Predloženi tekst rezolucije osudio je zločin genocida u Srebrenici, pozvao na njegovo sprečavanje i pomirenje te izrazio solidarnost sa svim žrtvama rata u BiH. Ipak, rezolucija nije usvojena jer je Rusija uložila veto.
U izjavi za medije nakon polaganja vijenaca na bistu bivšeg stalnog predstavnika Rusije pri Ujedinjenim narodima Vitalija Čurkina u Istočnom Sarajevu povodom Dana ruske diplomacije 10. februara 2026. godine, gradonačelnik ovoga grada Ljubiša Ćosić izjavio je da je Čurkin uložio veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti koja je karakterisala Srbe kao genocidan narod.
Govoriti o prijateljstvu i bratstvu ruskog i srpskog naroda je jedna veća dimenzija, jedna značajnija dimenzija. Ona je iskazana, naravno, kroz istorijsko “ne”, karakterisanju srpskog naroda kao genocidnog naroda, gdje je pokušano od strane britanske administracije, tada u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, da se progura jedna rezolucija.
Ljubiša Ćosić, 10.2.2026.
Vitalij Čurkin obnašao je dužnost stalnog predstavnika Rusije pri Ujedinjenim narodima od 2006. godine do njegove smrti 2022. godine, a njegova bista u Istočnom Sarajevu postavljena je 8. jula 2025. godine.
Na isti datum deset godina ranije, 8. jula 2015, Jordan, Litvanija, Malezija, Novi Zeland, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države podnijele su Prijedlog rezolucije Vijeću sigurnosti UN-a povodom obilježavanja 20 godina od genocida u Srebrenici. Usprkos neutralnom tekstu rezolucije, prilikom glasanja, Angola, Kina, Nigerija i Venecuela bile su suzdržane, a Rusija je uložila veto, te rezolucija nije usvojena.
Suprotno tvrdnjama Ljubiše Ćosića, ova rezolucija nije karakterisala srpski narod kao genocidan. Predlagači su se u rezoluciji pozvali na ulogu UN-a i obavezu država na sprečavanje genocida. Istakli su da je u Srebrenici počinjen genocid te osudili zločin genocida. Izrazili su solidarnost sa svim žrtvama rata u BiH, uključujući i s onima iz Srebrenice, podržali provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma i potcrtali značaj pomirbe bazirane na dijalogu.
U ukupno 16 tačaka rezolucije pozivalo se na prevenciju genocida i ratificiranje Konvencije o sprečavanju genocida. Rezolucija je podržavala napore na pronalasku nestalih u BiH, pozivala na saradnju s Haškim sudom, urgirala na države da razviju obrazovne programe koji će u buduće generacije usaditi lekcije naučene iz prošlih genocida, ratnih zločina i etničkih čišćenja te prihvaćala odgovornost UN-a što nije spriječio genocid u Srebrenici.
Rezolucija uopće nije spominjala srpski ili bilo koji drugi narod niti donosila imena osoba odgovornih za genocid. Bavila se osudom genocida i svih ratnih zločina, izražavala solidarnost sa svim žrtvama rata u BiH te pozivala na sprečavanje budućih genocida.
Zbog činjenice da predložena rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a iz 2015. godine nije karakterisala srpski narod kao genocidan, tvrdnju Ljubiše Ćosića da to jeste slučaj ocjenjujemo kao neistinitu.
(Istinomjer.ba)