Prije nešto više od mjesec dana, član Predsjedništva BiH, Dragan Čović, izjavio je kako je BiH već uveliko “profitirala” od najavljene posjete Pape Franje Sarajevu. Te je pozitivne efekte Čović, kako biva, prepoznao u promjeni slike o Bosni i Hercegovini u inostranim medijima koji su, prema njegovoj tvrdnji, počeli “konstantno pozitivno spominjati BiH” od trenutka kada je objavljeno da će Papa posjetiti Sarajevo. “Vjerujem da smo zaključno s danom hodočašća Svetog Oca, ali i desetke dana nakon toga, otvorili sebi mogućnost komunikacije s cijelim svijetom na pozitivnoj razini” izjavio je tada Čović.
U namjeri da provjeri istinitost ove tvrdnje, Istinomjer je istražio kakav je zaista bio tretman BiH u stranim medijima u periodu od 1. februara do 24. maja, to jest od trenutka kada je Papa objavio da će posjetiti BiH, do datuma kada je Čović dao izjavu o naglom “poboljšanju imidža” Bosne i Heregovine. U tu svrhu pregledali smo web-sajtove 13 medija koji se nalaze u prvih 300 najposjećenijih sajtova na internetu, prema rang-listi web servisa Alexa (www.alexa.com): CNN, Al Jazeera, Reuters, Fox, The Telegraph, Washington Post, New Delhi Television, Bild, Russia Today, The Guardian, BBC, Time i Daily Mail. Rezultati su poražavajući – od 285 članaka u kojima je na bilo koji način spomenuta Bosna i Hercegovina, u čak 166 slučajeva BiH se spominje u kontekstu rata ili terorizma, dok se u vezi sa Papinom posjetom pojavljuje svega 12 puta, od čega je samo u 3 članka iole pozitivno predstavljena. Pogledajmo malo detaljnije kako je izgledalo izvještavanje o BiH i u kojoj mjeri se razlikuje od onog o kom je govorio Dragan Čović.
Članci u kojima se spominje BiH objavljeni od 1.2.2015. do 24.5.2015. (Link na tabelu)
Ne računajući tekstove koji se bave sportskim pregledima i servisnim informacijama (poput vremenske prognoze i sl.), u toku ovog perioda objavljeno je ukupno 285 članaka u kojima je na neki način spomenuta Bosna i Hercegovina. Više od polovine ovih članaka – njih 144 (50,5%) – imalo je sasvim drugu temu, a BiH je u njima spomenuta tek usputno. Među ovakvim člancima, najbrojniji su oni u kojima se pominje rat u BiH, kao detalj iz biografije osoba koje su na neki način sa njim povezane, uključujući novinare/ke i reportere/ke, pripadnike međunarodnih vojnih trupa, ili političare/ke koji su bili aktivni u tom periodu. Zanimljivo je da je na broj ovakvih pojavljivanja BiH u medijima uticao slučaj voditelja američkog NBC-a, Briana Williamsa, koji je nedavno priznao da se nije nalazio u helikopteru koji je oboren za vrijeme američke okupacije Iraka prije 12 godina, kako je ranije tvrdio. Ova je priča ponukala mnoge medije da se prisjete slične laži koju je 2008. godine izrekla Hillary Clinton, kada je izjavila kako je prilikom svoje posjete Bosni i Hercegovini sletjela u Tuzlu “pod snajperskom vatrom”, ali se ubrzo otkrilo da se navedena posjeta dogodila 1996. godine, to jest nakon završetka rata, te da prilikom slijetanja aviona u kom se nalazila Clinton nije bilo nikakvih obračuna niti “snajperske vatre”.
Pored ovakvih članaka, u ovoj kategoriji brojni su i tekstovi koji nisu direktno vezani za rat u BiH, ali se odnose na bh. državljane/ke koji/e danas žive u drugim državama, uključujući one koji/e su izbjegli za vrijeme rata, ali i one koji/e su nakon rata tražili azil, uglavnom u zemljama Zapadne Evrope. U ovoj podkategoriji nekoliko je članaka koji se odnose na epidemiju morbila, koja je u februaru 2015 dovela i do smrtnog slučaja 18-mjesečne bebe u Berlinu. Njemački mediji su tada pisali kako se sumnja da je epidemija počela od djeteta iz azilanske porodice iz BiH, kao i o broju zabilježenih slučajeva morbila u porodicama iz BiH i Srbije.
Bosna i Hercegovina pojavljuje se kao primarna tema u 94 članka (32,9% ukupnog broja članaka). Pogleda li se vremenska distribucija ovih članaka, vidimo da je u ukupnom periodu praćenja medijskih sadržaja (113 dana), bilo samo 46 dana kada se BiH pojavila kao glavna tema u bar jednom članku objavljenom u bilo kom od navedenih medija. No, pored slabe učestalosti pisanja o BiH, ni kontekst u kome je spomenuta ne ide u prilog Čovićeve tvrdnje o “konstantnom pozitivnom spominjanju BiH” – od svih 94 članka, BiH je čak 69 puta spomenuta u negativnom kontekstu, 12 puta u neutralnom i samo 13 puta u pozitivnom kontekstu. Dominiraju teme poput izručenja ili hapšenja osumnjičenih za ratne zločine; napada na policijsku stanicu u Zvorniku; isticanja zastave ISIS-a u Gornjoj Maoči; pokušaja vladajuće koalicije u Republici Srpskoj da usvoji “Putinov zakon” o nevladinim organizacijama; pogibiji rudara u tuzlanskom kopu Dubrave; te isticanje homofobičnog transparenta od strane navijača FK Sarajevo za vrijeme utakmice sa Željezničarom. I u ovoj kategoriji nalazimo članke o epidemiji morbila i poražavajući podatak da je Bosna i Hercegovina druga država na svijetu po broju osoba zaraženih ovim virusom, kao posljedica djelovanja “antivakcinacijskog lobija”.
Nasuprot Čovićevoj tvrdnji, Papina posjeta nije izazvala skoro nikakvo interesovanje, a još manje oduševljenje svjetskih medija Bosnom i Hercegovinom. Među rijetkim člancima (12) u kojima se ovaj posjet uopšte spominje, u njih 6 (50%) BiH je tek izlistana kao jedna od zemalja koju Papa planira posjetiti u narednom periodu, a u preostalih 6 se jednako pojavljuje i u pozitivnom i u negativnom kontekstu. Od svega tri pozitivno nastrojena članka, tema dva teksta su bili Salem i Edin Hajdarovac, otac i sin iz Zavidovića koji su u svojoj stolarskoj radionici ručno izradili “ceremonijalnu” stolicu za Papu; a treći govori o Marinu Cvitkoviću, poštaru iz Ilića čiji je hobi uzgajanje golubova, koji je Papi ponudio da prilikom posjete Sarajevu pusti tri njegove golubice kao simbolični blagoslov upućen trima bh. narodima.
U ostala tri članka – sva tri objavljena na dan kada je Papa najavio da će posjetiti Sarajevo – BiH se, između ostalog, opisuje kao “zemlja koja još traga za jedinstvom, neophodnim da bi se suočila sa visokom nezaposlenošću, korupcijom i dubokim političkim podjelama” koje su dovele do protesta protiv vlasti širom BiH u februaru 2014 (Reuters); “zemlja opustošena ratom” (Fox) i “zemlja koja se još oporavlja od rata 1992-1995, koji je odnio više od 100.000 života” (Time).
Pogleda li se, dakle, kako je Papina posjeta uticala na način pisanja o BiH u stranim medijima, svi pozitivni primjeri koje možemo naći odnose se na gestove “običnih ljudi”, Salema i Edina Hajdarovca i Marina Cvitkovića, inspirisane njegovim dolaskom. O stanju u kom se država nalazi – a naročito o političkoj eliti koja je za njega odgovorna – nijedan od praćenih medija nije našao ništa pozitivno za reći.
Treća kategorija članaka su oni u kojima se BiH javlja kao sekundarna tema (47), među kojima je takođe najviše onih koji su vezani za rat, uključujući članke o presudama za međusobne tužbe Srbije i Hrvatske za genocid, a tu je i nekoliko izvještaja o optužbama protiv šestoro bh. državljana/ki za finansiranje terorističkih grupa. U ovoj kategoriji, bh. se u pozitivnom kontekstu javlja uglavnom u vezi sa turizmom, u člancima koji nabrajaju manje poznate destinacije koje treba posjetiti.
Kada se pogleda ukupan broj članaka u kojima je na bilo koji način spomenuta Bosna i Hercegovina, može se izdvojiti nekoliko glavnih tema, među kojima su, kako je već pomenuto najzastupljenije one vezane za rat i terorizam (118 i 48 članaka); o temama vezanim za ekonomiju pisalo se 12 puta, a u 7 članaka govori se o pogibijama izazvanim klizištima, te o saobraćajnoj nesreći u kojoj je smrtno stradao vozač kamiona koji je prevozio radioaktivni materijal. U 20 članaka govori se o unutrašnjoj i spoljnoj politici Bosne i Hercegovine, sa temama poput separatističkih istupa Milorada Dodika, zakašnjelog formiranja vlasti 6 mjeseci nakon izbora, te upitnim koracima ka provođenju reformi sa ciljem pristupanja EU.
Ne ulazeći u motive “svjetskih medija” za ovakav tretman Bosne i Hercegovine (a među njima, bez sumnje, ima i predrasuda i uticaja različitih političkih usmjerenja posmatranih medija), na koji god način da se pristupi svim ovim tekstovima, jasno je da najava Papine posjete nije dovela do toga da se o Bosni i Hercegovini “konstantno pozitivno govori” u stranim medijima. Kao član Predsjedništva BiH, kome je međunarodno predstavljanje BiH u opisu posla, Dragan Čović bi to svakako morao znati – ili se barem suzdržati od davanja paušalnih izjava koje se ne zasnivaju na činjenicama. Očito je potrebno više od jedne posjete, čija god ona bila, da se “popravi slika” o zemlji koja se već dvije decenije najčešće spominje po ratu, nezaposlenosti, siromaštvu, korupciji i političkim podjelama. Očito je, takođe, da bi se predstavnici/e vlasti u Bosni i Hercegovini morali potruditi oko rješavanja ovih problema barem onoliko koliko su se potrudili oko dočeka Pape, kako bi do takve promjene zaista došlo.
(istinomjer.ba)