Nakon što je Republika Srpska izgubila sudski spor sa litvanskim vlasnicima firme “Alumina”, inače firme-kćerke fabrike glinice “Birač” iz Zvornika, Milorad Dodik, predsjednik RS-a, izjavio je kako će „možda ukinuti“ Privredni sud u Bijeljini koji je donio takvu odluku, te je najavio “ozbiljnu reformu” pravosuđa.
Već sama činjenica da predsjednik entiteta javno poručuje da će ukinuti sud čija mu se presuda ne dopada, ukazuje na alarmantno nepoštovanje nezavisnosti pravosuđa i nedopustiv odnos jednog predstavnika izvršne vlasti prema sudskim institucijama. No, kada se tome doda i činjenica da je upravo partija na čijem se čelu nalazi Milorad Dodik, u svom izbornom programu obećala da će obezbijediti potpuno funkcionisanje privrednih sudova (koji su i uspostavljeni u njenom prethodnom mandatu), ovakva izjava, ukoliko je to uopšte moguće, postaje još apsurdnija.
Republika Srpska izgubila je sudski spor sa Litvancima, kojima mora isplati iznos od 154 miliona KM po osnovu kredita koje su dali Fabrici glinice „Birač“, a za koji je bila založena kompletna imovina firme “Alumina“. Podsjećamo, odlukom Okružnog privrednog suda u Bijeljini, po tužbi AB „Ukio Bankas” Litvanija, zbog prinudne naplate duga, 16. oktobra blokirani su svi bankarski računi osnovne proizvodne firme u „Birču” „Alumine” Zvornik, čije je upravljanje nedavno preuzela Republika Srpska. U Rješenju o izvršenju koje je donio Okružni privredni sud, pored zaplijene novčanih sredstava na svim računima, započet će i oduzimanje kompletne imovine, mašina, kancelarijskog namještaja, zemljišta, a biće zaplijenjen i prodati udio „Alumine” od 48,9% u doo „Alusil” Zvornik, ukupne vrednosti kapitala 5.010.000 KM. Sud je naredio da se zaplene i prodaju sve nekretnine „Alumine”, od zemljišta do poslovnih zgrada, navedene u čak 80 tačaka.
“Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini, jer očigledno služi za spekulacije i premjestimo ga na neko drugo mjesto. Možda se to i desi”, ustvrdio je Milorad Dodik nakon što je sud donio ovo Rješenje, te je naveo i da se pravosuđe RS „pokazuje nesposobnim da štiti interese RS, kao i njenog naroda“ te najavio „ozbiljnu reformu“ pravosuđa.
“Neka je na sramotu sutkinje koja je donijela odluku u vezi “Birča”. Može se pozivati na pravo koliko hoće. Kod nas je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. Reformu u pravosuđu provodili su stranci, koji su obezbijedili selekciju kadrova i sudija“, dodao je Dodik.
Optužbama na račun suda pridružio se i Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH i glavnog odbora SNSD-a, koji je istakao da izjave Milorada Dodika i zvaničnika Vlade RS-a „ne predstavljaju pritisak na sud“, te da je “sutkinja odluku donijela mimo zakona”.
Ovakvi stavovi vodećih ljudi SNSD-a ukazuju ne samo na nepoštivanje zakonskog i ustavnog ustrojstva BiH i RS, prema kom je sudska vlast nezavisna od izvršne i zakonodavne, već i na potpunu nedosljednost sopstvenom stranačkom programu i ranijem postupanju kadrova SNSD-a u institucijama izvršne i zakonodavne vlasti.
Privredni sudovi u RS su, naime, osnovani Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske, koji je usvojen 2008. godine, dakle za vrijeme prethodnog mandata Vlade RS-a, koju je i tada vodio SNSD. U svom predizbornom obećanju, datom uoči Opštih izbora 2010. godine, SNSD se čak i „pohvalio“ tom činjenicom, ističući da je rad privrednih sudova presudan za brže i efikasnije rješavanje privrednih sporova. Cijelu stvar još apsurdnijom čini i podatak da je ovo obećanje jedno od rijetkih predizbornih obećanja u kojima je, u aktuelnom mandatu, ova partija zabilježila iole značajan napredak u ostvarivanju svojih ciljeva.
Nasuprot nekadašnjem stranačkom stavu o ulozi i funkcionisanju privrednih sudova, Milorad Dodik se danas, nakon odluke Okružnog privrednog suda u Bijeljini koja mu se nije svidjela, naprasno odriče privrednog suda u Bijeljini i u cijelu priču uvodi navodnu „odgovornost stranaca za pravosudnu reformu“. Postavlja se pitanje jesu li „stranci“ pisali i izborni program SNSD-a, koji je ponosno isticao postignuće SNSD-ove vlade u uspostavljanju privrednih sudova i najavljivao dalji rad na njihovom što efikasnijem funkcionisanju, te kakve bi bile Dodikove izjave da je, kojim slučajem, ovaj sud donio drugačije rješenje?
Inače, Vlada RS-a je još 6.aprila ove godine dala saglasnost Poreskoj upravi da se u Fabrici glinice “Birač” pokrene stečajni postupak, kojim je utvrđeno da se iz stečajne mase „Birča” neće imati šta naplatiti, jer je najveći dio imovine prenesen na povezane litvanske firme. Litvanci su se, prema pisanju medija, još prije godinu dana pripremili za scenarij da vlasti u RS pokrenu stečaj nad „Birčom” i svu imovinu prenijeli na firme gdje imaju 100 postotno vlasništvo, a teret dugova i obaveza ostavili na ovoj fabrici.
“Stečajni postupak smo pokrenuli jer smo sigurni da je to jedini način da se utvrdi stvarno stanje u Fabrici glinice `Birač`, s obzirom na veliki broj povezanih lica, gdje se danas veoma teško može znati gdje se imovina `Birača` sve nalazi, budući da su vlasnici Fabrike od nje napravili samo jednu veliku ljušturu”, rekao je tada ministar finasija RS, Dragan Tegeltija.
Krajem maja ove godine, premijerka RS-a Željka Cvijanović izjavila je kako bi stečajni postupak u “Birču” mogao trajati i nekoliko godina, ali je naglasila da će Vlada RS-a voditi računa o radnicima.
“Danas sam boljeg raspoloženja, nego prije moje prethodne posjete. Tadašnje katastrofalno stanje sada je značajno drugačije i ono uliva optimizam, krećemo se u dobrom smjeru. Prioriteti koje smo tada postavili i utvrdili, ostvaruju se” , ustvrdila je tada Željka Cvijanović.
Na situaciju u Fabrici glinice “Birač” upozoravala je, međutim, Glavna služba za reviziju RS, ali i mediji i ekonomski stručnjaci/kinje i to još od njene vrlo sumnjive privatizacije 2001. godine. O brojnim nepravilnostima i nezakonitostima u priči oko privatizacije „Birača“ opširno je pisala ekonomistica Svetlana Cenić, istakavši da je sama privatizacija provedena pod čudnim okolnostima, jer je na tenderu pobjedila UKIO Banko Investiciona Grupa, koja je inače bila i (jedini) konsultant u procesu privatizacije, a za svoje konsultantske usluge pri tome je naplatila 150.000 dolara.
Pored toga, Direkcija za privatizaciju donijela je rješenje o imenovanju komisije za provođenje tendera pet dana po zaključivanju tendera, što je zakonski morala učiniti prije raspisivanja samog tendera, što je i konstatovano u revizorskom izvještaju iz 2002. godine. Vlada RS na sve to nije obraćala previše pažnje, da bi se danas, nakon donesene presude u ovom slučaju, kadrovi stranke koja je formirala vlast u RS oglasili – prijetnjama o ukidanju pravosudnih institucija.
Nije zgoreg na ovom mjestu podsjetiti i na još neka prediborna obećanja SNSD-a iz 2010. godine, koja su direktno kompromitovana ovakvim stavovima. SNSD je, recimo, obećao i da će obezbijediti bolje uslove rada pravosudnim institucijama, kako bi ojačao njihov rad, na čemu do sada nije urađeno mnogo. Kakav će efekat na „jačanje pravosuđa“ imati ovakve izjave nosioca izvršne vlasti, nije teško zaključiti.
Pored toga, SNSD je obećao i da će „nаstаviti politiku orijentisаnu nа podsticаj preduzetništvu, stаlаn kontаkt sа poslodаvcimа i investitorimа i izgrаdnju poslovnog okruženjа kompetitivnog u regionu“. Ako znamo da je pravna nesigurnost jedan od glavnih faktora koji odbijaju strane investitore od ulaganja u Bosni i Hercegovini, poruka koja se šalje napadima izvršne vlasti na sud u Bijeljini veoma je loša u svjetlu privlačenja budućih investicija, jer se ovakvim postupcima zvaničnika RS-a potpuno narušava pravna sigurnost za investitore. Investitori ne mogu biti sigurni u nezavisan i nepristrasan rad sudova u privrednim sporovima, ako se samim sudovima sa najviših instanci entitetske izvršne vlasti javno poručuje da nisu dužni provoditi zakon, nego „štititi interese Republike Srpske i njenog naroda“.
Može se, stoga, zaključiti da su ovakvi istupi SNSD-ovih zvaničnika u suprotnosti ne samo sa zakonom, te i njihovim programskim ciljevima i predizbornim obećanjima, već i sa samim ekonomskim „interesima Republike Srpske“ o kojima je govorio Milorad Dodik. Ono što bi tim interesima išlo u korist, bio bi rad na osiguravanju vladavine zakona i obezbjeđivanje visokog stepena pravne sigurnosti za potencijalne buduće investitore. Umjesto toga, u prethodnih nekoliko dana Milorad Dodik i vrh SNSD-a demonstrirali su najgori vid nepoštivanja zakona, otvorenim zastrašivanjem sudova koji sude u privrednim sporovima. Veliko je pitanje ko bi želio uložiti novac i pokrenuti posao u entitetu u kom se jednoj sutkinji poručuje da je treba biti sramota zbog presude koju je donijela u privrednom sporu, te da se “može pozivati na pravo koliko hoće“ ako se njena presuda ne dopada čelnicima vladajuće partije i predsjedniku toga entiteta.
(Istinomjer.ba)