Ne postoje dokazi i zvanični dokumenti koji bi potvrdili da je supruga Franza Ferdinanda bila trudna u trenutku atentata niti se taj detalj spominje u arhivama i štampi iz tog vremena. Taj je mit nastao tek nekoliko godina nakon atentata.
Obrazlažući inicijativu za vraćanje spomenika Franzu Ferdinandu i njegovoj supruzi Sofiji na mjestu gdje se nalazio prije više od 100 godina, predsjednik Kluba vijećnika Stranke za BiH Jasmin Smječanin naveo je da je Sofija u trenutku atentata bila trudna.
Posebno je važno naglasiti da je Sofija bila trudna u trenutka atentata, što cijelom događaju daje dodatnu dimenziju ljudske tragedije.
Jasmin Smječanin, 25.2.2026.
Gradsko Vijeće (GV) Grada Sarajeva usvojilo je ovu inicijativu 25. februara 2026. godine s 22 glasa “za”.
Tvrdnju da je Sofija bila trudna iznio je i lider Stranke za BiH Semir Efendić u objavi na Facebooku, u kojoj je komentarisao kritike na inicijativu za vraćanje spomenika koje su u javnosti, među ostalim, iznijeli i načelnici sarajevskih općina Centar i Stari Grad, Srđan Mandić i Irfan Čengić.
Nisu oni ni riječi progovorili kada su prije tri godine vraćene stope atentatora Gavrila Principa koji je izvršio teroristički čin ubistva dvoje civila, od kojih je jedno bila trudna žena. Ali su veoma glasni protiv obnove spomenika žrtvama sarajevskog atentata.
Semir Efendić, 27.2.2026.
Službeni austrougarski izvještaj sastavljen zbog istrage atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju od Hohenberga u Sarajevu 28. juna 1914. godine, koji se poziva na zapisnik Okružnog suda u Sarajevu o postupku koji je pokrenut protiv Gavrila Principa i saučesnika, nigdje ne navodi da je Sofija bila trudna u trenutku atentata.
U ovom se izvještaju navodi da je Gavrilo Princip priznao da je ispalio dva hica iz Browning pištolja na nadvojvodin automobil, pri čemu su nadvojvoda Franz Ferdinand i vojvotkinja Sofija od Hohenberga zadobili smrtonosne rane.
Ova priznanja, kako je navedeno u tom izvještaju, u potpunosti su potvrđena provedenom istragom, te je utvrđeno da su pokojni nadvojvoda Franz Ferdinand i pokojna vojvotkinja Sofija od Hohenberga umrli kao posljedica hitaca koje je na njih ispalio Gavrilo Princip.
U stručnom recenziranom tekstu pod nazivom “Sto pedeset godina organizovanih zdravstvenih usluga u Bosni i Hercegovini” autor prof. dr. Izet Mašić, pišući o Pavlu Kauniću, patologu Državne bolnice u vrijeme atentata, dotakao se i mita o trudnoći vojvotkinje Sofije. Pavle Kaunić, kako navodi autor, pamti se kao učesnik postupka balzamovanja princa Ferdinanda i njegove supruge Sofije u rezidenciji Konak 28. juna 1914. godine, nakon atentata, pod nadzorom pukovnika 25. Vojne bolnice u Sarajevu, dr. Gotliba Arnstajna.
Autor navodi da je mit o trudnoći vojvotkinje Sofije nastao tek nekoliko godina nakon atentata.
Tvrdnja o trudnoći prvi se put, kako piše Mašić, pojavljuje u knjizi Borivoja Jevtića “Sarajevski atentat: Sećanja i utisci” iz 1924. godine, a prije toga u savremenim izvorima i zvaničnim izvještajima iz 1914. godine nije bilo nikakvih naznaka da je vojvotkinja bila trudna. Autor ističe i da je trudnoća bila malo vjerovatna i s medicinskog aspekta, jer su bečki ljekari ranije savjetovali Sofiji da više ne ostaje trudna nakon komplikacija prethodne trudnoće. Sofija je u trenutku smrti imala 47 godina.
Konačan dokaz da nije bila trudna predstavljaju obdukcija i balzamovanje tijela Sofije i Ferdinanda, koji su izvršeni između 28. i 29. juna 1914. godine. Ključni učesnik ove operacije bio je dr. Pavle Kaunić, koji je tok obdukcije opisao 1958. godine publicisti Radivoju Papiću.
Nakon što je obdukcija pružila detaljan uvid u stanje tijela Sofije i Ferdinanda, tim je izvršio sve zakonski propisane formalnosti. Sačinjen je detaljan izvještaj i popunjen smrtni list. Trudnoća nije spominjana ni kao indicija, jer je nije bilo.
Izet Mašić, “Sto pedeset godina organizovanih zdravstvenih usluga u Bosni i Hercegovini”
Historiograf Sarajeva, književnik i publicista Valerijan Žujo u tekstu za portal Nomad izričito tvrdi da se motiv Sofijine trudnoće u javnosti pojavljuje tek nakon rata te da u ozbiljnim službenim aktima, policijskim i sudskim spisima i ozbiljnoj bečkoj i peštanskoj štampi nema ni riječi o Sofijinoj trudnoći. I Žujo se poziva na činjenicu da sudsko-medicinska sekcija tijela nije dala argumente u prilog trudnoće, kao ni da o tome ima spomena u stenogramima sa suđenja atentatorima.
Da je riječ o mitu, Žujo je naveo i u tekstu povodom stogodišnjice atentata, koji je objavljen na njemačkom jeziku, a o tome je govorio i za portal sarajevskog Mediacentra povodom objave njegove knjige “Glosar Sarajevskog atentata” 2024. godine.
Da bi se eminentnom političkom ubistvu dodala težina i izazvalo zgražanje, izmišljena je trudnoća vojvotkinje Sofije. U više navrata sam javno pokazao desetak dokumenata koji to isključuju, a nikada niko nije pokazao niti jedan koji potvrđuje Sofijinu trudnoću (…). Možemo samo zamisliti koliko bi valjalo austrougarskoj propagandi da je bilo tačno. Tek nakon jedne decenije, književnik Borivoje Jevtić, i sam Mladobosanac, u jednoj jedinoj rečenici iznio je tu tvrdnju, ničim je ne potkrijepivši.
Valerijan Žujo, 18.12.2024.
Sofijina trudnoća ne spominje se ni u tekstovima o atentatu objavljenim na internet-stranicama državnih arhiva Austrije i Njemačke, ali ni u štampi iz vremena atentata.
Illustrierte Zeitung, berlinski list koji je izlazio krajem 19. i početkom 20. vijeka, u posebnom izdanju od 30. juna 1914. godine izvijestio je da je u Sarajevu napadnut automobil u kojem su se nalazili nadvojvoda Franz Ferdinand i njegova supruga Sofija. Kako je navedeno u tekstu, prvo je bačena bomba, koja nije uspjela da ih pogodi, a kasnije je Gavrilo Princip ispalio metke kojima je nadvojvoda pogođen, a vojvotkinja Sofija ranjena u stomak. U tekstu se nigdje ne navodi da je vojvotkinja bila trudna.
S obzirom na to da ne postoji dokaz da je vojvotkinja Sofija bila trudna u trenutku atentata u Sarajevu, tvrdnje Jasmina Smječanina i Semira Efendića ocjenjujemo kao neutemeljene.
(Istinomjer.ba)