i upravljaju određenim nevladinim organizacijama i medijima, sve sa ciljem da se destabilizuje RS.
(Radio Sarajevo, 27.02.2014.)
Neprijatelji Republike Srpske u februaru 2014. prepoznati su i među boračkom populacijom, kada je udruženje “Veterani Republike Srpske” organizovalo proteste u Banjoj Luci kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog lošeg socijalnog stanja boračkih kategorija, zahtijevajući ostavku kompletnog rukovodstva Boračke organizacije RS, na čelu s Pantelijom Ćurguzom. Dodik ih je bez oklijevanja svrstao u redove rušilaca Republike Srpske:
Smatramo da su ti protesti instrumentalizovani, da nemaju nikakve veze sa socijalnim problemima i znamo da su dio plana za rušenje RS-a.
(Radio Sarajevo, 27.02.2014. godine)
Dok su protesti još trajali, početkom marta 2014, SNSD je “krunisao” svoj dugogodišnji rad na smišljanju teorija zavjere, izdavanjem knjige “Rušenje Republike Srpske: Teorija i tehnologija prevrata”. Knjiga sadrži sada već čuvenu “crnu listu” medija, osoba i organizacija, koji su optuženi za djelovanje protiv Republike Srpske po nalogu “inostranih naredbodavaca”.
Sličan tretman kao februarski protesti imali su i “JMBG protesti”, pokrenuti u junu 2013. godine. Zgrada Parlamenta i Vijeća ministara tada je danima bila blokirana od strane demonstranata koji su zahtijevali da se usvoji Zakon o JMB, kako bi se tromjesečnoj Belmini Ibrišević omogućilo da izađe iz države i dobije medicinski tretman od kog joj je zavisio život. Iako povod za proteste nije mogao biti dalji od stranačkih ili nacionalnih interesa, Dodiku to ni najmanje nije zasmetalo da i njih poveže sa navodnim antisrpskim zavjerama:
Proteste su predvodili SDP, SDA, SBB i neke međunarodne ambasade, te nevladine organizacije poput Antidejtona, Prvi mart, CCI, kao i pojedini mediji u Sarajevu, prije svega BHT1, sa ciljem da se uruši bezbjednost srpskih predstavnika u Sarajevu.
(Al Jazeera, 11.06.2013. godine)
Dodik se svojoj priči o hotelskim centrima moći (baš kao i Špirić svojim značkama) vratio neposredno prije izbora 2014, kada je SNSD već uveliko najavljivao da će “strani centri moći” u saradnji sa opozicionim strankama, pokušati da ospore rezultata izbora.
Lider SNSD-a Milorad Dodik izjavio je juče u Banjaluci da je centar penzionisanih obavještajaca sa zapada dislociran iz Tuzle i da je njihov plan da u izbornoj noći krenu sa pričom o navodnoj krađi. „Onda će se početi dizati Pale, Bijeljina, Doboj i dio Banjaluke da bi se tako napravio spektakl i priča o tome. To je bio njihov plan“, istakao je Dodik. On je ranije naveo da jedan broj stranih penzionisanih obavještajaca sjedi u hotelu “Tuzla” u Tuzli na dva sprata zauzetog prostora. „Ti strani obavještajci nastoje da koordinišu aktivnosti protiv režima u RS u nastojanju da dobiju mekšu strukturu ljudi, koje će moći da pridobiju za svoje planove“, izjavio je lider SNSD-a.
Mi znamo i imena stranaca koji to rade, pratimo njihove dolaske iz centara regiona, znamo način na koji rade i ljude sa kojima to pripremaju.
(Starmo.ba, 10.08.2014. godine)
O novom planu usmjerenom na rušenje institucija Republike Srpske, kodnog imena “Proljeće 2016″, Dodik je govorio u decembru 2015. godine. Tada je izjavio da nije upoznat sa detaljima, ali da je na sceni ozbiljan plan – o kom je predsjednik ovog entiteta saznao iz pisanja “pojedinih portala”:
U tome učestvuju neke strane ambasade u BiH, mi znamo koje, takozvani nevladin sektor – međunarodni i domaći i dio političkih snaga iz Republike Srpske.
(Istinito, decembar 2015. godine)
Istovremeno je svoj doprinos raskrinkavanju anti-SNSD zavjera svoj doprinos dala i Željka Cvijanović, koja je na listu rušitelja Republike Srpske dodala i Savez sindikata RS, koji je tada protestovao protiv novog Zakona o radu:
Predsjednik Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović izjavila je Srni da je na sceni rušenje institucija Republike Srpske, a ne borba za radnička prava i svakome ko prati “ovu predstavu oko zasjedanja Narodne skupštine to je jasno.
(Nezavisne novine, 28.12.2015.)
Lista rečenih neprijatelja čini se podugom i, kako trenutno izgleda, ne nazire joj se kraj – iako se do sada nije desilo nijedno od najavljenih “proljeća”, osporavanja izbornih rezultata, “šarenih revolucija”, nasilnih prevrata i ostalih najavljivanih napada.
Za kraj, osvrnimo se na zanimljivu činjenicu da je, krajem 2013. godine, Milorad Dodik osnovao Savjet za zaštitu ustavnog poretka Republike Srpske, rekavši kako se radi o strateškoj odluci koja je donešena zbog “napada na ustavni poredak RS”, na koje do tada nije adekvatno odgovarano. Istinomjer je početkom 2015. godine više puta pokušao ustanoviti da li je ovaj misteriozni Savjet ikada počeo sa radom, ko ga čini, da li je zabilježio napade na ustavni poredak RS – i ako jeste, ko su “napadači” i čime su ga napali – ali Dodikov kabinet nikada nije odgovorio ni na jedan od ovih upita. I danas, godinu dana nakon našeg pisanja o Savjetu za zaštitu ustavnog poretka RS, o njima i dalje nema nikakvih informacija, premda SNSD ne posustaje u izmišljanju neprijatelja i zavjera.
(istinomjer.ba)