Analize

Uslovi MMF-a: Šta je bitnije, ekonomski napredak ili “prenos nadležnosti”?

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija gostovao u je programu Alternativne TV 21. 1. 2021. godine, a jedna od tema razgovora bio je aranžman sa Međunarodnim monetarnim fondom vrijedan 1,5 milijardi KM, odnosno zašto nije došlo do potpisivanja Pisma namjere.

Izvor: ATV

Neobična situacija desila se dan kasnije, kada je rezidentni predstavnik MMF-a u BiH Andrew Jewell za Radio Slobodna Evropa govorio o istoj temi, pri tom naglasivši da su predstavnici vlasti u BiH govorili o tim temama javno, te da smatra da i on može slobodno govoriti o njima.

Kao o najvećoj prepreci u pregovorima sa MMF-om u javnosti se najviše govorilo o zahtjevu za uspostavljanje Registra računa fizičkih lica na nivou BiH. Manje je spominjan Zakon o električnoj energiji na državnom nivou, dok Zakon o elektronskom potpisu skoro da nije ni spomenut, sve dok o njima nije progovorio Tegeltija, a dan kasnije i Jewell.

U ovoj analizi, Istinomjer je uporedio stavove i komentare predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, sa stavovim i komentarima prvog čovjeka MMF-a.

Tema o MMF-u započela je konstatacijom novinara da “niko ne zna” razlog zašto registar računa fizičkih lica mora biti uspostavljen u Centralnoj banci BiH, te je Tegeltiju pitao da li je to pitanje uputio guverneru Centralne banke.

Ja sam zaista pitao, ne guvernera, već šefa misije, kako ćete vi pomoći građanima Bosne i Hercegovine što ćete registar prenijeti sa jednog mjesta na drugi. I nisam dobio odgovor.

Zoran Tegeltija, 21. 1. 2021.

Guverner Centralne banke BiH Senad Softić u više navrata govorio je o razlogu za uspostavu i prije i nakon okončanja pregovora.

Ta nadogradnja bi podrazumijevala proširenje sadašnjeg registra, koji bi uključivao i račune fizičkih lica u BiH, a s namjerom jačanja finansijske stabilnosti i ispunjenja jednog od ciljeva aranžmana s MMF-om, tačnije unapređenje jedinstvenog ekonomskog prostora i okvira za preveniranje i sprečavanje zloupotreba i nezakonitih radnji u platnom prometu.

Senad Softić, 9. 1. 2021.

Softić je također naveo naveo kako uspostavom jedinstvenog registra u Centralnoj banci BiH ne bi bilo ograničeno pravo vođenja entitetskih registara, niti bi to značio prenos nadležnosti.

Novinar je od Tegeltije pokušao da dobije potvrdu da su uslovi koje je MMF stavio pred vlasti bili politički, a ne ekonomski.

Novinar: Da li je neko iz Sarajeva ili sa nekog drugog mjesta izdejstvovao da se postavi ovako važan uslov za aranžman, politički?

Lično mislim da je to neka kombinacija predstavnika Centralne banke i pojednih ljudi iz misije Međunarodnog monetarnog fonda. Postavljeno kao uslov koji nema ništa sa aranžmanom koji podrazumijeva da uzmete nadležnost od entiteta, a vi znate da u Republici Srpskoj ne postoji niko u ovom trenutku ko vrši vlast na nivou Republike Srpske koji se spreman da se odriče nadležnosti.

Zoran Tegeltija, 21. 1. 2021.

U intervjuu, govoreći o registru, predstavnik MMF-a Andrew Jewell istakao je kako on smatra da je riječ o važnoj reformi iz nekoliko razloga:

Prvo, važno je u borbi protiv pranja novca i ustvari Evropska unija zahtijeva od svih zemalja članica da uspostave ovakve registre na nivou svojih zemalja.

Drugi razlog je što bi to ohrabrilo i podstaklo banke da daju više zajmova, jer bi olakšalo bankama naplatu dugova i naplatu potraživanja. Također, ova mjera koja je standardna u zemljama EU, korištena je od MMF-a i u aranžmanima sa drugim zemljama.

Andrew Jewell, 22. 1. 2021.

Mjera o kojoj Jewell govori u EU postoji od maja 2018. godine kada je izmijenjena Direktiva (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja finansijskog sustava u svrhu pranja novca ili finansiranja terorizma. Članice su dužne uspostaviti centralni registar računa fizičkih lica u okviru centralnih banaka. Razlozi za donošenje ovakve direktive sadržani su u njenom imenu.

O ekonomskim razlozima

U svom intervjuu, Zoran Tegeltija je insistirao da ne postoje ekonomski razlozi da se traži uspostava registra. Napomenuo je i da su se tokom ranijih pregovora sa MMF-om, u kojima on učestvuje od 2010. godine, uvijek potezala teška ekonomska pitanja, ali da ovog puta to nije bilo tako, te da je ovo prvi put da su pregovori okončani bez postizanja dogovora.

Ni jednog ekonomskog razloga ne postoji zašto bi taj registar bio inetesantan. I ono što je vrlo važno svaki put sa međunarodnom monetarnim fondom su teška ekonomska pitanja bila. (…) Ovdje se nije tražilo nikakvo pitanje ozbiljnih ekonomskih reformi, nama je rečeno otprilike svima… entitetima, vi trebate da nastavite da održavate javnu potrošnju (…)

Zoran Tegeltija, 21. 1. 2021.

I Jewell se u svom intervjuu dotakao ranijih aranžmana BiH sa MMF-om. Na pitanje zbog čega MMF nastavlja pregovarati sa vlastima u BiH, kada je više puta bilo jasno da ne provode reforme na koje su se obavezali, Jewell je podsjetio na prethodni aranžman.

Kada sam ja preuzeo položaj taj aranžman je već bio prekinut. Pod tim programom čini mi se da je bilo u pitanju 560 miliona evra i bilo je 12 pregleda u okviru tog program. BiH je uspjela da ispuni i zadovolji samo jedan od tih pregleda od svih 12. Dakle, u pravu ste, nisu implementirali sve reforme unutar programa i učinak vlasti je bio loš.

Andrew Jewell, 22. 1. 2021.

Pored registra računa, koji je nazvao besmislenim, Tegeltija se kratko dotakao državnih zakona o električnoj energiji te elektronskom potpisu.


(…) I onda počnete postavljati neka pitanja poput računa, koji je skroz besmislen, drugo, povlačite ona nekakva ograničenja koja imate sa evropskom komisijom i (meni naravno iz evropske komisije kažu, mi to nismo tražili) pitanje pregovora Zakona o električnoj energiji na nivou zajedničkih institucija koje smo davno usaglasili, sad ste ga stavili u pismo namjere ili Zakon o elektronskom potpisu i tome slično.

Zoran Tegeltija, 21. 1. 2021.

Iako je Tegeltija samo spomenuo neslaganje kada je riječ o dva pomenuta zakona, Andrew Jewell je obezbijedio više detalja o onome šta je sporno.

Što se tiče Zakona o elektronskom potpisu, Jewell je istakao da digitalizacija može poboljšati i olakšati živote ljudima, te ojačati otpornost ekonomije ali i to da je donošenje takvog zakona zacrtano u EU perspektivi Bosne i Hercegovine.

Nažalost, BiH daleko zaostaje za drugim zemljama u Evropi, ali i u regiji kada je u pitanju E-Vlada i E-trgovina. Zato smo željeli da ova zemlja usvoji novi Zakon o elektronskom potpisu na državnom nivou što bi bio kamen temeljac za razvoj digitalne ekonomije u zemlji. Takođe, ovo je još jedna od reformi koju snažno podržavaju banke i privredni sektor, te bi imalo i opipljive efekte na obične ljude (…)

Što se tiče prigovora vlasti Republike Srpske da ovo znači prenos nadležnosti sa entiteta na državu, istakao bih da Zakon o elektronskom potpisu već postoji na državnom nivou i ovaj zakon predviđa jednog regulatora na nivou zemlje. Mi samo tražimo od vlasti da unaprijede zakon tako da bude u skladu sa postojećim pravnim stečevinama EU kako bi elektronski potpis koji se izdaje u BiH bio međunarodno prihvaćen.

Andrew Jewell, 22. 1. 2021.

Zakon o elektronskom potpisu BiH donesen je 2006. godine, kada je definiran i rad Ureda za nadzor i akreditaciju ovjerilaca BiH. (Dodatak 1 – pregled legislative u vezi sa elektronskim potpisom).

DODATAK 1

2006. godine usvojen Zakon o elektronskom potpisu BiH
2006. godine definiran rad Ureda za nadzor i akreditaciju ovjerilaca BiH
2007. godine usvojen Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu BiH 2014. godine usvojen Zakon o elektronskom dokumentu BiH
2016. godine Vijeće ministara BiH dalo saglasnost za formiranje Ureda za nadzor i akreditaciju
2018. godine započeo rad Ureda za nadzor i akreditaciju ovjerilaca
2019. utvrđen Nacrt zakona o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektronske transakcije, koji je povučen iz parlamentarne procedure.

Poslovni, a naročito bankarski sektor već godinama čeka uređenje legislative koja se tiče elektronskog potpisa.

Na okruglom stolu koji je održan u okviru partnerskog projekta Javna rasprava u februaru 2020. godine, govorilo se o zastojima uređenja ove oblasti koja je zakočena 2019. godine.

Vijeće ministara BiH je, na sjednici održanoj 12. februara 2019. godine, utvrdilo Prijedlog zakona o elektronskoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektronske transakcije. Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS, tada je zatražilo da se ovaj prijedlog, povuče iz procedure jer je isti, kako je tada navedeno u zahtjevu, suprotan ustavnim nadležnostima, a Agencija za informaciono društvo RS je dalo je negativno mišljenje, uz obrazloženje da je “RS ovo pitanje uredila sopstvenim propisima i ima potpunu autonomiju uređivanja ove oblasti u skladu sa ustavnim nadležnostima”.

Amela Muftić, direktorica jedinog izdavatelja kvalifikovanog elektronskog certfikata u BiH, kompanije Halcom d.o.o., govorila je o problematici nedonošenja ovog zakona i na pomenutom okruglom stolu. Ona je u intervjuu za Poslovne novine iz 2019. godine, govoreći o uvođenju elektronskog potpisa i spremnosti bh. tržišta na promjene zaključila da je sve na zakonodavcima.

Formirano je nadležno tijelo na nivou države – Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri Ministarstvu komunikacija i prometa BiH. Time su stvoreni uvjeti za registraciju i evidenciju budućih ovjerilaca (izdavatelja kvalificiranih elektronskih potpisa) u BiH, međutim, sada je potrebno kreirati adekvatan regulatorni okvir i sinhronizirati propise na nivou cijele države. Ukratko, da bi ova priča zaživjela u operativnom smislu, zakonodavac mora propisati pravila ponašanja. Stoga se nadam što skorijoj stabilizaciji političke klime, a potom i stavljanju ove teme na listu prioriteta regulatora. Od toga će zavisiti dinamika digitalizacije u našoj zemlji.

Amela Muftić za Poslovne novine, 25. 9. 2019.

Pored elektronskog potpisa, za Tegeltiju ni donošenje Zakona o električnoj energiji BiH nije pitanje “ozbiljnih ekonomskih reformi”. On je za ovaj zakon ustvrdio da je usaglašen, što je Istinomjer ranije ocijenio neistinom.

Govoreći o ovom zakonu, Jewell je istakao da je BiH, kao potpisnica Sporazuma o Energetskoj zajednici (EZ) preuzela obavezu da svoj energetski sektor uskladi sa evropskim normama.

Nažalost, BiH nije ispunjavala svoje obaveze. Zato je jedna od stvari koje tražimo da se donese zakon na državnom nivou koji će pomoći da se reguliše energetski sektor i sektor prirodnog gasa. Ovo je još jedan primjer šta ova zemlja mora uraditi ako hoće da bude bliže EU i to je obaveza koju ima na tom putu.

Ovaj zakon bi imao mnoge koristi za građane ove zemlje, jer bi pomogao da se stvori tržište električne energije i prirodnog gasa, pomogao bi da se stvori konkurencija, privukle bi se investicije u energetski sektor. To je dakle jedna od fundamentalnih reformi koja bi donijela koristi građanima i koja bi približila BiH Evropi.

Dakle, mi vidimo sve ove reforme kao ključne koje bi pomogle ljudima, a koje nisu tehnički teške reforme i mogu se uraditi vrlo brzo, jer nacrti zakona već postoje i potrebna je samo politička volja. Tokom naših razgovora, vlasti Republike Srpske su prigovarale da je to prenos nadležnosti na državni nivo.

(…) Postoje neke osnovne nadležnosti koje moraju biti na nivou države, ali su ih vlasti RS odbile. Također, postoje određeni prigovori od Federacije BiH, ali se o njima nije mnogo diskutovalo tokom naših pregovora. Želim da pojasnim da će usvajanje ovih Zakona zahtijevati određene kompromise i od Republike Srpske i od Federacije BiH.

Andrew Jewell, 22. 1. 2021.

Janez Kopač, direktor Sekretarijata EZ, bio je u Sarajevu prije godinu dana i govorio o lošem učinku Bosne i Hercegovine. I tada je napomenuto da na državnoj razini nije usvojen Zakon o električnoj energiji, kao ni Zakon o gasu, te da tržište u oblasti energije nije liberalizirano.

Nema razdvajanja operatera prijenosnog sistema na nivou države, jer nema ni državnog zakona u toj oblasti. U Federaciji BiH nije izvršeno prestrukturiranje elektroenergetskog sektora. Ne postoji organizirano veleprodajno elektroenergetsko tržište, dok je maloprodajno tržište formalno liberalizirano, ali u praksi dominiraju tri elektroprivrede.

Janez Kopač, 14. 1. 2020.

Godinu dana nakon ove izjave, EZ nametnula je sankcije BiH zbog neispunjavanja obaveza preuzetih potpisivanjem sporazuma.

Historia est Magistra Vitae

Ignorišući potencijalnu “agendu” MMF-a, odnosno da li su postavljeni uslovi ekonomske ili političke prirode, donošenje i usaglašavanje zakona sa EU je nešto na što se BiH više puta obavezala na svom evropskom putu.

Međutim, BiH svoje obaveze redovno ne ispunjava, što su pokazale i sankcije koje je EZ nametnula 14. januara 2021. godine. Postoji realna potreba da se usvoje zakoni o kojima je bilo riječi u ovoj analizi. Međutim, realni problem se nazire i u nečemu što je Tegeltija na početku rekao: vi znate da u Republici Srpskoj ne postoji niko u ovom trenutku ko vrši vlast na nivou Republike Srpske koji se spreman da se odriče nadležnosti.”

Da li je olakšavanje međunarodnog poslovanja usvajanjem Zakona o elektronskom potpisu ili liberalizacija energetskog tržišta koja bi mogla doći sa usvajanjem Zakona o električnoj energiji, važnije za građane BiH od nečije spremnosti da se odrekne nadležnosti? Vodeći se tvrdnjom Zorana Tegeltija, može se reći da jeste.

Historija nas je naučila da Bosna i Hercegovina u dobroj mjeri ne ispunjava preuzete obaveze. U MMF-u ovog puta smatraju da su uslovi koji su na stolu dostižni, ali je očigledno da su i oni bili prevelik zalogaj za nadležne institucije. Stoga, nameće se pitanje kako očekivati da će se provoditi ikakve reforme?

Pregovori sa MMF-om bit će nastavljeni na proljeće, a bit će zanimljivo pratiti da li će potrebe bh. ekonomije koja tone sve dublje u krizu, biti važnije od “nadležnosti”.

(Istinomjer.ba)

Pitajte Istinomjer!