Nakon što su u restoranu Barka, u Istočnom Sarajevu, lideri SDA i SNSD-a postigli dogovor oko mehanizma koordinacije i još jednog zaduženja Bosne i Hercegovine kod Međunarodnog monetarnog fonda, saopštenjem se oglasila HDZ BiH i njen lider Dragan Čović.
HDZ u svom saopštenju problematizira činjenicu da je sporazum potpisan u nekoj kafani, te Bakiru Izetbegoviću i Miloradu Dodiku postavlja 7 pitanja o samom sporazumu i načinu na koji se do njega došlo:
Je li predsjedavajući Predsjedništva BiH to činio u ime Predsjedništva BiH, bez znanja a pogotovo bez saglasnosti druga dva člana Predsjedništva BiH? Je li to činio samo u ime svoje stranke? Ili je to činio u svoje lično ime? Je li predsjednik samo srpskog entiteta to činio u ime samo njegovog entiteta, u ime samo njegove stranke ili možda samo u svoje lično ime? Je li to dogovor dvojice protiv trećeg i kakve šanse kao takav uopće ima? Koga uopće obavezuje komad papira sa nečija četiri potpisa i koja će to institucija vlasti u Bosni i Hercegovini uopće prihvatiti? Što je sa predstavnicima većine u Predsjedništvu BiH i Vijeću ministara BiH i kako se to bez njih misli provesti?
HDZ BiH, 01.08.2016.
Iako se mora priznati da su pitanja HDZ-a sasvim na mjestu, pogotovo u smislu da se sporazumi značajno bitni po budućnost cijele zemlje ne bi trebali potpisivati u kojekakvim kafanama, daleko od toga da ova stranka ima ikakvog prava da spočitava drugima održavanje sastanaka u kafanama.
Prije devet godina (2007.) u Bosni i Hercegovini je bila aktuelna reforma policije, a jedan od sastanaka je održan u Mostaru, ili tačnije u ljetnikovcu Radobolja u Mostaru. Na ovom sastanku je potpisana Deklaracija o reformi policije, a sastanku su prisustvovali visoki predstavnik za BiH, Miroslav Lajčak, predsjednici HDZ-a BiH i HDZ 1990, Dragan Čović i Božo Ljubić, SNSD-a Milorad Dodik, Stranke za BiH Haris Silajdžić, SDA Sulejman Tihić, te lider PDP-a Mladen Ivanić.
Već sljedeće godine je nastavljena praksa sudbonosnih sastanaka van zvaničnih institucija, doduše, ne u kafani nego na vikendici Sulejmana Tihića, u mjestu Prud. Ovaj put se raspravljalo o ustavnim promjenama, a glavni protagonisti su bili Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović.
No, vjerovatno najbizarniju situaciju smo imali tokom pokušaja implementacije presude Sejdić-Finci protiv BiH, koja je bila u fokusu tokom cijelog mandata 2010-2014. U tom periodu, čelnici glavnih bosanskohercegovačkih političkih partija, među kojima je, naravno, bio i Dragan Čović su o implementaciji presude raspravljali i dogovarali se svuda osim na mjestu u kojem se treba raspravljati o izmjenama Ustava BiH, Parlamentu BiH. Vesela svita se tako (bezuspješno) dogovarala u Briselu, Pragu, Budimpešti, Mostaru, Sarajevu i Banja Luci, iako su u proceduri u Parlamentu BiH bila (a i još uvijek jesu) tri prijedloga izmjene Ustava BiH, od kojih bi svaki ispunio uslove koji se traže od BiH. Zanimljivo je da je u tom periodu Dragan Čović bio i Predsjedavajući Doma naroda BiH, te se s pravom ovih 7 pitanja mogu postaviti i njemu, budući da je sasvim nejasno u kojem se kapacitetu on pojavljivao na pregovorima.
I za kraj, Dragan Čović je, gostujući u emisiji Pressing, na N1 televiziji, prije manje od dva mjeseca nekoliko puta najavio ručkove na kojima bi se trebala rješavati razna pitanja bitna za evropski put Bosne i Hercegovine.
Jasno je da HDZ BiH i Dragan Čović uopšte nemaju problem sa sklapanjem dogovora u nekim kafanama, te da bi se i Draganu Čoviću mogla postaviti ista pitanja koja sami postavljaju u saopštenju, pa od Istinomjera dobijaju ocjenu nedosljedno.
(istinomjer.ba)