Šta su radile vlasti dok je voda odnosila živote?

An aerial view of the flooded city of OrasjeNezapamćene poplave koje su pogodile našu zemlju iznijele su na svjetlo dana sve slabosti nadležnih službi, koje nisu uspjele pružiti adekvatnu zaštitu, pa čak ni pravovremeno upozorenje građanima i građankama Bosne i Hercegovine. Svakako, sve ove manjkavosti usko su povezane sa potpunim nedostatkom sistema koordinacije civilne zaštite, kao i sa ulaganjima u sisteme zaštite od poplava, koja su u proteklim godinama u oba entiteta bila mizerna. Traumatizirani ljudi, kako oni direktno pogođeni poplavama, tako i oni van kritičnih područja koji su se samoorganizirali i danonoćno pomagali ugroženima, na svojoj koži su osjetili šta znači nedostatak organizovanog i pripremljenog sistema civilne zaštite. Niko od njih nije ovih dana imao ni vremena da prati izjave domaćih političara, a ni razloga za tako nešto, jer se ni od koga od njih i nije moglo čuti ništa što bi ljudima bilo korisno da prežive i prebrode katastrofu koja ih je pogodila. I ne samo da se javni istupi političara/ki nisu poslužili da se stanovništvo bolje informiše i organizuje u odbrani od poplava i svega što je nakon njih uslijedilo, već su zvaničnici svih nivoa vlasti u BiH uspjeli, čak i u vrijeme nezapamćene katastrofe, da u javnosti daju veliki broj neprimjerenih izjava, pokazavši potpuni nedostatak elementarne ljudskosti u trenutku kada se stotine hiljada ljudi suočava sa humanitarnom katastrofom.

Koliko su entitetske i državne vlasti uradile da se pripreme za prirodne nepogode, kako su na njih reagirale i šta je obilježilo istupe zvaničnika u proteklih desetak dana općeg užasa, panike i stradanja, pokušat ćemo, barem djelimično, prikazati u ovom tekstu.

 

Federacija BiH

U FBiH, sistem civilne zaštite je ponovo demonstrirao nedostatak mehanizama zaštite građana čak i u najvećim gradovima u našoj zemlji koji nisu bili toliko teško pogođeni poplavama, dok se u ruralnijim i teže pristupačnijim područjima dogodila prava kataklizma, u kojoj su ljudi danima čekali na pomoć. Pravi razmjeri katastrofe bili su evidentni tek nakon prestanka padavina, a u poplavljenim područjima, ali i onim pogođenim klizištima nakon poplava, veliki broj građana je ostao bez sve svoje imovine.

O tome koliko je neefikasna bila civilna zaštita svjedoče brojni slučajevi zabilježeni još u prvim danima katastrofe. Tako je npr. sarajevsko naselje Doglodi, u kojem je poplavljeno 50-ak kuća, gotovo dva dana bilo apsolutno uskraćeno za bilo kakvu pomoć, dok je Maglaj za vrijeme trajanja padavina bio potpuno odsječen od svake komunikacije sa ostatkom svijeta, a građani/ke ovog gradića su na krovovima kuća čekali pomoć koja nije dolazila.

Vlasti i nadležne službe su, kako se može zaključiti iz njihovih zakašnjelih reakcija, za stanje na terenu saznali i na njega reagovali kada je za to već bilo kasno.

”Stanje u Maglaju je izuzetno teško. Više od 200 građana je spašeno, ali mnogi se još uvijek nalaze na krovovima kuća. Oružane snage su nam na raspolaganju i mi ih raspoređujemo u ovisnosti gdje smatramo da je najpotrebnije”, naglasio je federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Jerko Ivanković Lijanović 16. maja kada su poplave dosegle svoj maksimum, te je tom prilikom dodao da su vreće s pijeskom upućene u brojne općine kojima su potrebne za borbu protiv poplava.

Ono što, pak, Lijanović nije rekao je da bi broj ljudi koji su proveli noć na krovovima kuća sigurno bio značajno manji, da je Vijeće ministara pravovremeno odgovorilo na ponudu za pomoć iz Slovenije, umjesto što je deset sati ostalo nijemo i tek u 22h odgovorilo da prihvata ponuđeni helikopter. U međuvremenu, OS su odlučile da se u Maglaj neće letjeti preko noći “zbog nepovoljnih vremenskih prilika”, te je šutnja Vijeća ministara direktno doprinijela tome da je ko zna koliko građana/ki Maglaja dočekalo jutro na vrhovima i spratovima poplavljenih kuća, iako su tokom dana mogli biti izvučeni – samo da je BiH na vrijeme prihvatila spasilačku ekipu i helikopter iz Slovenije. Istovremeno, tokom ovog dana i večeri bilo je potpuno nemoguće dobiti Ministarstvo sigurnosti BiH preko “kriznog” telefona uspostavljenog za ove svrhe, te je bilo praktično nemoguće prijaviti Oružanim snagama BiH gdje se nalaze životno ugroženi ljudi koje treba evakuisati. Ništa bolja situacija nije bila ni sa brojevima federalne civilne zaštite, a lokalni štabovi CZ u Maglaju tada su već uveliko bili u prekidu telefonskih veza.

Prema riječima pomoćnika direktora Federalne uprave civilne zaštite Mirsada Teskeređića, na terenu je djelovalo 170 pripadnika civilne zaštite, a na ugrožena područja je poslano 50.000 vreća sa pijeskom. Ove brojke svjedoče o stvarnoj nemoći Federalne uprave CZ čak i u slučaju manjih poplava, a o nošenju sa katastrofom ovakvih razmjera nije moglo biti ni govora. Poređenja radi, u susjednoj Srbiji, samo u Šapcu je postavljeno milion vreća sa pijeskom u svrhu odbrane grada od nabujale rijeke Save.

Broj vreća koje je FUCZ poslala na ugrožena područja nije, dakle, bio dovoljan ni za odbranu omanjeg prigradskog naselja, a kamoli svih ugroženih područja koja su pokrivala gotovo trećinu zemlje. Svakako, slanje vreća na već uveliko poplavljena područja u tom trenutku i nije imalo previše smisla, jer su do momenta kada su one poslane sva područja u blizini rijeka već bila pod vodom. Dodatno, čak i da je ovaj materijal poslan na vrijeme i u većem broju, jasno je da ovako mali broj pripadnika CZ-a na terenu sa mizernim sredstvima nije mogao uraditi ništa da zaustavi, ili barem ublaži, nastupajuću katastrofu.

Federalni premijer Nermin Nikšić istog dana, u petak 16. maja, bavio se posjetama ugroženim područjima i tom prilikom je izjavio:

Pokušavamo se probiti prema Živinicama, pa dokle stignemo. Upravo sam razgovarao s predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom i kod njih je alarmantno stanje. Počela je čak i evakuacija u Banjoj Luci. Stanje je takvo kakvo jeste, nemamo čarobnog štapića da promijenimo, ali je vrlo bitno i želim naglasiti i podvući nekoliko puta da se zahvaljujem ljudima iz Civilne zaštite iz Ministarstva odbrane, policije, spasiocima koji zaista nadljudskim naporima čine sve da spase ljudske živote“.

Jasno je da niti jedna vlada na svijetu nema „čarobni štapić“ da zaustavi padavine i nabujale rijeke, ali je vrlo evidentno da Vlada FBiH u proteklim godinama nije uložila ni minimum napora da pokuša spriječiti najgori scenario koji se odigrao.

Da se gotovo ništa nije radilo na prevenciji od poplava utvrdila je i služba za reviziju FBiH u svo izvještaju o reviziji učinka “Prevencija od poplava u FBiH” koji je objavljen još početkom 2013. godine.

U ovom izvještaju se, između ostalog, navodi i da je od 71,9 miliona KM ukupno prikupljenih sredstava od vodnih naknada u periodu od 2009. do 2011. godine, samo 25 odsto ili 18,4 miliona KM utrošeno na zaštitu od poplava. Tako bi, kako se navodi u izvještaju, sadašnjom dinamikom ulaganja bilo potrebno više od 40 godina za uspostavu sistema zaštite od poplava, umjesto 23 godine, kako je predviđeno Nacrtom glavnog preventivnog plana odbrane od poplava. Također, u izvještaju se navodi i da su agencije za vodna područja Save i Jadranskog mora za investiciono i tekuće održavanje izgrađenih vodozaštitnih objekata utrošile svega 8,3 odsto od ukupnog novca kojim raspolažu, a sredstva koja su doznačena kantonima za zaštitu od poplava su uglavnom trošena na izgradnju i rekonstrukciju mreža za vodosnabdijevanje i kanalizaciju.

Pored toga, Vlada FBiH je 5. februara ove godine donijela Odluku o odobravanju prijenosa sredstava sa posebnih namjenskih transakcijskih računa na račun Federalnog ministarstva finansija. Ovom odlukom bila su obuhvaćena i sredstva za zaštitu i spašavanje u iznosu od čak 20.000.000 KM. Prema ovoj odluci, sredstva su tretirana kao pozajmica koja će biti vraćena u roku od 6 mjeseci, to jest u augustu ove godine.

Dakle, Vlada FBiH je u vrijeme kada se očekuje topljenje snijega, bujanje rijeka i obilne kišne padavine, u nedostatku budžetskih sredstava “povukla” sredstva namijenjena za zaštitu građana koji su svojim novcem i punili ovaj fond. Šta je mogla da uradi civilna zaštita koja je ostala bez ovolikog iznosa sredstava, ne moramo pretpostavljati – u to smo se, nažalost, uvjerili na najgori mogući način.

Nakon održavanja hitne sjednice Vlade FBiH 17. maja, na kojoj su poplave bile jedina tema, dogovoreno je da ministri u Federalnoj vladi u okviru vlastitih resora sagledaju mogućnosti smanjenja transfera, odnosno određenih budžetskih pozicija, kako bi se sredstva preusmjerila za pomoć nastradalima.

Tako je Vlada na hitnoj sjednici održanoj 21. maja usvojila rebalans budžeta, te donijela odluku da se sa drugih stavki preusmjeri 10 miliona maraka za hitnu pomoć područjima pogođenim poplavama i saniranje šteta. Dakle, umjesto 20 miliona KM, koji su trebala biti uloženi u prevenciju i zaštitu, građani su dobili pola tog iznosa u svrhu pomoći kada je šteta već nastala.

O nespremnosti i nepripremljenosti Vlade FBiH za poplave ovolikih razmjera, ali i gotovo nikakvom ranije uspostavljenom sistemu, možemo govoriti i iz ugla niza naredbi, odluka i preporuka koje su donošene „ad hoc“ od 15. maja do danas, umjesto da su već odavno bile definisane i samo aktivirane nakon proglašenja stanja prirodne nepogode, odnosno vanrednog stanja.

U danima nakon poplava, kada je sva šteta izašla na vidjelo i kada su aktivirani brojni računi za pomoć nastradalim, u namanju ruku šokantna je bila izjava Jerka Ivankovića-Lijanovića, koji je rekao kako nije bilo potrebe za intervencijom iz robnih rezervi, jer su se “sami građani aktivirali i prikupili dovoljne količine hrane za ugrožena područja”:

Zašto nismo aktivirali robne rezerve prije? One su bile cijelo vrijeme na raspolaganju Federalnoj upravi Civilne zaštite… Znači, nije bilo potrebe za intervencijom robnih rezervi, jer je bilo dovoljno hrane i kod kantonalne i općinske Civilne zaštite. Sad smo slušali u prilogu, zahvaljujući našim građanima osiguralo se dovoljno hrane! Od Civilne zaštite općina i kantona dobivali smo njihove potrebe… Nema potrebe da šaljemo nešto što ne treba. To će propasti. Tako da to je bio razlog. A robne rezerve ćemo aktivirati tačno sukladno potrebama jer ne želimo nešto upropaštavati.” rekao je Lijanović.

Teško je čak i komentarisati ovakvu izjavu, datu u trenutku kada su građani, zbog nedostatka bilo kakve reakcije nadležnih institucija, bili primorani da se organiziraju i pomažu jedni drugima jer je gotovo momentalno postalo jasno da to niko drugi neće uraditi. Desetak dana nakon što je katastrofa pogodila desetine sela i gradova, još uvijek stižu apeli unesrećenih ljudi koji su ostali bez ičega i do kojih pomoć nije stigla – hrana, voda, osnovna sredstva za higijenu… u ovom trenutku su i dalje nedostupni mnogim ljudima pogođenim poplavama, koji se i dalje oslanjaju na pomoć svojih sugrađana i sugrađanki da bi preživjeli. U trenutku kada je Komandant Federalne uprave civilne zaštite nonšalantno izjavljivao da ne želi “upropaštavati” robne rezerve, dok se dešavala najveća prirodna katastrofa koja je zapamćena na ovim prostorima, situacija je bila i neuporedivo gora, upravo zahvaljujući potpunom odsustvu države, entiteta, kantona, ili bilo kog nivoa vlasti koja je trebala zaštititi i zbrinuti svoje građane i građanke. Nivo bahatosti ispoljen ovakvim obraćanjem javnosti zaista se rijetko sreće čak i u našoj državi, navikloj na političare koji standardno ne pokazuju nimalo poštovanja prema građanima i građankama od čijih poreza žive.

Još jednu izjavu ovog tipa dao je i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, koji je, prilikom obilaska poplavljenih područja, izjavio kako nije bilo mnogo ljudskih žrtava s obzirom na razmjere polave, spominjući tri nastradale žene tek usputno, kao činjenicu koja i nije od velikog značaja:

“Mi ćemo preovladati ovaj prvi udar. Nije bilo puno ljudskih žrtava za sada, u Maglaju su se utopile tri žene. Te žrtve su mogle biti, s obzirom na katastrofu, i veće. Cijelu noć i sutradan činiće se sve da ne dođe do novih ljudskih žrtava, a onda će biti na ispitu naša solidarnost u BiH”, kazao je Izetbegović.

 

Republika Srpska

Ni zvaničnici RS-a nisu se ponijeli ništa bolje od svojih kolega u Federaciji BiH. Nedostatak pravovremene reakcije na nadolazeće poplave nije zaobišao ni građane/ke u ovom entitetu u kojem su, kao i u FBiH, potopljeni cijeli gradovi.

Sa samog entitetskog vrha, iz usta premijerke RS-a Željke Cvijanović, došla je možda i najstrašnija izjava koju smo mogli čuti otkad je katastrofa pogodila BiH. Cvijanović je, naime, rekla kako su vlasti mnogo prije samih poplava znale da će do njih doći, te se bez imalo ustručavanja obrušila na lokalni nivo vlasti, optužujući same gradove za nedostatak planova za odbranu od poplava. Odgovornost same Vlade RS ni u jednom trenutku nije bila čak ni nagovještena.

„Svi na lokalnom nivou od ponedjeljka, čak i dvije sedmice ranije, znali su kako će se stvari odvijati, ali nažalost u mjestima u kojima je trebalo biti nije bilo planova šta će biti urađeno ukoliko ih zadesi poplava, niti je iko poslao plan nadležnima da ga razmotre i odobre.

Pitam vas ja koliko je ljudstva bilo od ponedjeljka do četvrtka angažovano, koliko je mehanizacije bilo korišteno, koliko je planova bilo izgrađeno šta će se raditi, koliko tih ljudi je poslalo te planove nadležnima da ih oni odobre da ih razmotre da se s njima konsultuju, koliko je zahtjeva ispostavljeno šta su njihove potrebe“, izjavila je Cvijanović, koja je, četiri dana nakon poplave, u bijelim čizmama posjetila Bijeljinu.

Ova izjava, pored toga što je krajnje licemjerna, može upravo poslužiti kao dokaz da vlasti u ovom entitetu nisu poduzele apsolutno ništa da građane obavjeste o mogućoj opasnosti. Jer, ako je premijerka Cvijanović još prije tri dvije sedmice znala „kako će se stvari odvijati“, postavlja se pitanje zašto iz Vlade nisu na vrijeme obavijestili javnost o tome, zašto se nijedna sirena za uzbunu nije oglasila čak ni u trenutku kada je voda u Doboju rasla brzinom od 20cm u minuti, zašto službe civilne zaštite nisu stavljene u pripravnost i zašto je vandredno stanje u RS proglašeno tek kada je postalo nedvosmisleno i očigledno kolike su razmjere katastrofe izazvane poplavama. Predsjednik RS-a Milorad Dodik, 16. maja, u vrijeme kada su Doboj, ali i drugi gradovi bili potpuno potopljeni, izjavio je kako nema potrebe za uvođenjem vandrednog stanja na cijeloj teritoriji RS-a.

Potpunu neodgovornost prema zaštiti stanovništva od prirodnih katastrofa vlasti u RS ispoljavale su i ranije. Ako pogledamo sredstva koja se u ovom entitetu izdvajaju za Službu civilne zaštite jasno se vidi da je u ovom entitetu stanje još i gore nego u FBiH.

U Budžetu RS za 2014. godinu za Republičku upravu civilne zaštite planirana su sredstva u visini od 4.702.000 KM, ali većina ovih sredstava otpada na plate uposlenih i tekuće troškove, dok je za tri stavke koje se mogu protumačiti kao nabavka opreme, izdvojeno tek 110.000 KM.

Sa druge strane, interesantno je i kako je Vlada RS još 23. septembra 2011. godine usvojila Odluku o prihvatanju zaduženja Republike Srpske prema Evropskoj investicionoj banci po Projektu hitne pomoći i zaštite od poplava u iznosu do 55.000.000 eura. Iako je ova odluka usvojena krajem septembra 2011. godine, ugovor sa izvođačima radova potpisan je tek dvije godine kasnije, da bi realizacija projekta započela nedavno, samo nekoliko dana prije poplava.

Prema akcionom planu ovog projekta, do kraja 2012. i 2013. godine trebao je biti učinjen niz koraka kao što su: Procjena postojećeg sistema za odbranu od poplava; izrada mape plavnog rizika, procjena vjerovatnoće budućih poplava, kao i niz drugih aktivnosti.

Da bi moglo doći do katastrofe upozoravali su u februaru ove godine i iz Gradiške, pitajući se zašto još uvijek nije bila započeta realizacija ranije spomenutog projekta. Iz Civilne zaštite u ovom gradu su upozorili na loše stanje sistema za odbranu od poplava, a, kako su kazali, dodatni problem je predstavljala i činjenica da vodoprivredno preduzeće, koje je godinama imalo nadležnost održavanja objekata namijenjenih za odbranu od poplava i zaštitu od štetnog dejstva voda u ovom gradu, više ne vrši ove aktivnosti.

Vlada RS povukla je katastrofalan potez i kada je naredila da sav novac za pomoć nastradalima mora ići preko računa Vlade, a ne preko računa lokalnih zajednica, a također je naređeno da se humanitarna pomoć ne može dopremati direktno u ugrožena područja, nego da prvo sve mora stići u Banjaluku, odakle će se slati dalje. Naravno, ovakva odluka naišla je na osudu od strane pojedinih općinskih načelnika.

Pored svih propusta, nije nedostajalo ni bahatosti od strane zvaničnika u RS. Najslikovitiji primjer dao nam je sam predsjednik ovog entiteta Milorad Dodik, kada je, prilikom posjete Bijeljini, 18. maja, praktično fizički nasrnuo na novinarku BN Televizije zbog pitanja koje mu je postavila, optuživši je da „kreira razdor u organima Vlasti RS-a“ i da „favorizuje samo jednu političku partiju“. Dakle, u vrijeme kada je RS suočena sa katastrofom nezapamćenih razmjera, Dodik je uspio naći vremena i za nastavak međustranačkih prepucavanja na relaciji SDS – SNSD, dok je Potpredsjednik Republike Srpske Emil Vlajki iskoristio nastalu situaciju da bi u svom stilu i ničim izazvano ponovo pokušao zategnuti odnose unutar BiH, rekavši kako su poplave pokazale da je “BiH nemoguća država”.

Činjenica je da je koordinacija između državnih i entitetskih i u ovom slučaju izostala, ali je također činjenica da su se zvaničnici u RS ponašali kao da se poplave dešavaju samo u Republici Srpskoj, te da ni sam Vlajki nije pokušao da promijeni situaciju koju je kritikovao. Činjenica je, također, da u situaciji prirodne katastrofe nije zakazala samo država, nego i svaki drugi nivo vlasti, uključujući i entitetske. Gore navedene izjave Jerka Ivankovića-Lijanovića i Željke Cvijanović više su nego slikovita ilustracija toga. Vlada, predsjednik i potpredsjednik Republike Srpske više su energije uložili u “pranje” sopstvenog obraza i optuživanje i države i lokalne samouprave za sve učinjene propuste, nego u bilo kakve pokušaje da se sa drugim nivoima vlasti koordiniraju i uspostave sistem koji je bio prijeko potreban da se zaštite građani i građanke.

 

Pitanje umjesto zaključka – čemu nam služite?

Kada sumiramo sve navedeno, jasno je da se vlasti u FBiH i RS, pored toga što nisu uložili ni minimum napora da pokušaju bar donekle spriječiti da se desi ono što se desilo, nisu potrudile ni da pokažu mrvu dostojanstva u ogromnoj nesreći koja je zadesila građane/ke BiH. Umjesto toga, svi su na svoj način pokušali iskoristiti nastalu situaciju, bilo da su slali otrcane političke poruke u trenutku kada je milionima ljudi na pameti bilo samo preživljavanje i pomoć ugroženima, ili da su se slikali pored poplavljenih područja, reklamirajući svoju “humanost” iza koje je zjapio nedostatak bilo kakvog sistema za koji su upravo oni bili odgovorni. Jasno je da niko nije mogao uticati na to da ne dođe do kišnih padavina, ali je isto tako jasno da su se razmjere katastrofe mogle znatno umanjiti da su u proteklim godinama sanirane sve manjkavosti sistema zaštite. Konačno, kada su građani i građanke, uvidjevši da od države, entiteta, kantona, niti bilo kog nivoa vlasti pomoć neće stići, sami uspostavili paralelni sistem i počeli pomagati jedni drugima, vlast im se nije našla na usluzi čak ni toliko da im taj proces olakša, ili ih barem zaštiti. Sa terena konstantno stižu mučne priče o krađama i zloupotrebama humanitarne pomoći, koju je nesebično poslalo na hiljade građana i građanki od kojih se mnogi i sami bore da prežive. No, reakcije institucija i dalje nema.

Iako bi se primjeri nebrige, bahatosti, politiziranja katastrofe i prepuštanja ljudi samima sebi mogli nizati i dalje, ovdje ćemo stati i tekst završiti pitanjem koje se ovih dana čulo sa desetina hiljada usana – ako smo sami skupljali pomoć, sami javljali jedni drugima gdje treba pomoći, sami organizovali humanitarne konvoje i volontere/ke, sami čistili poplavljene kuće i dvorišta – čemu nam služi 14 vlada i stotine ministarstava, bezbrojni zavodi i agencije i najglomaznija administracija po glavi stanovnika, koju plaćamo iz svojih poreza?

(Istinomjer.ba)

 

Na hajr i na dobro

Meni nije problem, čak, Milorada Dodika nazvati da neki hajr u ovoj zemlji napravimo. Bakir Izetbegović, 24. 04....

Istinomjer

Dodik vidi manjak radne snage u RS

Nije prvi put da predsjednik Milorad Dodik tvrdi kako u Republici Srpskoj fali radne snage. Posljednji put je to ustvrdio na otvaranju “Jahorina ekonomskog foruma 2017” koji je počeo u...

Dalio Sijah

Istinomjer

Aida Ajanović

Zakon o uvezivanju radnog staža u FBiH: Dvije godine najava bez konkretnih rezultata

Ekonomsko - socijalno vijeće FBiH na sjednici održanoj prošle sedmice, nije dalo svoju podršku teksu Zakona o preuzimanju finansiranja neizmirenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje koji...

Dalio Sijah