U Prijedoru je 1. novembra 2023. godine održan skup u organizaciji predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika nazvan “Branimo Srpsku”, a okupljenima se obratila i članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović (SNSD), koja je ponovo govorila o mandatu visokog predstavnika u BiH. U novom obrazloženju stava da je Christian Schmidt “lažni visoki predstavnik”, Cvijanović se pozvala na odluku ustavnog suda BiH iz 2006. godine.
Kako je izjavila Cvijanović, Ustavni sud BiH je 2006. godine zaključio da visoki predstavnik mora biti potvrđen u Vijeću sigurnosti UN-a:
Tjeraju nas da izvršavamo odluke Ustavnog suda, a taj isti sud je u predmetu iz 2006. godine donio odluku i obrazložio da bi visoki predstavnik bio visoki predstavnik mora da bude verifikovan u Savjetu bezbjednosti. Dakle, vi, stranci, tjerate nas da ispunjavamo odluke Ustavnog suda BiH onda kada se obračunavate sa Republikom Srpskom i našim nadležnostima, ali vam je sasvim u redu i baš vas briga što taj isti Ustavni sud kaže da ovaj čovjek nije visoki predstavnik, jer nije dobio nikakvu verifikaciju.
Željka Cvijanović, 1.11.2023.
Istinomjer se u više navrata bavio tvrdnjama zvaničnika/ca kojima se osporava Schmidtov legalitet i legitimitet na poziciji visokog predstavnika (1, 2, 3, 4), uključujući i analizu “Koliko su utemeljene tvrdnje o “nelegitimnosti” izbora novog visokog predstavnika”.
Dominantan narativ među političarima/kama iz entiteta Republika Srpska je da Schmidt ne može legalno vršiti funkciju visokog predstavnika jer se o njegovom imenovanju nije izjašnjavalo Vijeće sigurnosti, što je, kako tvrde, protivno propisima Dejtonskog sporazuma, ali i praksi imenovanja bivših visokih predstavnika.
Kako smo ranije pisali, Vijeće sigurnosti UN-a nije formalno podržalo ni imenovanje Christiana Schwarza Schillinga 2006. godine. Da korak koji se tiče imenovanja visokog predstavnika u Vijeću sigurnosti nije neizostavan obrazložio je generalni sekretara UN-a Antonio Guterres, upravo u odgovoru na pismo Željke Cvijanović. Guterres je članicu Predsjedništva BiH podsjetio da UN nije potpisnik Dejtonskog sporazuma te da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC) relevantno tijelo za imenovanje visokog predstavnika.
Cvijanović je u Prijedoru ustvrdila da je Ustavni sud BiH u predmetu iz 2006. godine donio odluku i “obrazložio da bi visoki predstavnik bio visoki predstavnik mora da bude verifikovan u Savjetu bezbjednosti”. Pretraga sudske prakse na stranici Ustavnog suda BiH za 2006. godinu nudi 1.238 rezultata. Među tim rezultatima jedina odluka Suda koja sadrži navode o visokom predstavniku iz Srninog članka jeste odluka u predmetu AP-953/05 od 8.7.2006. godine. Ovom odlukom usvojena je apelacija Milorada Bilbije i Dragana Kalinića kojom su se žalili na smjene s funkcija 2004. godine.
Bilbija je odlukom tadašnjeg visokog predstavnika smijenjen s funkcije zamjenika načelnika Operativne uprave u centrali Obavještajno-sigurnosne agencije u Banjoj Luci i s ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao. Kalinić je smijenjen s funkcija predsjedavajućeg Narodne skupštine Republike Srpske i predsjednika Srpske demokratske stranke te mu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama.
O navedenoj odluci i tvrdnjama da ona izričito nalaže da visokog predstavnika mora potvrditi Vijeće sigurnosti UN-a pisao je u julu ove godine naš partnerski portal Raskrinkavanje. U tekstu je analiziran članak agencije Srna u kojem se tvrdi Ured visokog predstavnika (OHR) ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, budući da je, kako je navedeno u članku, Ustavni sud BiH u odluci iz 2006. godine naglasio da “visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija”.
U članu VII (meritum) Odluke Ustavnog suda AP-953/05, u tački 46, navodi se, između ostalog, da Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija:
Ustavni sud podsjeća da je Ured Visokog predstavnika (OHR) vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Daytonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda implementaciju civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih i civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji. Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i Daytonski mirovni sporazum kao i raspoređivanje trupa u Bosni i Hercegovini.
Odluka Ustavnog suda AP-953/05
Međutim, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Harun Išerić pojasnio je u odgovoru za Raskrinkavanje da odluka Ustavnog suda BiH na koju se Srna poziva u analiziranom članku nije relevantna kada je riječ o ispitivanju legitimiteta ili legaliteta visokog predstavnika. On precizira da je u obrazloženju odluke iz 2006. godine Ustavni sud naveo zapažanje o dotadašnjoj praksi izbora visokog predstavnika.
Za ispitivanje legitimiteta ili legaliteta izbora visokog predstavnika odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP 953/05 nije relevantna. Kao prvo, u svom obrazloženju spomenute odluke Ustavni sud naprosto navodi svoje zapažanje o dotadašnjoj proceduri izbora visokog predstavnika. Kao drugo, ne radi se o pravnom shvaćanju ili zaključku kojeg je Ustavni sud elaborirao u svojoj odluci niti se radi o stavu iznesenom u dispozitivu svoje odluke, da bi oni bili obavezujući za stranke i sva druga lica (građane, javnu vlast i ostale, odnosno društvo u cijelosti), niti Ustavni sud BiH ima nadležnost da ispituje ustavnost procedure izbora visokog predstavnika.
Harun Išerić, 14.7.2023.
Kako pojašnjava Išerić, “obaveznost i izvršnost spomenute odluke Ustavnog suda BiH ni u kojem smislu, kontekstu ili tumačenju ne može rezultirati zaključkom da je zapažanje Ustavnog suda o dotadašnjoj proceduri izbora visokog predstavnika pravni zaključak ili shvaćanje, koje je kao takvo obvezujuće”.
Indikativno je i da se zvaničnici/e iz Republike Srpske po potrebi ipak oslanjaju i traže uporište u djelovanju Ustavnog suda BiH, iako je Narodna skupština Republike Srpske 27.6.2023. godine donijela Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
S tim u vezi, Željki Cvijanović su krajem jula uvedene sankcije Ministarstva finansija SAD-a kao “direktno odgovornoj za podsticanje donošenja zakona u NSRS kojim se odluke Ustavnog suda BiH proglašavaju neprimjenjivim u RS, čime se obstruiše i ugrožava provedba Daytonskog mirovnog sporazuma”. Pored Cvijanović, SAD su tom prilikom sankcionisale i predsjednika NSRS Nenada Stevandića, premijera RS Radovana Viškovića, i ministra pravde RS Miloša Bukejlovića.
Cvijanović je za Ustavni sud ranije ove godine izjavila da “oni ne uživaju niti kakav kredibilitet niti imaju kakvu podršku u okviru građanstva i građana koji tu instituciju ne doživljavaju kao mjesto gdje se štiti Ustav nego mjesto na kojem se manipuliše upravo da bi se prekrajalo ono što jeste Ustav”.
Ustavni sud BiH i visoki predstavnik Christian Schmidt već su duže vrijeme u primarnom fokusu pažnje funkcionera/ki iz Republike Srpske, ali je evidentno da su njihovi komentari o ovim temama podložni korekcijama i prilagođavanju aktuelnom kontekstu, pa tako i institucije koje nemaju “niti kakav kredibilitet” postaju uporište u odbrani političkih stavova.
(Istinomjer.ba)