Govoreći o cijenama električne energije u Republici Srpskoj (RS), premijer ovog entiteta Radovan Višković tokom gostovanja u emisiji “Telering” na RTRS-u iznio je i tvrdnju o raspolaganju naftnim resursima u Libiji za vrijeme vladavine Moamera el-Gaddafija.
Višković se tako, uz konstataciju da se Vlada RS ponaša odgovorno i da resurs električne energije dijeli s građanima, složio i s tvrdnjom voditelja emisije da građani Libije nisu plaćali naftu u vrijeme Gaddafija.
Višković: Republika Srpska ima resurs koji se zove električna energija, ko što ima Saudijska Arabija naftu ili neko treći. I mi sa tim resursom se ponašamo odgovorno i taj resurs dijelimo sa našim građanima. Bez obzira na socijalni status, da li bio Mato ili Radovan…
Đaković: Kod Gadafija građani Libije nisu plaćali naftu.
Višković: Jeste, nisu plaćali naftu
Đaković: I vi pokušavate da ta cijena bude manja?
Višković: Jeste. Čak od prodate cijene nafte svaki građanin u Libiji je u to vrijeme dobijao određeni novac na svoj žiro račun, i tako dalje.
Radovan Višković, 5.10.2022.
Moamer Abu Minijar el-Gaddafi bio je libijski vođa od 1969. do 2011. godine. Iako Gaddafi od 1972. godine nije imao javnu dužnost ili titulu, koristio je počasnu titulu “Vodiča Prvoseptembarske Velike Revolucije Socijalističke Narodne Libijske Arapske Džamahirije” ili “Bratski lider i vodič revolucije”.
Iako je Libija, prema podacima statističkog internet-portala Worldometer, deveta zemlja u svijetu, a prva u Africi po količini naftnih rezervi, za tvrdnje da je nafta bila besplatna i da je svaki građanin Libije u vrijeme Gaddafija “dobijao određeni novac na svoj žiroračun od prodate nafte” teško je naći utemeljenje. Premda je u tom smislu postojala inicijativa koju je predložio Gaddafi pred sami kraj svoje vladavine ovom zemljom, ona, kako se vidi iz dostupnih medijskih izvora, nikada nije zaživjela u praksi.
Naime, Gaddafi je krajem 2008. godine, kako je tada pisao Reuters, optužio vladine zvaničnike “za pljačku naftnog bogatstva zemlje, pozvao na sveobuhvatnu reformu vladine birokratije, rekavši da bi veći dio kabinetskog sistema trebalo demontirati kako bi se Libijci oslobodili birokratije i zaštitio državni budžet od korupcije”. Gaddafi je tada najavio direktnu podjelu naftnog bogatstva stanovnicima Libije od početka 2009. godine.
“Korupcija je svuda u svijetu povezana s birokratijom. Rješenje za okončanje korupcije je okončanje ove administracije koja upravlja trošenjem novca i stavljanje novca direktno u ruke ljudi”, rekao je tada Gaddafi u govoru koji je uživo prenosila libijska televizija. U tom govoru, na koji se pozvao Reuters, Gaddafi je rekao i da će “Libijci s novcem od nafte direktno u rukama i razbijenom birokratijom, uspostaviti pravu narodnu administraciju i formirati društvo masa kojim će vladati istinska direktna demokratija.”
Međutim, prema pisanju Al Jazeere u martu 2009. godine, Narodni kongres Libije izglasao je zaustavljanje Gaddafijevog plana da raspusti vladu i da novac od nafte da direktno ljudima. Prema tom planu, Libijci su trebali izgubiti pravo na medicinske i druge javne usluge u zamjenu za dio prihoda od nafte. Kako su tada za Al Jazeeru tvrdili tadašnji libijski zvaničnici, teško je bilo očekivati da bi Gaddafijev plan ikada zaživio u praksi.
Viškovićevu tvrdnju da građani Libije nisu plaćali gorivo demantuju podaci Svjetske banke o cijenama goriva na benzinskim pumpama u Libiji od 1998. do 2016. godine. Iako je Libija u vrijeme Gaddafija, kao i sada, spadala u red zemalja s najnižom cijenom nafte u svijetu, gorivo u ovoj zemlji nije bilo besplatno.
Tako je 2000. godine cijena litra iznosila 0,25 američkih dolara, 2006. godine 0,12, dok je 2010. godine, uoči Gaddafijevog svrgavanja s vlasti, cijena litra goriva na benzinskim pumpama u Libiji iznosila 0,17 američkih dolara.
Moamer el-Gadafi svrgnut je i ubijen tokom ustanka u Libiji 2011. godine.
Već nekoliko godina u brojnim domaćim i svjetskim medijima, ali i na društvenim mrežama, kruže tekstovi koji sadržavaju navodnih 16 pravih razloga zbog kojih je “Gaddafi ubijen”, među kojima su se nalazile i tvrdnje o gospodarenju naftnim potencijalom u Libiji za vrijeme njegovog režima. Ocjenom tačnosti i utemeljenosti ovih tvrdnji bavili su se naši partnerski portali za provjeru činjenica Raskrinkavanje i Faktograf.
S obzirom na sve navedeno, Istinomjer će tvrdnje Radovana Viškovića da Libijci nisu plaćali naftu u vrijeme režima Moamera el-Gaddafija i da su na svoje račune dobivali novac od prodaje nafte ocijeniti neutemeljenim.
(Istinomjer.ba)