Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PD PSBiH) Snježana Novaković Bursać gostovala je na BHT1 19. januara 2022. godine, gdje je, između ostalog, govorila o razlozima bojkota rada bh. institucija od predstavnika/ca iz entiteta Republika Srpska.
Na pitanje voditelja hoće li se, i kada, predstavnici/e iz Republike Srpske vratiti u institucije Bosne i Hercegovine, kao i da li će doći na sjednicu koja je najavljena za 3. februar ove godine, Novaković Bursać je istakla da oni nikada nisu izašli iz institucija te je pojasnila zašto se predstavnici/e iz Republike Srpske suzdržavaju od odlučivanja u državnim institucijama.
Mi nismo nikad ni izašli iz institucija, i dalje se suzdržavamo od odlučivanja u tim institucijama na osnovu zaključka Narodne skupštine, a koje je opet bilo reakcija, znači, nije to bila akcija niti neka aktivnost koja je imala za cilj ovakvo naše ponašanje. Naše ponašanje je naša iznuđena reakcija na uzurpaciju nadležnosti, evo, u konkretnom slučaju, Parlamentarne skupštine od strane neizabranog stranca koji je u tom trenutku obavljao dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, na koju on svakako nije imao pravo, jer to pravo nije mu dato niti jednim aktom.
Snježana Novaković Bursać, 19.1.2022.
Podsjećamo, nakon što je sredinom prošle godine sada već bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko donio odluku kojom je zakonom zabranjeno negiranje genocida, uslijedila je blokada bh. institucija od predstavnika/ca iz Republike Srpske.
U međuvremenu je javnosti saopćeno i da će Inzka zamijeniti novi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, a njegovo imenovanje izazvalo je burne reakcije javnosti i političkih aktera/ki iz entiteta Republika Srpska te su se najčešće mogle čuti izjave o “nelegitimnosti” Christiana Schmidta i njegovih prethodnika, odnosno da visokog predstavnika mora potvrditi Vijeće sigurnosti UN-a jer, u suprotnom, on nema legitimitet.
Kada je u pitanju tvrdnja Snježane Novaković Bursać da je tadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko “neizabrani stranac koji je u tom trenutku obavljao dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, na koje on svakako nije imao pravo, jer to pravo nije mu dato niti jednim aktom”, Istinomjer podsjeća da je Valentin Inzko stupio na funkciju visokog predstavnika u BiH 2009. godine, kada se i Vijeće sigurnosti UN-a očitovalo o njegovom imenovanju.
Naime, u martu 2009. godine, ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) imenovali su Valentina Inzka na dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Nakon toga, Ured visokog predstavnika (OHR) je o ovoj odluci obavijestio Vijeće sigurnosti UN-a, koje je desetak dana kasnije jednoglasno usvojilo rezoluciju koju su sponzorisale Austrija, Hrvatska, Njemačka, Italija, Rusija, Turska, Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, čime je “potvrđena odluka Vijeća za implementaciju mira (PIC) u Bosni i Hercegovini, kojim se austrijski diplomata Valentin Inzko i službeno imenuje novim visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH, s mandatom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda”.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda pozdravilo je i dalo saglasnost za imenovanje Valentina Inzka, austrijskog diplomate, za novog visokog predstavnika za implementaciju Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. U rezoluciji usvojenoj jednoglasno, 15-člano tijelo naglasilo je važnost uloge visokog predstavnika u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine.
Saopćenje UN-a, 25.3.2009.
Spomenuta rezolucija, pod brojem 1869 (2009), dostupna je OVDJE.
Iako je u prošlosti bilo slučajeva kada se o odabiru visokog predstavnika izjašnjavalo i Vijeće sigurnosti UN-a, pravno utemeljenje za ovakvu praksu ne postoji, o čemu smo detaljnije pisali u analizi Koliko su utemeljene tvrdnje o “nelegitimnosti” izbora novog visokog predstavnika.
Također, podsjećamo da je na osnovu Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Aneks 10) uspostavljena funkcija visokog predstavnika u BiH.
U pogledu tvrdnje da je došlo do uzurpacije nadležnosti PSBiH od visokog predstavnika nametanjem odluke kojom je zabranjeno negiranje genocida, Istinomjer podsjeća da su u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, koji se odnosi na Sporazum o civilnoj provedbi, definisane obaveze i dužnosti visokog predstavnika u našoj zemlji, a jedna od njih je i “olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako Visoki povjerenik prosudi da je to potrebno”.
Pored toga, Vijeće za provedbu mira je 1997. godine, na Bonskoj konferenciji o implementaciji mira, usvojilo tzv. bonska ovlaštenja, kojima je omogućeno visokom predstavniku da smjeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum.
U zaključcima Konferencije, visoki predstavnik donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno, što podrazumijeva i donošenje mjera koje stupaju na snagu kada strane nisu u mogućnosti da se dogovore.
I Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2006. godine zaključio da “u postojećem pravnom sistemu BiH nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je BiH u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti u cilju obezbjeđivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv navedenih odluka visokog predstavnika”.
Podsjećamo da su i prije spomenute odluke Valentina Inzka i drugi visoki predstavnici u BiH donosili odluke kojima su bile nametnute izmjene i dopune određenih zakona, kao npr. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, Zakona o ličnim kartama državljana BiH, Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH, te donošenje Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH i seta zakona za borbu protiv kriminala koji uključuju: Krivični zakon BiH, Zakon o krivičnom postupku BiH, Zakon o zaštiti svjedoka i Zakon o sudskoj policiji BiH, kao i izmjene i dopune Zakona o Tužilaštvu i Sudu BiH.
S obzirom na činjenicu da je Vijeće sigurnosti UN-a jednoglasno usvojilo rezoluciju kojom je data saglasnost i potvrđeno imenovanje Valentina Inzka na dužnost visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini 2009. godine, kao i na činjenicu da visoki predstavnik u BiH, na osnovu zaključaka Bonske konferencije, ima pravo da “donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno, što podrazumijeva i donošenje mjera koje stupaju na snagu kada strane nisu u mogućnosti da se dogovore”, Istinomjer spomenutu tvrdnju Snježane Novaković Bursać ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)