Analize

Stanivukovićevi stavovi sve bliži stavovima vlasti u RS

Gostovanje Draška Stanivukovića na N1 obilježile su neutemeljene izjave o ustavnim nadležnostima Republike Srpske, o zakonu koji reguliše djelovanje stranih nevladinih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama te izjave o Izbornom zakonu RS.

Screenshot: N1

Vojska RS i Uprava za indirektno oporezivanje

Stanivuković je na N1 gostovao 17. aprila 2024. godine, dan prije održavanja skupa “Srpska te zove” i sjednice NSRS na kojoj su usvojeni Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine i Prijedlog izbornog zakona Republike Srpske.

Komentarišući Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrenici, Stanivuković je ustvrdio da će ovom rezolucijom Srbi biti proglašeni genocidnim narodom, što smo već ranije ocijenili neutemeljenim. Zatim je naveo da je Dejtonskim mirovnim sporazumom, Republici Srpskoj bilo obećano da će imati svoju vojsku i Upravu za indirektno oporezivanje.

Nama su rekli da Dejtonskim mirovnim, tako piše, piše da DMS-om Republika Srpska imaće vojsku, Upravu za indirektno, sve te stvari, a onda vremenom nam je sve to oduzimano.

Draško Stanivuković, 17.4.2024.

Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, odnosno Dejtonski mirovni sporazum, sadrži 11 aneksa koji se, između ostalog, odnose na međuentitetsku liniju razgraničenja, vojna pitanja, ljudska prava, pitanje izbjeglica, policijske snage i zaštitu nacionalnih spomenika.

Vojska Republike Srpske spominje se samo u Aneksu 1-A Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji uređuje vojne aspekte mirovnog rješenja.

Tačkama 7 i 8 člana 6. Aneksa 1-A navodi se da Vojska Republike Srpske, zajedno s vojskom Bosne i Hercegovine i snagama Hrvatskog vijeća odbrane, ustanovi komandna mjesta pri brigadama i bataljonima IFOR-a te da održava timove za vezu kako bi se “poboljšala komunikacija i da bi se održao opšti prekid neprijateljstava”.

Jedinstvene Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) uspostavljene su 1. januara 2006. godine, nakon provedene reforme odbrambenog sistema i prenosa nadležnosti u oblasti odbrane s entitetskih na državni nivo. Kako se navodi na službenoj internet-stranici OSBiH, donošenjem i implementacijom Zakona o odbrani BiH u septembru 2005. godine država Bosna i Hercegovina postala je odgovorna za osiguranje transparentne, demokratske i civilne kontrole nad Oružanim snagama BiH.

Članom III Ustava BiH, u dijelu “Dodatne nadležnosti”, definisano je “da će Bosna i Hercegovina preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta”. Na službenoj stranici UIO BiH navodi se da je usvajanjem Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja 29. decembra 2003. godine stvoren pravni osnov za uspostavljanje Uprave za indirektno oporezivanje, najveće institucije na državnom nivou.

Zakon o radu NVO-a

Stanivuković je komentarisao i rad medija, rekavši da su mnogi mediji plaćeni izvana, da “puno televizija plaćaju strane ambasade”, aludirajući i na samu N1 na kojoj je gostovao. Nakon što je rekao da je cilj ovih medija da “zbuni narod”, novinarka je upitala Stanivukovića da li to znači da on podržava Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznatiji i kao Zakon o NVO-u.

Stanivuković: Znate, ozbiljne države su zabranile da druge države finansiraju medije, nevladine organizacije.

Novinarka: Je li Vi sad to podržavate Zakon o NVO, recimo?

Stanivuković: A što ga ima Amerika, kao najozbiljnija država, što ga ima?

Novinarka: Ne baš u ovom obliku.

Stanivuković: Pa dobro, prilagodićemo njihovom. Ja sam za da se prilagodi njihovom obliku.

Draško Stanivuković, 17.4.2024.

Prema podacima američkog State Departmenta, odjeljenja američke vlade odgovornog za vanjsku politiku i međunarodne odnose, u SAD-u djeluje oko 1,5 miliona nevladinih organizacija s različitim spektrom aktivnosti kao što su vanjska politika, izbori, okoliš, zdravstvena zaštita, prava žena, ekonomski razvoj i mnoga druga pitanja. Kao oblasti djelovanja, i izvori finansiranja nevladinih organizacija u SAD-u su različiti i kreću se od privatnih donacija do stranih vlada.

U SAD-u postoji vrlo malo ograničenja na slobodu izražavanja i udruživanja nevladinih organizacija. Američka vlada ne sprečava nevladine organizacije da se zalažu za politička pitanja ili kritikuju vladu. Tako je i sa stranim nevladinim organizacijama koje djeluju u SAD-u, a koje u potpunosti finansiraju strane vlade.

Američki zakon ne nameće ograničenja ili ograničenja za primanje stranih sredstava od nevladinih organizacija koje djeluju u Sjedinjenim Američkim Državama, a Ustav SAD-a pruža snažnu zaštitu slobode izražavanja i ostavlja otvoren prostor za debatu, uključujući zaštitu ideja koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju.

Prethodno smo neutemeljenim ocijenili stavove Milorada Dodika u vezi s djelovanjem nevladinih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama, a analizirali smo da li Zakon o “stranim agentima” u Republici Srpskoj predstavlja transparentnost rada NVO-a ili gušenje sloboda?

Podsjećamo da je Draško Stanivuković u više navrata u vrijeme prije nego što je postao gradonačelnik Banje Luke izrazito kritikovao vlast zbog ugrožavanja građanskih sloboda. Tako je i u jesen 2021. godine zajedno s ostalim predstavnicima opozicije pozvao na protestni skup u Banjoj Luci pod nazivom “Stop gušenju medija, slobode, demokratije”, a nakon što su prijavili tadašnji skup, izjavio je:

Blokada medija i gušenje medija je preduslov svih drugih ukidanja demokratskih sloboda koje mi kao građani treba da imamo. Kao što je ova afera “Kiseonik”; ako vi nemate medij koji će prenijeti ono što vi imate da kažete, a danas se evidentno vodi medijski rat, a ne institucija, jer treba institucije da rješavaju ove probleme.

Draško Stanivuković, 28.9.2021.

U odnosu na njegov stav iz 2021. godine, a kao što se moglo čuti i tokom Stanivukovićevog gostovanja na N1, evidentno je promijenio mišljenje o “demokratskim slobodama”.

Izborni zakon RS

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 29. marta 2024. godine Nacrt izbornog zakona Republike Srpske. Prijedlog izbornog zakona RS razmatran je na sjednici NSRS 18. aprila 2024. godine. Novinarka je stoga upitala Stanivukovića da li će poslanici Partije demokratskog progresa (PDP), čiji je član, glasati za prijedlog ovog zakona.

Republika Srpska ima pravo po Dejtonskom mirovnom sporazumu, ustavu jednom i drugom, ima pravo na svoj Izborni zakon.

Draško Stanivuković, 17.4.2024.

Suprotno tvrdnji Draška Stanivukovića, Izborni zakon RS nije propisan ni Ustavom BiH ni Ustavom RS.

Iako postoje Izborni zakon Republike Srpske i Izborni zakon Brčko distrikta BiH, te Izborna komisija Republike Srpske i Izborna komisija Brčko distrikta BiH, oni moraju biti u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, a njihovu nadležnost utvrđuje Centralna izborna komisija BiH u skladu s Izbornim zakonom BiH.

Za Istinomjer je iz Centralne izborne komisije BiH ranije pojašnjeno da se Odlukom Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 4/12 (apelacija Sulejmana Tihića) utvrđuje da nijedna druga izborna komisija u BiH ne može provoditi izbore bez saglasnosti Centralne izborne komisije BiH, koja po zakonu propisuje nadležnosti svih nižih izbornih komisija.

Dodali su i da je članom 2.21 stav (1) Izbornog zakona BiH utvrđeno da se izborne komisije entiteta formiraju prema izbornom zakonu entiteta u skladu s Izbornim zakonom BiH i da njihovu nadležnost utvrđuje Centralna izborna komisija BiH u skladu s Izbornim zakonom BiH. Iz CIK-a BiH zaključili su da bi svako djelovanje u smislu organizacije Općih izbora mimo Centralne izborne komisije BiH bilo protivustavno i protivzakonito.

U Ustavu RS jedino je propisano da se “izbornim zakonima utvrđuju izborne jedinice i sistem podjele mandata kojima se obezbjeđuje da sve opštine budu na odgovarajući način zastupljene u Narodnoj skupštini”, a u Ustavu BiH da se “članovi Predstavničkog doma biraju neposredno iz svog entiteta, u skladu sa izbornim zakonom kojeg će donijeti Parlamentarna skupština.”

Ranije smo neutemeljenim i neistinitim ocijenili tvrdnje Milorada Dodika i Staše Košarca da je Republika Srpska “subjekt izbornog procesa” i da može samostalno organizovati izbore, Anje Ljubojević da je “BiH otela nadležnost od RS” kada je riječ o provođenju izbora, a istinitom tvrdnju Vukote Govedarice da je Izborni zakon BiH dejtonska tekovina, kao i da je njime predviđeno osnivanje CIK-a BiH, koji je nadležan za provođenje budućih izbora u BiH.

Iako je Stanivuković u vrijeme kada je obnašao funkciju narodnog poslanika u NSRS bio žestoki kritičar vlasti, posebno kada su u pitanju medijske i građanske slobode, u posljednjih nekoliko godina svoje je stavove sve više uskladio sa stavovima vladajuće koalicije. Tako je i tokom gostovanja na N1 televiziji kroz iznošenje neistinitih i tvrdnji neutemeljenih u zvaničnim dokumentima pokazao gotovo sinhronizovan stav s entitetskim vlastima u pogledu usvajanja zakona o NVO-u, ali i drugim političkim pitanjima, poput ustavnih nadležnosti i Izbornog zakona.

(Istinomjer.ba)

Pitajte Istinomjer!