Smanjenje troškova javne uprave je jedno od pitanja koje je konstantno aktuelno u bosanskohercegovačkom medijskom prostoru. Jedna od posebno interesantnih tema su svakako primanja čelnih ljudi javnih kompanija i javnih ustanova. Ova tema se nedavno našla u žiži javnosti Kantona Sarajevo kada je premijer ovog kantona, Elmedin Konaković na svom Facebook profilu izrazio zaprepaštenje činjenicom da pojedini uposlenici/rukovodioci ustanova čiji je osnivač Kanton Sarajevo primaju mjesečne plate u iznosu od 5.000 do čak 9.000 KM.
Nedugo nakon toga, objavljena je i lista osoba koje primaju najviše plate u ovim ustanovama, pa se tako otkrilo da je prosječna mjesečna plata bivšeg direktora KCUS-a Rusmira Mesihovića iznosila 5.620,27 KM, Sene Softić iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS 3.351,57 KM, Mirsada Memiševića iz Poljoprivrednog dobra Butmir 2.802,19 KM, Nedima Hrelje iz JU Apoteke Sarajeva 5.714,59 KM, a Senihe Čelik iz Zavoda za javno zdravstvo 3.043,60 KM, a Kemala Dževlana iz JU Apoteke Sarajevo 5.061,10 KM. Dekan FPN u Sarajevu Šaćir Filandra prima 6.012,00 KM mjesečno, dekan Kriminalističkih nauka Nedžad Korajlić 5.059,95 KM, a Borislav Petrović sa Pravnog fakulteta 5.887,19 KM.
Konaković je u svom komentaru najavio ‘uvođenje reda’ po ovom pitanju, što je u ovom slučaju značilo upućivanje u proceduru nacrta Zakona o plaćama i naknadama članova organa upravljanja i drugih organa institucija, kantonalnih javnih preduzeća i javnih ustanova čiji je osnivač Kanton Sarajevo. Prema nacrtu zakona, najviše plaće u javnoj upravi i javnim preduzećma ograničavaju se na tri prosječne plaće u FBiH. Usvajanjem ovog Zakona, najplaćeniji kadrovi ne bi imali plaće veće od oko 2500 KM, što je značajno manje od onoga što neki rukovodioci ustanova i preduzeća u Kantonu Sarajevo trenutno primaju.
Ovo nije prvi put da je Konaković najavio ‘uvođenje reda’ u ovoj oblasti. U intervjuu za TVSA, 30. decembra 2015. godine, na pitanje novinarke Amre Topalbećirević o tome šta je do sada urađeno po pitanju podataka koje je dostavila Porezna uprava, a odnose se na primanja direktora JKP-ova i ustanova, Konaković je odgovorio sljedeće:
“Mi smo pripremili prvi dio akata koji se zove izmjena zakona i prijedlog sankcija za ove koji su to uradili. Sad kad kompletiramo ove spiskove, uradit ćemo dvije stvari: dopunit ćemo zakon o plaćama i vjerovatno ćemo pod istim zakonom tretirati kompletan segment osim zdravstva za koji moramo donositi poseban propis. i tražit ćemo sankcije za ljude koji su, obnašajući te funkcije, u nadzornim odborima i upravnim odborima bili saučesnici isplate tako visokih plata.”
Elmedin Konaković (TVSA, 30.12.2015.)
Vlada Kantona Sarajevo je, ubrzo nakon ovog intervjua, zaista uputila u proceduru Nacrt Zakona o plaćama i naknadama članova organa upravljanja i drugih organa institucija, kantonalnih javnih preduzeća i javnih ustanova čiji je osnivač Kanton Sarajevo, kojim se ograničavaju plaće na oko 2.500 KM i predviđaju sankcije za prekršioce u iznosu od 10.000 KM naviše. Prema Konakovićevim riječima, ovim izmjenama i dopunama će se napraviti budžetske uštede u iznosu od 1 milion KM.
Nacrt ovog zakona je usvojen 1. februara ove godine u Skupštini Kantona Sarajevo.
Vrijedi spomenuti da na istoj sjednici nije usvojen Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Kantona Sarajevo, koji je predložio Edin Forto, zastupnik Naše stranke. Suština ovog prijedloga je bila da osobe koje su zaposlene u skupštini (profesionalni poslanici) prestanu primati dodatak na plaću u iznosu od 550 KM (takozvani paušal). Poslanici Naše stranke, DF-a i SDP-a su glasali za usvajanje (njih 12), niko nije bio protiv, dok je čak 21 poslanik bio suzdržan. Ovakav razvoj događaja definitivno dovodi u pitanje opredijeljenost Skupštine KS i vladajuće koalicije u ovom kantonu da sprovedu reforme koje bi smanjile troškove javne uprave.
Podsjećamo da Vlada Kantona Sarajevo nije prva vlada koja je napravila ovakav potez. Vlada Unsko-sanskog kantona je još u oktobru 2015. godine usvojila Odluku kojom ograničava najveću platu direktora i menadžera u javnim ustanovama, čiji je osnivač Vlada USK, na tri prosječne plate u Federaciji BiH, a slično je učinjeno i u Tuzlanskom kantonu, gdje plaća direktora javnih ustanova ne može prelaziti iznos neto plaće utvrđene resornom ministru (2574 KM), a plata direktora UKC-a Tuzla i rektora Univerziteta u Tuzli ne može prelaziti platu premijera kantona (3.200 KM).
Ove aktivnosti Vlada USK i KS su svakako pozitivni koraci koje trebaju slijediti kako ostali kantoni, tako i ostali nivoi vlasti, budući da su plaće u ustanovama i preduzećima osnovanih od strane entiteta ili države značajno veće od plaća u kantonima, te dosežu i vrtoglavih 14.000 KM. Međutim, bitno je napomenuti i da je ‘rezanje’ plaća direktora i menažera samo ‘kap u moru’ javne potrošnje, te da se svi nivoi vlasti, ukoliko žele iskontrolisati javnu potrošnju moraju mnogo ozbiljnije nego do sada pozabaviti klijentelističkim zapošljavanjem u javnim kompanijama, te javnim nabavkama koje te kompanije provode. Prema podacima USAID-a, Bosna i Hercegovina je u procesu javnih nabavki oštećena za čak 1,5 milijardi KM u toku 2014. godine, a najilustrativniji primjeri šokantnog trošenja novca poreskih obveznika se mogu vidjeti u njihovoj putujućoj izložbi “Muzej javnih nabavki”.
Elmedin Konaković za ovaj potez kantonalne vlade svakako dobija ocjenu ispunjeno, a Istinomjer će nastaviti pratiti aktivnosti Vlade Kantona Sarajevo po pitanju smanjenja javne potrošnje.
(istinomjer.ba)