Analize

Ponovno aktueliziranje pitanja da li mandati trebaju pripasti strankama

U kontekstu stavova o eventualnim izmjenama Izbornog zakona BiH, koje je javnost imala priliku čuti u posljednjih nekoliko mjeseci, ponovo je aktueliziran i onaj na osnovu kojeg bi osvojeni mandati trebali pripasti političkim strankama.

Podsjećamo, Izborni zakon BiH u svom članu 1.9. utvrđuje da mandat pripada izabranom nositelju mandata.

(1) Mandat pripada izabranom nositelju mandata, a ne političkoj stranci, koaliciji ili listi neovisnih kandidata koja ga je predložila na kandidacijskoj listi. Mandat ne može prestati osim u zakonom predviđenim slučajevima.

(2) Ukoliko izabrani nositelj mandata, tijekom trajanja mandata, istupi iz političke stranke, koalicije ili liste neovisnih kandidata koja je sudjelovala na izborima i na čijoj je kandidacijskoj listi bio izabrani nositelj mandata, postaje samostalni vijećnik/odbornik, odnosno poslanik/zastupnik.

Izborni zakon BiH

U tom smislu, početkom aprila ove godine, predsjednik SDS-a i delegat u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (ZD PSBiH) Mirko Šarović izjavio je “da će SDS sa partijama PDP i DNS narednih dana usaglasiti prijedloge ključnih izmjena Izbornog zakona koji bi mogli biti zajednički i predočiti ih široj javnosti, ali i drugim političkim strankama u Republici Srpskoj i BiH“, najavljujući da se njegova stranka, pored ostalog, zalaže i za vraćanje osvojenih mandata stranci:

SDS se zalaže za vraćanje osvojenih mandata stranci, uvođenje čitača glasanja i elektronski nadzor glasačkog procesa, povećanje izbornog cenzusa, skraćenje vremena raspisivanja izbora sa 150 na 90 dana, kao i uvođenje posebnog aranžmana za sve javne servise u zemlji, od vremena raspisivanja izbora.

Mirko Šarović, 7. 4. 2021.

Pored Šarovića, i prvi čovjek PDP-a Branislav Borenović podržava stav da mandatima trebaju raspolagati stranke, jer je “kupoprodaja poslanika uzela toliko maha da je postalo nepodnošljivo”, što je potvrdio i krajem januara 2020. godine:

“Postavlja se ključno pitanje zašto stranke idu na izbore, zašto rade programe i zašto idu sa određenim ideologijama, ako poslije izbora neko iz vlasti ili nekog centra moći može da kupi gotov proizvod, odnosno odbornika, poslanika, parlamentarca”, zapitao se tada Borenović, naglasivši da je iz tog razloga neophodno regulisati ovo pitanje:

Ili bi trebalo napraviti neki model da stranka ima pravo da traži mandat nazad od izabranog lica koje je potpuno iznevjerilo stranačke i programske principe, te prevarilo glasače. Znam da je najbolji demokratski postulat da se na otvorenim listama biraju kandidati između većeg broja njih i da građani imaju pravo izbora unutar političkih stranaka. Međutim, imam osjećaj da je to ušlo u jednu sasvim drugu krajnost.

Branislav Borenović, 30. 1. 2021.

Da u bliskoj prošlosti nisu samo opozicione stranke u Republici Srpskoj bile stava da bi mandati trebali pripasti strankama, svjedoči i sastanak održan 3. 4. 2019. godine, kojem su prisustvovale delegacije SNSD-a, SDS-a i PDP-a.

“Dogovoreno je da se ide u izmjenu zakona na način da mandati pripadaju strankama”, izjavio je tom prilikom član delegacije PDP-a Slaviša Marković, dodajući:

Dakle, zatvorena lista, s tim što će se ostaviti mogućnost da stranački organi mogu opozvati nekog izabranog kandidata. Znači da se i zamjenski mandat daje na odluku organa partije.

Slaviša Marković, 3. 4. 2019.

Marković je podvukao da su sagovornici svjesni da bi takvo rješenje u mnogome narušilo demokratski princip i ograničilo kandidata koji sada ima veće šanse da dobije mandat, a Staša Košarac ispred SNSD-a, pored potrebe izmjena izbornog zakonodavstva u dijelu zatvorenih listi, podržao je i podizanje cenzusa sa sadašnjih tri posto:

Mi iz RS imamo približno ista stajališta kada je u pitanju Izborni zakon i mislim da bi to mogao biti jedan od projekata gdje bismo mogli da manifestujemo srpsko političko jedinstvo u odlučivanju. Naravno, možda to neće biti dovoljno, jer su za donošenje Izbornog zakona na nivou BiH potrebne i druge dvije strane. Ali, mislim da je pitanje cenzusa i vlasništva mandata nešto oko čega bi se moglo usaglašavati.

Staša Košarac, 3. 4. 2019.

Komentarišući navedene inicijative, predstavnik Koalicije za fer i poštene izbore Pod lupom i nekadašnji član Centralne izborne komisije BiH (CIKBiH) Vehid Šehić, pored ostalog, skrenuo je pažnju da je najveće demokratsko dostignuće da građani mogu sa liste određene partije birati kandidate u koje imaju najveće povjerenje”.

Dugo vremena se u BiH pokušavaju vratiti zatvorene liste, iako u našem okruženju postoje pritisci da oni uvedu otvorene liste. Sigurno je da pod plaštom „papaka“ političke stranke žele da garantuju ulazak svojim kadrovima, u koje imaju najveće povjerenje. Činjenica da imamo „papke“ je problem partija koje takve ljude stavljaju na liste. Unutar njih mnogi vide izvor izuzetno dobrog materijalnog stanja i bogaćenja.

Vahid Šehić, 3. 4. 2019.

Sa druge strane, govoreći o mogućem podizanju izbornog praga za ulazak u parlamente, Šehić je bio mišljenja da bi to bio koristan potez, jer bi, kako je rekao, to smanjilo broj političkih subjekta koji izlaze na izbore, što bi uozbiljilo izborni proces.

Neprihvatljivo je da imamo oko 140 političkih subjekata koji učestvuju na izborima, a znamo da mnogi ne mogu da dobiju ni 0,5 odsto glasova. Oduvijek sam bio zagovornik da taj prag mora biti pet odsto.

Vahid Šehić, 3. 4. 2019.

Istinomjer je o navedenim temama u više navrata pisao još 2018. godine, između ostalog, i u analizama “Na Opštim izborima 2018. godine-otvorene liste zatvorenog tipa” i “Fenomen nezavisnih zastupnika i demokratizacija političkih partija”.

U pomenutim tekstovima detaljno smo se osvrnuli na neke ranije prijedloge izmjena Izbornog zakona BiH u tom pravcu, stavove i mišljenja ključnih političkih aktera i stručnjaka iz te oblasti, ali i apostrofirali ključne izazove po pitanjima kao što su da li mandati trebaju pripasti političkim partijama, šta bi mogli biti razlozi sve češćoj pojavi napuštanja stranaka na čijim su listama osvojili mandate od njihovih bivših zastupnika, te da li bi za demokratske procese u Bosni i Hercegovini bilo korisno podići cenzus koji iznosi tri posto.

Tri godine kasnije, evidentno je da su ovi izazovi i dalje tu. Posljednje najave predstavnika pojedinih političkih partija u Bosni i Hercegovini potvrđuju da će se one u vidu zvaničnih prijedloga ponovo naći “na stolu”, a time vjerovatno i u zvaničnim procedurama odlučivanja u Parlamentu BiH.

Argumenata “za i “protiv” sigurno ima, a na političkim subjektima u Bosni i Hercegovini je da, uz otvorenu, inkluzivnu i argumentovanu raspravu u okviru institucija sistema, iznađu najbolje rješenje, te time daju doprinos napretku demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini.

(Istinomjer.ba)

 

Pitajte Istinomjer!