Nakon odluke CIK-a više je pitanja nego odgovora

I pored činjenice da je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) na sjednici održanoj 18.12.2018. godine usvojila odluku o načinu popune Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, čini se da je i dalje više pitanja nego odgovora.

Prošlo je više od dvije godine od momenta donošenja odluke Ustavnog suda BiH po zahtjevu Bože Ljubića za ocjenu ustavnosti odredbi članova Izbornog zakona BiH.

I pored činjenice da je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) na sjednici održanoj 18.12.2018. godine usvojila odluku o načinu popune Doma naroda Parlamenta Federacije BiH na osnovu koje bi se trebao koristiti popis iz 2013. godine, te primijeniti princip 1/1/1, koji znači da će u Domu naroda Parlamenta FBiH biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat iz svakog kantona ukoliko su izabrani, čini se da je i dalje više pitanja nego odgovora.

Podsjećamo, Istinomjer je još u februaru 2018. godine u svojoj analizi Do izbora tri putića tretirao ovo veoma važno pitanje. Tako smo tom prilikom ukazali na moguće komplikacije, te da je obzirom na opštu političku sliku i tendencije, najizglednija varijanta upravo ova koja se desila – da će problem popune Doma naroda Parlamenta FBiH pokušati riješiti CIK.

Zakonsko uporište za donošenje ovakve odluke članovi CIK-a našli su u članu 10.12. stav 1 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u kojem se navodi: “Broj delegata iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, koji se biraju u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz zakonodavnog tijela svakog kantona je proporcionalan broju stanovnika kantona prema posljednjem popisu. Centralna izborna komisija BiH određuje, nakon svakog popisa, broj delegata koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svakog kantona”.

Sa druge strane, iako je posljednji popis proveden 2013. godine, Amandman LI na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine kaže slijedeće:

“Objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 1991. godine na odgovarajući način će se koristiti za sva izračunavanja koja zahtijevaju demografske podatke dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede. Ovim amandmanom mijenja se član IX.7 Ustava Federacije Bosne i Hercegovine”.

Obzirom da je CIK u svojoj odluci primijenio popis iz 2013. godine, upravo je Amandman LI bio je razlog žestokih reakcija jednog dijela političkih subjekata ali i javnosti na pomenutu odluku. Tako su redom SDA, DF, SDP BiH i niz drugih stranaka najavile da će pokrenuti apelaciju pred Ustavnim sudom BiH smatrajući da je odluka CIK-a u dijelu koji se odnosi na popis neustavna.

Član Predsjedništva BiH i predsjednik DF-a, Željko Komšić najavljujući da će uputiti prigovor i Apelacionom odjelu Suda Bosne i Hercegovine ovako je prokometarisao odluku CIK-a:

Ovakva odluka CIK-a nije nikakvo kompromisno rješenje, kako će se to već nastojati predstaviti. Nije moguće malo prekršiti Ustav. Nije li u jednom segmentu prekršen Ustav, on je prekršen u cijelosti. Političke kompromise nije moguće praviti u pogledu ustavnopravnih pitanja, jer kada je u pitanju zaštita Ustava ne smije i neće biti nikakvih kompromisa.

Željko Komšić, 18.12.2018.

DF je otišla i korak dalje, te je u skladu sa ranijim najavama “Tužilaštvu BiH i Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) podnijela izvještaj o počinjenju krivičnih djela protiv pet članova Centralne izborne komsije (CIK) zbog izglasavanja podzakonskog akta o načinu popunjavanja Doma naroda Parlamenta FBiH”.

DF tako smatra “da su članovi Centralne izbore komisije svjesno ignorisali Rješenje i Odluku Ustavnog suda BiH kojima je isključivo naloženo Parlamentarnoj skupštini BiH da riješi pitanje popune Doma naroda FBiH, te su naj taj način zloupotrijebili položaj i ovlaštenja i nesavjesno radili u službi”.

Zanimljivo, iako se još uvijek nakon odluke CIK-a nisu obratili nadležnim sudskim instancama, i visoki dužnosnici HDZ-a BiH iznose slično mišljenje da CIK nije mogao i trebao donositi potonju odluku.

Tako je zastupnik u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Predrag Kožul izjavio da “odluka Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da podzakonskim aktom riješi pitanje izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH nije u skladu s presudom Ustavnog suda BiH po apelaciji Ljubić, te da je to pitanje u nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH kao i trajno rješenje koje se tiče izbora izaslanika u domove naroda, ali i izmjena samog Izbornog zakona BiH u rukama je Parlamentarne skupštine BiH”.

Na odluku CIK-a reagovali su i iz Ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Delegacija Evropske unije u Bosni i Hercegovini, te su “pohvaljujući CIK na preuzimanju koraka koji će omogućiti formiranje vlasti Federacije” naglasili između ostalog da “radi manjka političke volje za kompromisom, stranke nisu uspjele da postignu dogovor o zakonskom rješenju”, ali i podsjetili da se “neslaganja sa odlukom CIK-a mogu rješavati kroz dostupna pravna sredstva, a proces formiranja vlasti se ne treba držati taocem”.

Iz OHR-a su također poručili da “Visoki predstavnik dosljedno ističe da je pravovremeno formiranje vlasti od ključnog značaja”, te dodali da je “što se tiče sadržaja odluke Centralne izborne komisije, mišljenje visokog predstavnika je od ranije poznato i nije se promijenilo”:

Naš stav u vezi Doma naroda Federacije i primjeni Ustava Federacije BiH, koji smo ponavljali u nekoliko navrata, uvijek je bio principijelan: do okončanja izborne reforme, Ustav Federacije BiH treba se primjenjivati u cijelosti, i kada se radi o popisu i kada se radi o takozvanom pravilu 1/1/1. Dozvoliti Izbornom zakonu BiH prvenstvo u odnosu na Ustav Federacije BiH, u dijelu koji se odnosi na sastav institucija Federacije, može imati vrlo ozbiljan utjecaju budućnosti.

OHR, 21.11.2018.

Kako je Istinomjer u svojoj ranijoj analizi i nagovijestio, čini se da je nakon aktuelne odluke CIK-a više pitanja nego odgovora.

Prije svega jasno je da će odluka završiti na Ustavnom sudu BiH. Ali, situaciju dodatno komplikuje i činjenica da je član 8. Ustava FBiH, koji je ugrađen u Odluku CIK-a, a koji kaže kako će u “Domu naroda biti najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan delegat ostalih iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog poslanika u svom zakonodavnom tijelu” već predmet apelacije koju je, u januaru 2018. godine, podnijela tadašnja predsjedavajuća Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, Borjana Krišto, a o kojoj se Ustavni sud BiH još uvijek nije očitovao.

U međuvremenu, a prije odluke CIK-a, i potpredsjednik Vlade FBiH i ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača uputio je zahtjev Ustavnom sudu FBiH “za davanje mišljenja o tome da li je Dom naroda FBiH prema tumačenju Ustava dom kantona ili konstitutivnih naroda te da li se treba pri popuni Doma naroda FBiH i dalje primjenjivati Ustavom FBiH predviđen princip – popis iz 1991. i pravilo 1/1/1.”

Obzirom da su pomenuti zahtjevi za očitovanje ustavnih sudova upućeni puno prije nego što je CIK donio svoju Odluku, s pravom se može postaviti pitanje da li je CIK trebao sačekati mišljenje i odluke kako Ustavnog suda FBiH tako i Ustavnog suda BiH, te na taj način izbjeći situaciju u kojoj postoje nejasnoće u pogledu ustavnosti i zakonitosti netom donesene odluke?

Na taj način bi se izbjegao scenario po kojem bi se, u slučaju da se na osnovu odluke CIK-a imenuje Dom naroda PFBiH a sama odluka nakon toga proglasila neustavnom ili nezakonitom, čitava procedura imenovanja Doma naroda PFBiH od strane nadležne sudske instance također mogla proglasiti nezakonitom i neustavnom, te čitav proces vratio na početak.

Upravo takav razvoj događaja ne isključuje ni zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamenta BiH,  Šemsudin Mehmedović koji je na upit da li bi u pitanje bila dovedena ustavnost federalne i državne vlasti, ukoliko bi one bile formirane prije eventualne odluke Ustavnog suda BiH da je CIK-ova odluka neustavna, odgovorio “da je i to moguć scenario”.

Tako se političkoj krizi koja je od presude Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića zahvatila našu zemlju još uvijek ne nazire kraj. No, i ovom prilikom ćemo podsjetiti da primarnu odgovornost za stanje u kojem se država po tom pitanju nalazi snosi Parlamentarna skupština BiH koja je u skladu sa Ustavom BiH bila dužna sprovesti odluku Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića.

U svakom slučaju, najveću cijenu postojećeg stanja plaćaju i platiće građani BiH, koji su birajući svoje predstavnike u zakonodavna tijela očekivali od njih da oni svoje obaveze izvršavaju na odgovoran i ustavno i pravno propisan način.

(Istinomjer.ba)

Trudnice i porodilje u KS na dnevnom redu stranačkih prepucavanja

Prava na zdravstvenu zaštitu, koja trudnice i porodilje u Kantonu Sarajevo (ne)mogu ostvariti, proteklih dana bila su...

Da li je tokom prošlog mandata zaista otvoreno 100.000 radnih mjesta?

U svom obraćanju na 7. Kongresu Stranke demokratske akcije (SDA), lider ove stranke Bakir Izetbegović izvještavajući članstvo o rastu ekonomskih pokazatelja u zemlji, prisjetio se i svog obećanja o...



Čiji privatni univerziteti su lošije rangirani?

U kontekstu svog nedavnog zahtjeva da mu se dostave diplome svih zaposlenih u Javnim institucijama Republike Srpske, premijer ovog entiteta, Radovan Višković je kazao da je “štetna generalizacija da...