Izvještaji Evropske komisije o Bosni i Hercegovini, između ostalog, u više navrata naglašavali su i da je potrebno ukinuti odredbu o smrtnoj kazni u Ustavu entiteta Republika Srpska. Iako nikada nije unesena u entitetski krivični zakon, a samim tim ni primjenjena, ova ustavna odredba velika je prepreka za usaglašavanje pravnih propisa sa evropskim tekovinama.
Posljednje mišljenje Evropske komisije (EK) o tome da li je BiH spremna za status kandidata za članstvo u EU stiglo je u formi još jedne Mape puta, koju čini lista 14 oblasti u kojima je, prema riječima komesara za proširenje EU Johannesa Hahna, “neophodan napredak kako bi zemlje članice EU mogle da donesu odluku o davanju kandidatskog satusa BiH”.
”Mišljenje Komisije donosi sveobuhvatnu Mapu puta za reforme u BiH u oblasti demokratije, vladavine prava, fundamentalnih prava i javne administracije. Sve su to osnove pristupnog procesa”, naveo je komesar Johannes Hahn.
U Mapi puta problematizirano je i postojanje smrtne kazne u RS, obzirom da u Ustavu RS još uvijek postoji odredba koja dozvoljava smrtnu kaznu i koja glasi:
Život čovjeka je neprikosnoven. Smrtna kazna može se izuzetno propisati i izreći samo za najteže oblike teških krivičnih djela.
Ustav Republike Srpske, Član 11.
Komentirajući izvještaj EK i problematičnost ove odredbe u istom, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nedeljko Čubrilović za činjenicu što još uvijek ova odredba postoji u Ustavu RS, optužio je Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS.
Sve ovo je jasan dokaz da Vijeće naroda RS blokira rad i odluke Narodne skupštine RS jer stalnim potezanjem vitalnog nacionalnog interesa usporava zakonodavnu vlast u RS. Zbog toga mislim da formulacije o odgovornosti RS za nesprovođenje preporuke o ukidanju smrtne kazne nisu tačne.
Nedeljko Čubrilović, 03.06.2019.
Čubrilović je naveo i da je OHR, “nametanjem odluke 2002. godine”, formirao Vijeće naroda RS dajući ovom tijelu preširok opseg nadležnosti.
Pojam vitalnog nacionalnog interesa, zbog čije zaštite je Vijeće formirano, toliko je široko definisan da dovodi do zloupotreba i često se taj mehanizam povlači za sve i svašta sa jednim osnovnim ciljem – da se nanese politička šteta RS. Tako je i u ovom slučaju.
Nedeljko Čubrilović, 03.06.2019.
Čubrilović je tako pokušao prebaciti odgovornost na Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS, rekavši da su oni korištenjem mehanizama zaštite vitalnog nacionalnog interesa ”2012. godine blokirali donošenje 29 amandmana na Ustav RS”, među kojima je bio i amandman o ukidanju smrtne kazne.
Potpredsjednik RS, Ramiz Salkić reagovao je na ove izjave predsjednika NSRS ističući sljedeće:
Gospodin Čubrilović zna da su Bošnjaci bili za izmjenu ove sramne i necivilizacijske odredbe u Ustavu entiteta, ali ta odredba nije ukinuta zbog želje predstavnika srpskog naroda. Bošnjaci su i danas spremni da glasaju za ukidanje ove odredbe, ali nisu spremni da pod plaštom ukidanja smrtne kazne prihvate druge izmjene Ustava entiteta, koje bi podrazumijevale dodatnu majorizaciju Bošnjaka u ovom dijelu naše domovine.
Ramiz Salkić, 03.06.2019.
Salkić se osvrnuo i na Čubrilovićeve navode o ulozi OHR- a, rekavši da je 2002. godine “OHR samo formalno, ali ne i suštinski implementirao odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda” te da je tim amandmanima “učinio Srbe konstitutivnim i ravnopravnim u entitetu FBiH, dok je Bošnjake i Hrvate ostavio bez konstitutivnosti i ravnopravnosti u entitetu RS”.
Dobro bi bilo da se Ustavni sud Bosne i Hercegovine izjasni da li je formalno ili suštinski implementirana njihova odluka o konstitutivnosti naroda.
Ramiz Salkić, 03.06.2019.
Podsjećamo, iako su se predstavnici svih naroda u RS, barem deklerativno, prije skoro sedam godina složili da se treba brisati odrednica “smrtna kazna” iz Ustava RS, to se do danas nije desilo. Naime, to je bio jedan od 29 amandmana koji su 2012. godine predloženi, i uistinu nije bio sporan, ali je bio u paketu s drugim, spornim amandmanima zbog kojih je Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS pokrenuo pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Kao sporni amandman, osim onih koji zadiru u problematiku konstitutivnosti, tada je navedeni i onaj kojim glavni grad nije Sarajevo, nego Banja Luka.
Inače u Evropi, osim entiteta Republika Srpska, odredbu o smrtnoj kazni u svojim ustavima imaju još Rusija i Bjelorusija, koja jedina u praksi provodi smrtnu kaznu kao krajnju i najstrožu zakonsku sankciju. Ruska Federacija nije izbacila smrtnu kaznu iz svoga Ustava, ali je 1999. godine uvela moratorij na njeno primjenjivanje. Kada su upitanju države koje su bile u sastavu bivše SFR Jugoslavije, smrtnu kaznu prva je ukinula Slovenija, 1989. godine. Hrvatska je to učinila1990. godine a Makedonija 1991. godine. U krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine smrtna kazna ukinuta je 1998. godine, dok je u Crnoj Gori smrtna kazna ukinuta nešto kasnije, 2002. godine, baš kao i u Srbiji koja je to učinila 2006. godine.
Osim amandmana o smrtnoj kazni, među 29 predloženih amandmana na Ustav RS, uz sporne oko kojih se ne može postići saglasnost, nalaze se i amandmani koji govore o “usaglašavanju Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama”, odnosno “zabrani diskriminacija, garantovanjem prava na slobodu i bezbjednost ličnosti, obezbjeđenju prava na pravično suđenje itd.” a oko kojih se navodno svi sudionici vlasti u RS slažu. Kako sada stvari stoje ovi amandmani će do daljnjeg biti zarobljeni u proceduri, ili barem dok se ne riješi pitanje konstitutivnosti naroda i glavnog grada manjeg bh. entiteta, a što se navodi kao kamen spoticanja za paket od 29 amandmana. Dodamo li ovome i činjenicu da predlagači nikada nisu ni pokušali “raspakovati” ovaj paket i usvojiti barem one amandmane oko kojih se navodno slažu, dolazimo do spoznaje da je postojanje smrtne kazne u Ustavu RS možda i najmanji problem u cijeloj priči.
Ono što može biti puno veći problem su eventualne izmjene Ustava RS čija bi usklađenosti sa Ustavom BiH bila upitna. Obzirom da je trenutna vladajuća većina u RS dvotrećinska, te da tako ima kapacitet za izmjene Ustava RS, vrijeme pred nama će pokazati šta su stvarni problemi i namjere relevantnih političkih aktera u tom entitetu.
(Istinomjer.ba)