U predizbornoj debati održanoj 6.9.2022. godine na televiziji N1 gostovali su kandidati za Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine BiH ( PD PSBiH) iz entiteta Republika Srpska (RS). Kao i kandidat opozicije Darko Babalj, i Milan Novitović, kandidat vladajuće koalicije iz Ujedinjene Srpske (US), iznio je niz neistina.
Gosti i gošće debate bili su predstavnica vladajuće stranke na nivou entiteta RS i državnom nivou Snježana Novaković-Bursać, kandidatkinja Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Milan Novitović, kandidat Ujedinjene Srpske (US), te predstavnik opozicije na nivou RS i BiH Darko Babalj, kandidat Srpske demokratske stranke (SDS).
Govoreći na temu izmjene Ustava i Izbornog zakona, Novitović je izjavio da “nigdje, u nijednoj zemlji sveta, ne postoji da u Ustavnom sudu jedne zemlje imate strane državljane”.
Ako već govorimo o Ustavu Bosne i Hercegovine, koji je deo i rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma, moramo reći da od tog trenutka do danas je, i sam Ustav i sam Ustavni sud, trpio velike pritiske i međunarodni intervencionizam i trpeo je, ono što je koleginica Bursać rekla, što nigde u nijednoj zemlji sveta ne postoji, da u Ustavnom sudu jedne zemlje imate strane državljane.
Milan Novitović, 6.9.2022.
Podsjećamo, Ustavni sud BiH čini devet sudija, od kojih šest biraju parlamenti entiteta (Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva), a preostalu trojicu čine nedržavljani BiH, koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija s Predsjedništvom Bosne i Hercegovine.
Anna Dziedzic, s Pravnog fakulteta Univerziteta u Hong Kongu i specijalistkinja za uporedno ustavno pravo, s posebnom ekspertizom o ustavnim implikacijama učešća stranih sudija u sudovima u ostrvskim državama Pacifika, u publikaciji “Strane sudije u ustavnim sudovima” iz 2018. godine navodi da “u preko 30 zemalja širom svijeta strane sudije djeluju u najvišim sudovima i odlučuju o ustavnim pitanjima”.
Kada su u pitanju evropske zemlje, radi se o Andori, Monaku, Lihtenštajnu, San Marinu, Kosovu i Bosni i Hercegovini. Strane sudije prisutne su i u Hong Kongu, Palau, Papua Novoj Gvineji, Solomonskim Ostrvima, Maršalovim Ostrvima, Sejšelima, Svazilandu, Lesotu, Bocvani, Namibiji, Gambiji, Vanuatu, Tuvalu, Fidžiju i Bahamima. Mapa sa zemljama širom svijeta u kojima djeluju strane sudije dostupna je na ovom linku.
Nakon ove tvrdnje, Novitović je dodao da “nijednu odluku koju takav Ustavni sud donese ne možemo smatrati u interesu građana Republike Srpske, ali ni u interesu građana Bosne i Hercegovine”, na šta je voditeljica upitala da li to znači da ne poštuje Ustavni sud Bosne i Hercegovine:
Odluke Ustavnog suda su takve i ja ih neću komentarisati, ali nisu primjenjive, ne što ih mi ne poštujemo, nego one nisu primjenjive na prostoru Republike Srpske.
Milan Novitović, 6.9.2022.
Kako se navodi na službenoj web stranici Ustavnog suda BiH, “institucija Ustavnog suda je utemeljena članom VI Ustava, kojim se, osim nadležnosti, uređuju i organizaciono ustrojstvo i procedure, te konačnost i obaveznost odluka. Definirajući normativne preduvjete za ulazak u demokratski politički sistem i modificirajući unutrašnju strukturu države, Ustav je na ovaj način inovirao ustavni položaj Ustavnog suda i učinio ga kompatibilnim sa standardima ustavnog sudstva – istovremeno i kao nezavisnog čuvara ustava i kao institucionalnog garanta za zaštitu ljudskih prava i sloboda ustanovljenih ne samo katalogom u članu II Ustava, već i instrumentima Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine”.
U članu VI, tački 3 Ustava BiH, Ustavni sud, pored ostalog se navodi da je Ustavni sud jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to pitanje:
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje: – Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
– Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
Voditeljica je zatim upitala Novitovića da li su Srbi ugroženi u Federaciji, na šta je on odgovorio potvrdno, a na pitanje da li su Bošnjaci ugroženi u Republici Srpskoj, Novitović je rekao da nisu:
Milan Novitović: Ne. Konstitutivni narod sa svim pravima koja im pripadaju, i povratnici, i oni koji su ostali da žive u Republici Srpskoj.
Voditeljica: Imaju li pravo na bosanski jezik?
Novitović: Jezik naroda kom pripadaju, i to je bošnjački.
Milan Novitović, 6.9.2022.
Prema Ustavu Republike Srpske, Bošnjaci i Hrvati, uz Srbe, u ovom entitetu predstavljaju jedan od konstitutivnih naroda.
Jedan od primjera diskriminacije jeste problem korištenja termina “bošnjački/bosanski jezik” u školama u Republici Srpskoj. Tako je početak školske 2021/2022. godine obilježila vijest da su učenici/e područne škole “Liplje” kod Zvornika, zajedno s roditeljima, stupili/e u štrajk jer im je i ove godine “onemogućeno izučavanje bosanskog jezika, te je u školske knjige upisan naziv jezik bošnjačkog naroda”. Podsjećamo, ista situacija desila se i na početku školske 2020/2021. godine, kada grupa od 12 učenika/ca bošnjačke nacionalnosti u ovoj osnovnoj školi, u znak protesta zbog nemogućnosti izučavanja bosanskog jezika, nije ušla u školske učionice 1. septembra 2020. godine, kada je i zvanično počela školska 2020/2021. godina.
Već godinama učenici/e iz Konjević-Polja, zbog nemogućnosti da izučavaju nacionalnu grupu predmeta, što podrazumijeva i nastavu na bosanskom jeziku, pohađaju nastavu u edukativnom centru u Novoj Kasabi. Godinu kasnije problem se javio i u Vrbanjcima kod Kotor-Varoši, pa jedan broj učenika/ca bošnjačke nacionalnosti od 2013. godine ne pohađa nastavu u Osnovnoj školi “Sveti Sava”.
U međuvremenu je Ustavni sud BiH, u odluci iz 2016. godine, ocijenio da vlasti u RS nemaju pravo određivati ime jezika kojim pripadnici/e bošnjačkog naroda govore te je, između ostalog, konstatovano da “Ustav Bosne i Hercegovine nigdje ne propisuje da se imena jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju vezati za ime konstitutivnog naroda”.
Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u Republici Srpskoj da u konkretnim slučajevima određuje ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Ime jezika ne može biti uvjetovano ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na ime jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika, itd.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26.5.2016.
Ustavni sud BiH je u septembru 2019. godine “usvojio apelaciju 128 djece bošnjačke nacionalnosti, učenika/ca područne škole u Vrbanjcima (OŠ “Sveti Sava” u Kotor-Varoši), koji su u decembru 2013. godine pokrenuli prvi u nizu sudskih sporova pred nadležnim sudovima u RS ‘nakon što su bitku izgubili pred svim pravosudnim instancama u RS, od Osnovnog suda Kotor-Varoš do Vrhovnog suda RS, jedino što im je preostalo bila je apelacija Ustavnom sudu BiH, utvrdivši povredu Ustava BiH i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno prava na obrazovanje”.
U decembru 2019. godine i Vrhovni sud Republike Srpske donio je pravnosnažnu presudu u kojoj je potpuno uvažio zahtjeve učenika/ca i roditelja Bošnjaka iz mjesta Vrbanjci.
Vrhovni sud Republike Srpske je meni kao punomoćniku dostavio svoju presudu. Vrhovni sud RS-a je u potpunosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, učenika i njihovih roditelja iz mjesta Vrbanjci i okolnih mjesta Kotor Varoši. Utvrdio je diskriminaciju ovih učenika, da im je povrijeđeno pravo na obrazovanje, da se prema njima nije jednako pristupalo kao prema nekoj drugoj djeci u Republici Srpskoj i naložio da OŠ “Sveti Sava“ Kotor Varoš i Republika Srpska kao entitet u tu školu uvedu i uvrste nacionalnu grupu predmeta po bosanskom planu i programu iz Zeničko-dobojskog kantona iz razloga što im je to najbliži kanton.
Advokat Haris Kaniža, 5.12.2019.
Govoreći o vladavini prava i pravosuđu, Novitović je ustvrdio da je CIK izabran na nelegalan način, a da “legalizaciju tog nelegalnog postupka uradi pravosuđe”.
Pravosuđe je takvo da vi izaberete nelegalno izbornu komisiju, CIK, na nelegalan način i legalizaciju tog nelegalnog postupka uradi pravosuđe.
Milan Novitović, 6.9.2022.
Kako je Istinomjer već pisao, CIK je izabran u skladu sa zakonskom procedurom i na transparentan način. Prema članu 2.5. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, Centralna izborna komisija BiH sastoji se od sedam članova: dva iz reda Hrvata, dva iz reda Bošnjaka, dva iz reda Srba i jednog iz reda ostalih. Kandidate za Centralnu izbornu komisiju BiH zajednički predlažu članovi Komisije za izbor i imenovanje. Ova komisija broji sedam članova, od kojih dva imenuje predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća iz reda članova Vijeća, tri imenuje Administrativna komisija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz reda članova Komisije iz Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dva imenuje predsjednik Centralne izborne komisije BiH iz reda članova Centralne izborne komisije BiH. U Komisiji za izbor i imenovanje moraju biti zastupljeni konstitutivni narodi: dva Bošnjaka, dva Srbina, dva Hrvata i jedan iz reda ostalih.
Ovaj član također jasno definiše predlaganje i imenovanje članova CIK-a od Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ukoliko se ne dostavi lista kandidata/kinja za članove/ice CIK-a u roku od 30 dana prije isteka mandata aktuelnim članovima/icama CIK-a. Član 2.9. Izbornog zakona BiH također definiše da je Centralna izborna komisija BiH “nezavisan organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čije ovlasti iz nje proizlaze”.
Podsjećamo, 11. marta 2020. godine Predstavnički dom PSBiH imenovao je Vanju Bjelicu-Prutinu, Jovana Kalabu, Suada Arnautovića i Ahmeta Šantića za članove/ice Centralne izborne komisije BiH nakon što je u novembru 2019. godine istekao mandat Branku Petriću, Novaku Božičkoviću, Suadu Arnautoviću i Ahmetu Šantiću. Komisija za izbor članova CIK-a, u koju su bili/e imenovani/e Milan Tegeltija, Borjana Krišto, Nebojša Radmanović, Berina Alihodžić, Stjepan Mikić, Irena Hadžiabdić i Safet Softić, kasnila je s procedurom i kandidatskom listom, što je, prema Izbornom zakonu, ostavilo mogućnost Predstavničkom domu PSBiH da imenuje navedene članove/ice.
Bivši član CIK-a Branko Petrić je potom podnio tužbu Sudu BiH, osporavajući izbor aktuelnih članova/ica CIK-a, kao i pravo Predstavničkog doma PSBiH da imenuje članove/ice CIK-a BiH bez prethodno provedene konkursne procedure. Krajem aprila 2022. godine Sud Bosne i Hercegovine odbio je spomenutu tužbu Branka Petrića. U obrazloženju presude navodi se da je osporena odluka Predstavničkog doma PSBiH zakonita i pravilna. Također, u obrazloženju se navodi da je, prema članu 2.5. stav (6) Izbornog zakona BiH, Predstavnički dom PSBiH ovlašten da imenuje članove CIK-a BiH s liste kandidata, a ako se “ova lista ne dostavi Predstavničkom domu PSBiH u roku od 30 dana prije isteka mandata CIK-a BiH, Predstavnički dom PSBiH predlaže i imenuje članove CIK-a BiH”.
Sud BiH je također ocijenio paušalnim prigovore tužitelja da imenovani kandidati za članove Centralne izborne komisije nisu pravni stručnjaci s iskustvom u provedbi izbora ili izborni stručnjaci te da ne mogu obnašati dužnost u tijelima stranke, udruženja ili fondacije koja je organizaciono ili finansijski povezana sa strankom niti mogu biti uključeni u bilo kakvu stranačku aktivnost. Također je zaključio da tuženi Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije vodio računa da Centralna izborna komisija bude sastavljena na način propisan članom 2.5.1. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Da je CIK izabran legalno, prije ove presude Suda BiH, u februaru 2022, potvrdila je i šefica Misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec, koja je rekla da su svi navodi provjereni i da nije bilo nepravilnosti.
Također, Sud BiH je 24. augusta 2022. godine odbacio kao nedopuštenu tužbu Branka Petrića, Novaka Božikovića i Sanje Stanimirović-Ostojić protiv odluke Predstavničkog doma PSBiH o imenovanju članova CiK-a.
Kako je u konkretnom slučaju, u skladu sa članom 2.5. stav 6 Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, imenovanje članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine iz nadležnosti Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, to je Apelaciono vijeće za upravne sporove mišljenja da je Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u postupku imenovanja članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine postupao neposredno i u skladu sa ustavnim ovlaštenjima Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i prema relevantnim propisima Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Odluka Suda BiH, 24.8.2022.
O ovoj odluci stoji i da “akt tuženog ne predstavlja upravni akt kojim je rješavano o izvjesnom pravu ili obavezi tužitelja u nekoj upravnoj stvari, već o odluci koja predstavlja akt imenovanja u okviru nadležnosti i djelokruga rada institucija Bosne i Hercegovine, što je stvar o kojoj neposredno na osnovu ustavnih ovlaštenja odlučuje Parlamentarna Skupština Bosne i Hercegovine – Predstavnički dom”.
Kada se govorilo o odbrani i sigurnosti, na konstataciju voditeljice da “gospodin Dodik ne da helikoptere da se gase požare u Hercegovini” Novitović je izjavio da to nije tačno.
Voditeljica: A šta je sa onim, evo upravo kada govorimo o civilnoj zaštiti, šta je sa onim kada gospodin Dodik ne da helikoptere da se gase požare u Hercegovini?
Novitović: Gdje ne da? To nije istina.
Milan Novitović, 6.9.2022.
Kada su ove godine izbili požari širom Bosne i Hercegovine – od Jablanice i Konjica do Prozor-Rame i Zenice, ali i u brojnim drugim mjestima, sudeći prema medijskim izvještajima iz marta 2022. godine, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije se odazivao na sjednice, zbog čega nije postignut konsenzus. Tada je saopšteno da će, umjesto helikoptera Oružanih snaga, u gašenju požara u Jablanici pomoći Helikopterski servis Republike Srpske. Naposljetku, nakon nekoliko dana borbe s požarima, kiša je ugasila gotovo sve požare na području Hercegovine.
Razlog Dodikovog odsustva s vanrednih sjednica Predsjedništva BiH bila je odluka stranaka iz Republike Srpske u NSRS iz jula 2021. godine “da ne postoje uslovi za donošenje odluka srpskih predstavnika u zajedničkim institucijama BiH”, nakon čega je uslijedio bojkot rada državnih institucija.
Podsjećamo, Poslovnikom Predsjedništva BiH utvrđeno je da ovaj organ vrši vrhovnu komandu i kontrolu nad Oružanim snagama BiH u skladu s Ustavom BiH i zakonima, a odluke o ovim pitanjima Predsjedništvo donosi konsenzusom. Pored toga, Zakonom o Oružanim snagama BiH utvrđeno je da ministar odbrane BiH, uz odobrenje Predsjedništva, može angažovati Oružane snage u slučaju prirodnih i drugih katastrofa i nesreća, na zahtjev odgovarajućih civilnih organa Bosne i Hercegovine ili entiteta.
Kako je za Fenu potvrđeno 26.3.2022. godine, “predsjedavajući Predsjedništva BiH Šefik Džaferović proslijedio je članovima Predsjedništva BiH urgenciju Ministarstava odbrane BiH u svrhu odobravanje korištenja resursa Oružanih snaga BiH za gašenje požara na području općine Prozor-Rama, a na zahtjev vlasti ove lokalne zajednice”. I dok su Džaferović i član Predsjedništva BiH Željko Komšić dali saglasnost za angažovanje Oružanih snaga odmah po primanju urgencije, iz Kabineta člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika do tog trenutka nije data saglasnost.
Nakon toga se oglasila i Ambasada SAD-a u BiH, kritizirajući Dodikov potez:
Ignorisanje zahtjeva za pomoć lokalnim vlastima od strane izabranog zvaničnika kada dođe do prirodne katastrofe je nepoštivanje dužnosti. Lider postavlja sigurnost građana kao svoj glavni prioritet. Propust određenih izabranih zvaničnika da djeluju kako bi zaštitili živote i imovinu građana ugroženih požarima koji trenutno pogađaju Bosnu i Hercegovinu je sramotan.
Ambasada SAD-a u BiH, 28.2.2022.
Kada je riječ o problemu s požarima širom BiH, Istinomjer je o tome opširno pisao u analizi Političke igre ispred pomoći ugroženim područjima i stanovništvu.
Shodno navedenim podacima i činjenicama izloženim u tekstu, Istinomjer tvrdnje Milana Nivotovića ocjenjuje neistinitima.
(Istinomjer.ba)