„Ovo je prvi put da MMF iznosi kruće zahteve o pitanju novog Zakona o radu. Naše neslaganje ne odnosi se samo na brzinu donošenja zakona, već i na neka suštinska pitanja u zakonu o kojima MMF insistira. Slažemo se da treba da imamo moderno zakonodavstvo o radu, primereno vremenu u kojem živimo, ali ne želimo da donesemo bilo kakav propis kojim će biti ugrožena prava radnika“, poručila je Cvijanovićeva.
Komentar:
U posljednjih nekoliko dana ponovo je aktuelizirana priča o zahtjevima MMF-a kako bi se nastavio kreditni aranžman od 254 miiliona KM. Pored usvajanja novih entitetskih zakona o radu, MMF je tražio i rezove u primanjima na svim nivoima vlasti kako bi se aranžman mogao nastaviti.
Pismo namjere o ovom aranžmanu poslano je još u oktobru prošle godine, a tada su potpisani i okvirni uslovi među kojima je i usvajanje novog Zakona o radu. Rok za ispunjavanje ovih uslova bio je decembar 2013. godine.
No, nakon što je u zemlji početkom prošlog mjeseca došlo do protesta koje su, u Tuzli, pokrenuli upravo radnici čija su prava godinama kršena, stavovi domaćih zvaničnika o uslovima MMF-a počeli su se mijenjati. U protivljenju uslovima MMF-a najglasniji su zvaničnici u RS-u, koji su nedavno saopštili kako smatraju da trenutno nema konsenzusa za donošenje novog Zakona o radu, te da bi njime bila ugrožena prava radnika.
Kako tvrde zvaničnici RS-a, novi Zakon o radu koji traži MMF indirektno isključuje bilo kakav oblik granskog pregovaranja kao stuba kolektivnog pregovaranja sindikata i poslodavaca, olakšava otpuštanje radnika, te odbitke od plata u slučaju korištenja slobodnih dana za vjerske praznike, što su samo neki od detalja novog Zakona.
Pored izjave premijerke RS Željke Cvijanović o tome da se “novim uslovima” ne smiju ugroziti prava radnika, o uslovima MMF-a oglasio se i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS, Petar Đokić, koji je rekao da nije dobro što MMF traži da zakon bude usvojen u maju, jer je to „politički zahtjev“:
„Teško je očekivati da će Vlada, sindikati i poslodavci u ovoj godini postići konsenzus o ovom zakonu“, rekao je Đokić.
Usvajanju novog Zakona o radu protivi se i Predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji je rekao da u donošenje ovog zakona moraju biti uključeni svi akteri:
“Mi nismo spremni da budemo u aranžmanu sa MMF-om, zato što on uslovljava zakon o radu za koji nema konsenzusa svih. Taj zakon biće donesen samo u onom trenutku kada u njega budu potpuno uključeni svi faktori, prije svega Savez sindikata i zainteresovane sindikalne organizacije i to u modelu i na način na koji to sindikat može i hoće da prihvati”, istakao je Dodik.
Međutim, kada je krajem 2013. godine potpisan memorandum o razumijevanju sa MMF-om, niko se nije bunio zbog postavljenih uslova, niti su Cvijanović, Đokić i Dodik govorili o mogućem ugrožavanju prava radnika. Naprotiv, čelnici svih nivoa vlasti u BiH usaglasili su se oko pisma namjere prema MMF-u i stavili svoje potpise na njega. Pismo namjere je još u oktobru sadržalo novi Zakon o radu kao uslov za stand-by aranžman, koji je trebao biti usvojen do kraja prošle godine. Kada se to nije dogodilo, MMF je pomjerio rok do maja ove godine, no zvaničnici iz RS-a su u međuvremenu promijenili stavove prema uslovima na koje su pristali prije pet mjeseci. Također, vezano za ovaj sporazum najavljivani su i razgovori sa sindikatima o novom Zakonu, do čega također nije došlo, a kada je MMF insistirao na ispunjavanju uslova, iz Vlade RS su pokušali uvjeriti javnost da se radi o postavljanju novih uslova.
S obzirom da se iz samog pisma namjere, koje su u ime Vlade RS potpisali Željka Cvijanović i Zoran Tegeltija, jasno vidi da je Vlada RS prihvatila uslove MMF-a, iznenadna zabrinutost premijerke, predsjednika i ministra rada i boračko-invalidske zaštite RS za zaštitu prava radnika ne može se protumačiti drugačije do kao priča kojom se pokušava dodvoriti javnosti. Svakako nije slučajno što je do ovakve promjene stava došlo nakon izbijanja masovnih protesta, pokrenutih upravo zbog teške ekonomske i socijalne situacije, a umnogome upravo zbog kršenja radničkih prava koje je proizišlo iz kriminalne privatizacije. Dodatni faktor u ovoj situaciji svakako je i činjenica da je Vlada RS, uslijed pritiska javnosti, već počela povlačiti poteze koji nisu u skladu sa uslovima MMF-a, kao što je odluka o podizanju plata u javnom sektoru . Jasno je da su uslov koje postavlja MMF i socijalna i ekonomska realnost u BiH veoma teško spojivi, no pitanje je zašto predstavnici izvršne vlasti u RS nisu o tome razmišljali prije nego što su potpisali kreditni aranžman sa ovom institucijom.
Da su Željka Cvijanović ili Petar Đokić prije potpisivanja pisma namjere iznijeli stav da se uslovi ove institucije ne mogu prihvatiti jer predstavljaju novi udar na prava radnika/ca u BiH, u njihovim izjavama ne bi bilo ničeg spornog, čak bi se mogle nazvati i pohvalnim. No, staviti svoj potpis na dokument (i to u procesu pregovora koji je sam po sebi bio izuzetno netransparentan, a vjerovatno i neustavan), a zatim se nakon skoro pola godine “sjetiti” da su takvi uslovi neprihvatljivi, može se ocijeniti samo kao nedosljedno.
(Istinomjer.ba)