Na sjednici predsjedništva HDZ-a održanoj u ponedjeljak 06. jula, predsjednik ove stranke Dragan Čović se osvrnuo na evidentno prisutnu krizu na svim nivoima vlasti u BiH kazavši kako se stvari moraju što prije pokrenuti.
„Dešava nam se da parlamenti nemaju mataerijala o kojima bi raspravljali, što se u prošlosti nije događalo. U FBiH, zbog neprepoznavanja jasne parlamentarne većine, nismo u stanju zakazati sjednicu. Dominantna većina koja bi prihvatila dnevni red, nažalost, ne postoji. Opći je zastoj i stvari konačno već jednom moramo pokrenuti“, kazao je Čović te je dodao da je evidentan veći broj problema čije rješenje je postavljeno kao zadatak pred aktuelnom vlašću, a koja se „ne mogu načeti zbog različitih djelovanja“. (Oslobođenje, 07.07.2015.)
Čović je u pogledu zastoja funkcionisanja vlasti svakako postavio ispravnu dijagnozu i ništa u tome ne bi bilo problematično, da upravo HDZ nije bio najveći uzročnik evidentiranog zastoja.
Naime, već na samom početku rada Vlade FBiH, ministri iz HDZ-a počeli su bojkotovati sjednice zbog već dobro poznate situacije sa imenovanjima nadzornih odbora javnih preduzeća, zbog čega se Vlada FBiH raspala i prije nego je dočekala 100 dana rada.
Nedolaske na sjednice Vlade FBiH ministri iz HDZ-a tada su pravdali činjenicom da na njihov dnevni red nije uvrštena Uredba o imenovanju nadzornih odbora.
Tadašnji je federalni ministar energije, rudarstva i industrije, Reuf Bajrović, izjavio da Demokratska fronta neće podržati smjene direktora javnih preduzeća koje je imenovala prethodna vlada, koje je zahtijevao HDZ BiH (Elektroprivreda HZHB, Aluminij Mostar, te HT Mostar) Ministar je tada pojasnio da je cilj DF-a da na ove pozicije dođu osobe koje najbolje znaju raditi svoj posao, te da će se konkursi za nove direktore ovih preduzeća raspisati nakon što sadašnjim direktorima istekne mandat.
Nezadovoljni takvom odlukom, a i činjenicom da je premijer Vlade FBiH odbio na dnevni red sjednice Vlade uvrstiti smjene uprava javnih preduzeća, ministri HDZ-a BiH odbili su sudjelovati u radu sjednica Vlade FBiH, a Čović je tada izjavio da postoje dva načina za izlazak iz situacije u kojoj se FBiH našla – hitno rješenje problema ili raspad koalicije na svim nivoima vlasti.
Čović je tada, nakon sastanka sa Bakirom Izetbegovićem, najavio da bi ipak moglo doći do rješenja ovog problema. Najavljujući skori rasplet krize u FBiH i komentarišući potencijalne razgovore sa Željkom Komšićem, Čović je, između ostalog, kazao da “…Kadrovska politika nije trgovina foteljama i nema smisla da dovedemo ministre u Federalnu vladu i da im svežemo ruke.”
No, usvajanjem sporne Uredbe upravo je HDZ zahtijevao da se “ministrima svežu ruke” i cijelu priču pretvorio u “trgovinu foteljama”, a ova izjava je tada od istinomjera ocjenjena kao nedosljedna.
HDZ-ovo insistiranje na ovoj Uredbi bilo je u suprotnosti sa potpisanim dokumentom između DF-a, SDA i HDZ-a na osnovu kojeg je i uspostavljena koalicija, a u kojem se jedan od principa za uspostavu vlasti u FBiH odnosio na depolitizaciju javnih preduzeća.
Međutim, bez obzira na potpisane principe, HDZ je do samog kraja nastavio insistirati na usvajanju sporne Uredbe, te je ona na kraju i usvojena, što je dovelo do raspada ove koalicije koju je napustio DF.
Dragan Čović se i u toku pregovora o formiranju vlasti u najmanju ruku postavljao ucjenjivački i upravo zbog uslovljavanja iz ove stranke formiranje vlasti je kasnilo više od pola godine od održavanja izbora, a o tome smo opširno pisali i ranije.
Dakle, ako se osvrnemo na dešavanja u Vladi FBiH proteklih mjeseci jasno možemo vidjeti da je HDZ jedan od glavnih krivaca za trenutno stanje u ovom entitetu, odnosno zastoja u funkcionisanju vlasti, tako da se Čovićeva izjava o nužnom „pokretanju“ stvari, može ocijeniti samo kao nedosljedna.