U intervjuu za dnevne novine “EuroBlic”, predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović odgovarajući na pitanje da li Narodna skupština RS može proglasiti ništavnim zakone i akte koji su ranije doneseni u Parlamentu BiH, a koji se odnose na Sud BiH, Tužilaštvo BiH, Oružane snage BiH i druge zakone u državnom parlamentu, kazala je da u Ustavu BiH nigdje ne piše da NSRS to može ili ne može uraditi.
U nastavku svog izlaganja, Cvijanović je dodala:
U Ustavu nigdje ne piše ni da vam visoki predstavnik nameće zakone i na silu mijenja Ustav. Čak ni u tim izmišljenim bonskim ovlaštenjima to ne piše. NSRS je najviše zakonodavno tijelo Republike Srpske. Tamo ljudi imaju pravo da odlučuju kako god oni smatraju da je ispravno za Srpsku. Oni predstavljaju tamo svoju politiku i sebe kao pojedince, koji su izabrani od strane naroda. Oni se stavljaju u kontekst onih koji donose i odlučuju da li nešto jeste i da li nešto nije i ne odgovaraju nekim stranim, već svojim građanima.
Željka Cvijanović, 18.10.2021.
Naime, kako je navedeno u Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum), koji se odnosi na Sporazum o civilnoj provedbi, definisane su obaveze i dužnosti visokog predstavnika u našoj zemlji. U okviru članka 2 Aneksa 10 objašnjen je mandat, metoda koordiniranja i veze visokog predstavnika, a jedna od njih je i kako je navedeno “olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako Visoki povjerenik prosudi da je to potrebno”.
Vijeće za provedbu mira u BiH je u decembru 1997. godine na Bonskoj konferenciji o implementaciji mira usvojilo “bonska ovlaštenja” kojim je omogućeno visokom predstavniku da smjeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum. U zaključcima konferencije, visoki predstavnik donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno. Jedna od navedenih situacija je i donošenje mjera koje stupaju na snagu kada strane nisu u mogućnosti da se dogovore.
Vijeće pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi sa interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno, o slijedećim pitanjima:
a) vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajedničkih institucija;
b) privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Vijeće ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom;
c) druge mjere pri osiguranju implementiranja Mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, kao i neometanog rada zajedničkih institucija. Takve mjere mogu uključivati aktivnosti protiv osoba koje obavljaju javnu službu ili funkcionera koji izostaju sa sastanaka iz neopravdanih razloga ili za koje Visoki predstavnik smatra da narušavaju pravne obaveze uspostavljene Mirovnim sporazumom ili rokove za njihovo implementiranje.
Bonska konferencija o implementaciji mira
Treba reći i da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine 2006. godine zaključio da “u postojećem pravnom sistemu BiH nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je BiH u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti u cilju obezbjeđivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv navedenih odluka visokog predstavnika”.
Upravo na osnovu bonskih ovlaštenja, prethodni visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je nametnuo dopune Krivičnog zakona BiH kojim je, između ostalog, negiranje genocida u Srebrenici postalo krivično djelo.
Prije Inzka bonska ovlaštenja koristili su i drugi visoki predstavnici poput Miroslava Lajčaka koji je, između ostalog, nametnuo i izmjene i dopune Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ličnim kartama državljana BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji BiH. Također, Paddy Ashdown je ostao upamćen kao visoki predstavnik koji je često koristio bonska ovlaštenja, kako za nametanje zakona, ali i smjenu političkih lidera, a neki od zakona koje je Ashdown nametnuo bili su i Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH kao i set zakona za borbu protiv kriminala koji uključuju: Krivični zakon BiH, Zakon o krivičnom postupku BiH, Zakon o zaštiti svjedoka i Zakon o sudskoj policiji BiH, kao i izmjene i dopune Zakona o Tužilaštvu i Sudu BiH.
Podsjećamo, Istinomjer je sličnu tvrdnju Milana Tegeltije, savjetnika člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, da “visoki predstavnik čak ni po “bonskim ovlaštenjima” ne može nametnuti zakon”, kao i tvrdnju zastupnice u NSRS Ivanke Marković, da ovlaštenja visokom predstavniku ne daju mogućnost da odlukom nametne zakon, ocijenio neistinitom.
Kada je u pitanju Ustav BiH kao Aneks 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, on od Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas nije pretrpio nikakve izmjene, osim amandmanskog djelovanja Parlamentarne skupštine BiH koje se odnosilo na status Brčko Distrikta.
S obzirom na sve prezentirane činjenice o bonskim ovlaštenjima visokog predstavnika, historijat zakona i izmjena zakona koje su do danas doneseni od strane visokih predstavnika u našoj zemlji, Istinomjer tvrdnju predsjednice RS Željke Cvijanović, da u skladu sa bonskim ovlaštenjima visoki predstavnik ne može nametati zakone, ocjenjuje kao neistinitu.
(Istinomjer.ba)