Namjera Vlade RS-a u vezi s odlukom o prebivalištu u RS nije bila da bilo kojoj etničkoj grupi ili populaciji uskrati neko pravo, već da se uvede više reda u sistem, a OHR ne može intervenirati protiv ove odluke – izjavila je danas u Banjoj Luci premijerka RS-a Željka Cvijanović.
“Ne može odluku poništiti visoki predstavnik. On ne može da poništava ni zakone, a kamoli odluke”, ustvrdila je Cvijanović.
Komentar:
Odluka Vlade Republike Srpske o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji RS, izazvala je popriličnu buru u domaćoj javnosti, naišla je na osudu brojnih predstavnika međunarodne zajednice, a iz OHR-a su je nazvali „zabrinjavajućom“. Posljednjih dana možemo čuti i snažne glasove koji pozivaju Visokog predstavnika u BiH, Valentina Inzka, da suspenduje pomenutu odluku Vlade RS. Međutim, premijerka ovog entiteta, Željka Cvijanović, izjavila je da je to nemoguće, da donesena Odluka ne može biti poništena, te da za to i nema razloga, jer u odluci nema ničeg spornog.
Ipak, stvari ne stoje baš tako kao što tvrdi Cvijanović. Prije svega, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH prema ovlaštenjima iz mirovnog sporazuma (član V Aneks 10), ima pravo donošenja obavezujućih odluka, kada to smatra neophodnim u cilju implementacije Okvirnog mirovnog sporazuma, pa tako, između ostalog, može suspendovati ili ukidati pojedina zakonska rješenja koja su usvojili parlamenti na bilo kojem nivou vlasti, što je potvrđeno i zaključcima Vijeća za implementaciju mira koji su doneseni u Bonu 1997. godine (tzv. „bonske ovlasti“).
Primjeri korištenja “Bonskih ovlasti” za poništavanje usvojenih zakona od strane OHR-a već postoje – ako govorimo o Republici Srpskoj, Zakon o privatizaciji stanova u državnom vlasništvu, koji se, poput Zakona o prebivalištu, posebno ticao povratničke populacije, suspendovan je upravo odlukom visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, još 2000. godine.
I visoki predstavnik Paddy Ashdown poništio je, na primjer, Zakon o pomilovanjima na nivou BiH, dok je sadašnji visoki predstavnik, Valentin Inzko, 2009. godine već poništavao zaključke Narodne skupštine Republike Srpske o efektima prijenosa nadležnosti sa RS-a na nivo BiH.
Dakle, postoje brojni primjeri korištenja “konačnog autoriteta” dosadašnjih visokih predstavnika u BiH, te slobodno možemo konstatovati kako je tvrdnja premijerke RS Željke Cvijanović, o nemogućnosti OHR-a da poništava odluke i zakone, neistinita.
Inače na usvajanje Zakona o prebivalištu i boravištu već duže vremena se čeka na državnom nivou, a razlog njegovog neusvajanja je protivljenje bošnjačkih delegata u Domu naroda PSBiH. Kako je potvrdio Halid Genjac, delegat u ovom domu, prijedlog se gotovo sigurno neće naći ni na dnevnom redu zasjedanja zakazanog za 29. april.
U izjavi premijerke Cvijanović sporna je i konstatacija da donesena odluka Vlade ne ugrožava ničija prava. Razlog za usvajanje ovog zakona, kako tvrde u Vladi RS, je to što je veliki broj građana prijavljen na adresama koje ne postoje, ili “na adresama institucija BiH i vjerskih objekata, iza zadnjeg broja u ulici zbog čega dolazi do velikog broja zloupotreba.”
Nakon što novi zakon na državnom nivou nije usvojen, početkom marta ove godine, Ministar unutrašnjih poslova RS Radislav Jovičić izjavio je da je Vlada RS prihvatila tekst Prijedloga zakona o prebivalištu i boravištu građana Republike Srpske, koji je upućen na usaglašavanje nadležnim odborima. Vlada Republike Srpske već na narednoj sjednici trebala je, prema ovoj najavi, usvojiti konačnu verziju teksta i uputiti je hitno u parlamentarnu proceduru. Narodna skupština RS je, međutim, odlučila da zakon vrati u redovnu proceduru, te je Vlada RS samostalno donijela Odluku o provjeri prebivališta.
Prije nego je pokrenut proces usvajanja ove legislative na državnom, a potom i na entitetskom nivou, nakon Lokalnih izbora 2012. godine i provedenih aktivnosti inicijative “Glasaću za Srebrenicu”, kada su građani koristili Ustavom zagarantovano aktivno biračko pravo da glasaju u Srebrenici, MUP RS je vršio kontinuiranu terensku provjeru i podnošenje prijava protiv stanovnika koji su prijavili boravište u ovoj opštini, prevashodno u povratničkoj populaciji. Bezbjednost povratka bilo je inače i jedno od predizbornih obećanja SNSD-a, koje je ovim nezakonitim “provjerama” prebivališta i prekršeno.
Većinu ovih postupaka, koje je pokrenuo MUP RS, nadležni sudovi su obustavili, to jest odbacili kao neosnovane, te MUP RS do sada nije uspio da dokaže da je bilo koji okrivljeni počinio prekršaj za koji su ga teretili. Osim ovoga, zbog vjerovatnog nedostatka dokaza, odnosno okolnosti pod kojima su vršene “terenske provjere”, MUP RS je u 17 predmeta odustao od zahtjeva za nastavak prekršajnog postupka.
U Vladi RS su pojasnili da bi se, prema novom predloženom zakonu, za prijavu prebivališta ili boravišta morali dostaviti “dokazi”, kao što su kopije ugovora o kupovini stanova, ugovori o zaposlenju, ili ugovor sa poslodavcem da će osoba stanovati na određenoj adresi.
S obzirom da je MUP RS vršio provjere prijava boravka povratnika u RS prije postojanja ikakvog zakonskog osnova za takve aktivnosti, jasno je da su sve dosadašnje inicijative partija iz RS za izmjene Zakona o prebivalištu i boravištu, usvajanje ovakvog zakona na entitetskom nivou, te donošenje pomenute Odluke, samo koraci u smjeru legalizacije dosadašnjih provjera prebivališta, koje su do sada oborene kako na Osnovnom sudu u Srebrenici, tako i na Okružnom sudu u Bijeljini. Nema nikakve sumnje da je usvajanje nove legislative koja bi ozakonila praksu “provjera prebivališta”, koju su sami sudovi ocijenili nelegalnom, postupak koji direktno krši prava povratnika u RS, a samim tim i Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se odnosi na povratak izbjeglih i raseljenih lica. Stoga se može konstatovati i kako je izjava premijerke Cvijanović o tome da Vlada RS ovom odlukom “ne ugrožava ničija prava”, također neistinita.
(istinomjer.ba)