Nedavno objavljena vijest o raspisivanju i otkazivanju tendera za izradu Strategije razvoja trebinjskog aerodroma, u javnosti je dočekana s nevjericom. Nepostojeći Aerodrom Trebinje do sada se najviše pročuo po tome što je uspio “udvostručiti broj putnika”, iako nikada nije izgrađen.
Tako je, barem, 2013. godine tvrdio entitetski ministar saobraćaja, Nedeljko Čubrilović, navodeći porast prometa na nepostojećem aerodromu kao pokazatelj zainteresovanosti turista za dolazak u Republiku Srpsku. Čubrilovićev lapsus glasno je odjeknuo u javnosti, kao posebno nadrealan momenat u priči o javnom preduzeću “Aerodrom Trebinje”. Iako je 2014. godine, kada je ovo fiktivno preduzeće i zvanično ugašeno, izgledalo kao da je priči o trebinjskom aerodromu konačno došao kraj, Vlada RS je, izgleda, odlučila da je ponovo aktuelizuje.
Izgradnja aerodroma u Trebinju bila je jedno od predizbornih obećanja SNSD i Milorada Dodika na izborima 2010. godine, kada je najavljeno da će se u mandatu 2010-2014. odabrati strateški partner za njegovu izgradnju. Vlada RS, međutim, nije stigla dalje od vijećanja o izboru lokacije za izgradnju aerodroma, a potraga za strateškim partnerom nikada nije započeta. Ipak, ne može se reći da se nije radilo na razvoju JP “Aerodrom Trebinje”. Vlada je, tako, 2011. godine donijela odluku da Javno preduzeće Aerodrom Trebinje može da se bavi “trgovinom na malo u nespecijalizovnim prodavnicama pretežno prehrambenim proizvodima, pićima i duvanskim proizvodima“, čime je proširila djelatnost preduzeća sa troje zaposlenih, koje se, ni prije ni poslije ove odluke, nije bavilo apsolutno ničim.
U oktobru 2011. Milorad Dodik najavio će izgradnja aerodroma definitivno započeti 2012. godine, ističući da je to jedan od infrastrukturnih prioriteta u Republici Srpskoj. Iako u 2012. nije bilo nikakvih pomaka, Dodik nije propuštao priliku da prilikom svake posjete “gradu sunca” pomene aerodrom:
Nismo odustali od gradnje i realizacije projekta Aerodroma u Trebinju, samo je svjetska ekonomska kriza doprinijela da realizacija projekta ide sporije. Tražimo investitora koji će biti partner Vladi i koji će podržati gradnju aerodroma i piste na Zubačkom polju,
rekao je Dodik u junu 2013. godine, iako je već tada bilo jasno da od aerodroma nema ništa. Ministar saobraćaja prethodno je već najavio da će “aktivnosti” “Aerodroma Trebinje” i kompanije “Sky Srpska”, čije je gašenje takođe bilo izvjesno, biti prenesene na preduzeće “Aerodromi Republike Srpske”.
“Sky Srpska” je bila još jedan fiktivni projekat čiju je realizaciju SNSD obećavao još od izbora 2006. godine, kada je u svoj izborni program uvrstio uspostavljanje redovnog avio-saobraćaja sa banjalučkog aerodroma i otvaranje linija ka regionalnim i evropskim centrima. U realnosti, “Sky Srpska” nikada nije nabavila nijedan putnički avion, a povremene konekcije sa Ljubljanom tokom 2010. i 2011. godine, obavljale su se avionima “Adria Airways”, uz pozamašne subvencije iz entitetskog budžeta. Sa aerodroma u Mahovljanima danas lete avioni “Air Serbia/Etihad Airways” do Beograda, na jedinoj liniji koja još uvijek saobraća sa banjalučkog aerodroma.
Na osnovu svega navedenog, moglo bi se zaključiti da je ovim završena saga o izgradnji trebinjskog aerodroma, nakon skoro sedam godina obećanja i pet godina zvaničnog postojanja fiktivnog preduzeća koje je uspjelo potrošiti 1.000.000 KM iz entitetskog budžeta i za sve to vrijeme izraditi samo idejno rješenje i master-plan aerodroma. No, očigledni neuspjeh svih planova o razvoju javnog avio-saobraćaja nije, međutim, zaustavio zvaničnike RS u davanju bombastičnih izjava, čak ni nakon gašenja svih fiktivnih preduzeća, koja su tokom svog “rada” uspjela napraviti vrlo realne finansijske gubitke.
Naša je ideja da tamo (u Trebinju) napravimo aerodrom i od toga se neće odustati, bez obzira na to koliko to nekome bilo za podsmijavanje. Imamo razgovore s nekim ljudima. Vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme tamo imati konkretne aktivnosti i uraditi aerodrom,
ponovio je Milorad Dodik početkom 2014. godine, u trenutku kada je već stupila na snagu Uredba Vlade RS kojom je ugašeno JP “Aerodrom Trebinje” i kada je ovo preduzeće već bilo izbrisano iz Registra privrednih subjekata.
Nova javna polemika o trebinjskom aerodromu razvila se pred lokalne izbore 2016. godine, između Slavka Vučurevića i Luke Petrovića. Naime, predsjednik Koncerna „Swisslion Takovo“, Rodoljub Drašković, najavio je 2015. godine da će u okviru projekta “Grad Sunca” biti izgrađen “hotel sa šest zvjezdica, staza za Formulu jedan, biciklistička i trim staza, hala sportova sa otvorenim terenima, golf tereni, aerodrom i drugi sadržaji koji čine jedan impozantan projekat kao što je ovaj”. Drašković je 2016. izjavio da grad treba samo da obezbijedi prodaju zemljišta za izgradnju i da će “Aerodrom Zupci” biti gotov za godinu dana.
U ovo doba sledeće godine, ako ništa drugo, sletiće moj avion na tu pistu,
rekao je Drašković u aprilu 2016. Ovu nevjerovatnu najavu zasjenilo je još nevjerovatnije saopštenje za javnost, izdato samo mjesec dana kasnije, kada je „Swisslion Takovo“ objavio da odustaje od gradnje aerodroma – jer će ga graditi Vlada Republike Srpske. Među prvima se oglasio tadašnji gradonačelnik Trebinja, Slavko Vučurević, obrušivši se na svog protivkandidata i njegovu stranku:
Izjava Luke Petrovića da se gospodin Drašković i ja, kao gradonačelnik, petljamo i da otimamo njemu njihove projekte je naišla na reakciju gospodina Draškovića kakvu je i trebala da naiđe. (…) Sve je kulminiralo time da smo izgubili ozbiljnog investitora, koji je rekao da će za godinu dana investirati i završiti aerodrom, i očekujemo od gospodina Petrovića i od Vlade RS-a da, nakon 12 ili 15 godina priče, konačno realizuju ono što im je, navodno, neko probao oteti.
(Slavko Vučurević, 05.04.2016.)
Petrovićev odgovor bio je, ipak, najnevjerovatniji od svega što je do tada izgovoreno. Ignorišući sve gafove oko trebinjskog aerodroma u prethodnih deset godina, Petrović je uzvratio da su
svi projekti koje realizuje Slavko Vučurević propali, a oni koje realizuje Vlada su svi završeni”, da postoje “ozbiljne namjere da se u ovoj godini otpočne sa investicijom aerodroma”; da se Vladi RS već “najavio investitor” za izgradnju aerodroma, te zamolio javnost da “uvaži važnost investicije.
Činjenica da u 2016. godini nije realizovano ništa od najavljenog, vjerovatno nije iznenadila nikoga. No, “sapunica” oko aerodroma Trebinje dobila je svoj neočekivani nastavak početkom ovog mjeseca, kada je portal Capital prenio da je preduzeće “Aerodromi RS” 4.7.2017. raspisalo tender za izradu Strategije razvoja trebinjskog aerodroma. U obavještenju o raspisivanju tendera navedeno je da je vrijednost ugovora procijenjena na 80.000 KM, te da se traže “inženjerske i konsultantske usluge, prostorno planiranje, uređenje pejzaža i tehničko ispitivanje”.
Strategijom se trebala “definisati prva faza razvoja”, to jest izgradnja piste, terminalne zgrade, kontrolnog tornja, hangara, pristupnih puteva i parkinga. O tenderu se oglasio i direktor ovog preduzeća:
Postoje naši ciljevi i želje, ali struka će odrediti šta je moguće. “Aerodromi RS“ su preduzeće koje vodi brigu i o aerodromu Trebinje,
skromno je izjavio Miroslav Janjić, ignorišući činjenicu da je “struka” i ranije angažovana na izradi dokumentacije, te činjenicu da aerodrom Trebinje i dalje ne postoji.
Tender za izradu strategije razvoja trebinjskog aerodroma bio je nezapamćeno kratkog vijeka čak i za lokalne prilike. Samo dan nakon što je raspisan, tender je odgođen zbog, kako je navedno, “žalbe na tendersku dokumentaciju”. Ko je i kako stigao da se žali na tendersku dokumentaciju istog dana kada je objavljena, za sada ostaje nepoznato.
Jednodnevni tender za izradu već postojećih planova, za aerodrom koji je pet godina postojao smao kao fiktivno javno preduzeće, nesumnjivo je dostojan nastavak farse koja je od početka pratila ovaj SNSD-ov “projekat”. S obzirom da je tender “odgođen na određeno vrijeme”, ostaje da se vidi hoće li entitetske vlasti, protivno svakom zdravom razumu, ponovo pokušati da iz izgradnje trebinjskog aerodroma izvuku još neko predizborno obećanje i, ako do toga dođe, koliko će to koštati građane/ke Republike Srpske.
(istinomjer.ba)