“Iako je činjenica da u zemljama članicama NATO-a nije bilo vojnih sukoba, smatram da to za nas još nije dovoljna garancija”, istakao je član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović.
(Oslobođenje, 4. 6. 2012.)
Komentar:
O komplikovanoj istoriji Kipra današnje generacije vjerovatno ne znaju mnogo. Mnogi će se upitati zbog čega je spomenut Kipar, no, razlog za to je nepoznavanje bliže istorije koje je iskazao Nebojša Radmanović koji bi, kao član Predsjedništva BiH, ipak trebao znati bolje.
Naime, Grčka je primljena u NATO savez 1952. godine, baš kao i Turska.
O istoriji Kipra, koja je dokaz Radmanovićeve nestine, pročitajte u nastavku:
“Tijekom britanske uprave jača nacionalna svijest ciparskih Grka te se javljaju želje za pripajanjem Cipra Grčkoj. Politika s takvim ciljem se naziva enosis. Osnovana je organizacija EOKA (nacionalna organizacija ciparskih boraca) koja je pokrenula terorističku kampanju protiv britanske uprave.
1960. je Cipar stekao nezavisnost (…) Turci su se prestrašili mogućeg ujedinjenja s Grčkom, te je Turska 1974. izvršila invaziju na sjever otoka.
1975. je otok podijeljen na grčki i turski dio između kojih je zona pod upravom UN-a. UN priznaje jedino grčki vladu, dok su Turci na sjeveru proglasili nepriznatu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.” (Wikipedia: http://hr.wikipedia.org/wiki/Cipar)
Dakle, potpuno je jasno da su dvije zemlje – članice NATO saveza ratovale – makar i kratko i ne u punom kapacitetu – što Radmanovićevu tvrdnju čini neistinitom.