Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) i predsjednik Narodne partije Srpske (NPS) Darko Banjac gostovao je na TV K3 18. novembra 2021. godine, a intervju su obilježile brojne neistinite tvrdnje.
Tokom razgovora koji je trajao nepuni sat, Banjac je komentarisao aktuelna društvena zbivanja u Bosni i Hercegovini i entitetu Republika Srpska, historijske događaje, ustavno-pravni poredak BiH, kao i vanjskopolitičke teme.
Na samom početku intervjua, te u još nekoliko navrata, Banjac je iznio svoja tumačenja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski (mirovni) sporazum, najprije ustvrdivši da je ovaj dokument potpisan u američkom gradu Daytonu:
Ustavni sud BiH, umjesto da poštuje Dejtonski sporazum, da samo razmatra materiju koja je predmet Dejtonskog sporazuma, on, ustvari, svojim odlukama definitivno mijenja Dejtonski sporazum, što ne može, jer iz razloga, on je potpisan u Daytonu, međunarodni je ugovor i vrlo je jasno precizirao i definisao sve odnose u okviru BiH i zbog toga je došlo do mira u BiH.
Darko Banjac, 18.11.2021.
Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat u BiH, kako njegovo ime i sugeriše, dogovoren je novembru 1995. godine u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, nakon intenzivnih pregovora pod pokroviteljstvom SAD-a. Na pregovorima su učestvovali predsjednici Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, Republike Hrvatske Franjo Tuđman i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević.
Ipak, do zvaničnog potpisivanja ovog pravnog dokumenta došlo je tek 14. decembra 1995. godine, ali ne u Daytonu, nego u glavnom gradu Francuske Parizu. Time je i zvanično okončan rat u BiH i uspostavljeno ustavno uređenje države nasljednice Republike BiH.
Nakon netačne tvrdnje o mjestu potpisivanja Dejtonskom sporazuma, Banjac je krenuo s komentarisanjem sadržaja Ustava BiH. U nastavku je pročitao odlomak iz dokumenta za koji je ustvrdio da predstavlja Ustav BiH:
Vrlo jasno piše šta je Dejtonski sporazum, ja mogu vam i reći, to je po članu I. tačka 3. Ustava BiH: “BiH je asimetrična država, državna zajednica koju čine dva entiteta” (…) Tako jednostavno možemo imati dobre komšijske odnose i apsolutni razvoj u BiH samo kada bi se ispoštovalo ono što piše u Dejtonskom sporazumu, a piše da je sastavljena BiH od dva entiteta, tri konstitutivna naroda, sa jasno utvrđenim nadležnostima BiH, odnosno državne zajednice i sve ono što nije definisano Ustavom BiH nadležnost je entiteta.
Darko Banjac, 18.11.2021
Suprotno ovakvoj tvrdnji, član I, tačka 3. Ustava BiH navodi sljedeće: “Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske (u daljem tekstu “entiteti”)”.
Dakle, u Ustavu nije navedeno da je BiH “asimetrična država”, da se radi o “državnoj zajednici”, niti da je “sastavljena BiH od dva entiteta”. Istinomjer se u analizi “Niz netačnih interpretacija Ustava i tvrdnji o BiH: Šta je BiH, a šta nije?” bavio nizom netačnih tumačenja Ustava BiH i tvrdnji koje su se posljednjih godina mogle čuti u javnosti – od toga da je “BiH sastavljena od dva entiteta – RS-a i FBiH” i “tri konstitutivna naroda – Srba, Hrvata i Bošnjaka”, do toga da je BiH “dejtonska tvorevina”, “zajednica” sa “zajedničkim institucijama”, ali i onim o postojanju bosanskog jezika i njegovog naziva.
U nastavku emisije, predsjednik NPS-a osvrnuo se i na sastav Ustavnog suda BiH, a na pitanje “ima li ijedna država u Evropi koja ima sudije strance”, dao je izričit odgovor:
Ne postoji.
Darko Banjac, 18.11.2021.
Ustavni sud BiH čini devet sudija, od kojih šest biraju parlamenti entiteta (Predstavnički dom Federacije Bosne i Hercegovine bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva), a preostalu trojicu čine nedržavljani BiH, koje bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine.
Ipak, kako navodi Anna Dziedzic sa Pravnog fakulteta u Hong Kongu, osim BiH, strane sudije prisutne su u preko 30 država svijeta, uključujući i pet evropskih (Andoru, Monako, Lihtenštajn, San Marino, Kosovo), čime se i ova izjava Darka Banjca ispostavila kao neistinita.
Razgovor se zatim fokusirao pretežno na vanjskopolitičke teme, u kojima je Banjac ponovo imao nekoliko netačnih tvrdnji, a za početak onu da Evropska unija sankcije može donijeti samo ukoliko za to glasaju sve njene države članice:
Ukoliko bude, budu sankcije, Evropska unija neće uvesti sankcije jel’ nemaju jednoglasnu podršku. Oni moraju donijeti koncenzusom na svojim organima.
Darko Banjac, 18.11.2021.
Da za eventualne sankcije fizičkim i pravnim licima nije potreban konsenzus država članica EU nego kvalificirana većina u Vijeću EU, definisano je u Ugovoru o funkcioniranju EU, u Glavi IV, članu 215, stavovima (1) i (2): “1. Kada se odlukom usvojenom u skladu s poglavljem 2. glave V. Ugovora o Europskoj uniji predviđa prekid ili djelomično ili potpuno smanjenje gospodarskih i financijskih odnosa s jednom ili više trećih zemalja, Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom na zajednički prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije, usvaja potrebne mjere. O tome izvješćuje Europski parlament. 2. Kada je to predviđeno odlukom donesenom u skladu s poglavljem 2. glave V. Ugovora o Europskoj uniji, Vijeće može usvojiti mjere ograničavanja na temelju postupka iz stavka 1. protiv fizičkih ili pravnih osoba i skupina ili nedržavnih subjekata.”
Kvalificirana većina u Vijeću EU postignuta je ako su ispunjena dva uslova: da 55% država članica glasa „za”, te da prijedlog podržavaju države članice koje predstavljaju najmanje 65% ukupnog stanovništva EU. Blokirajuću manjinu moraju činiti najmanje četiri člana Vijeća koji predstavljaju više od 35% stanovništva EU.
Nakon toga, Banjac je britanskog ambasadora u BiH Matthewa Fielda oslovio kao “engleskog ambasadora”, dodavši da “oni nas guraju u Evropsku uniju, a izašli su iz Evropske unije”. Engleska nije suverena država, pa tako nije mogla istupiti iz Evropske unije niti ima svoju diplomatsku misiju, već se radi o Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Ciklus vanjskopolitičkih tema poslanik u NSRS zatvorio je neutemeljenim poređenjem Republike Srpske sa Saveznom Republikom Njemačkom u kontekstu procesa pristupanja Evropskoj uniji:
Šta znači predsjedniku Evropske komisije kada kaže “vi u Republici Srpskoj morate se odreći obrazovanja, voda, rudnih bogatstava da bi došli u Evropsku uniju”. Moje pitanje je da li se toga odrekla Njemačka? Nije. Pa zašto mi moramo?
Darko Banjac, 18.11.2021.
Aktuelna predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, kao ni raniji predsjednici Evropske komisije, nikada nije izjavila da se Republika Srpska treba “odreći obrazovanja, voda, rudnih bogatstava da bi došli u Evropsku uniju” s obzirom na to da se ponovo ne radi o državi, nego entitetu unutar Bosne i Hercegovine, države koja je potencijalni kandidat za članstvo u EU. Stoga, ni poređenje još jedne države, Njemačke, sa Republikom Srpskom u ovom kontekstu nije utemeljeno u realnosti.
Kao posljednju neistinitu tvrdnju Darka Banjca izdvojili smo onu da je Vijeće ministara BiH “pomoćni organ Predsjedništvu”, odnosno da ovaj organ izvršne vlasti BiH po “Dejtonskom sporazumu ima samo dva ministra”:
Predsjedništvo BiH, koje je jedini organ, jer Savjet ministara po Dejtonskom sporazumu ima samo dva ministra, on je pomoćni organ Predsjedništvu.”
Darko Banjac, 18.11.2021.
Podsjećamo, Ustav BiH propisuje postojanje dva organa izvršne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, a to su Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH. Također, nijedna odredba u Ustavu BiH ne spominje Vijeće ministara BiH u svojstvu “pomoćnog tijela”, kao ni Zakon o Vijeću ministara BiH kojim je detaljno razrađena ustavna odredba koja se odnosi na Vijeće ministara kao organ izvršne vlasti.
Član 2. Zakona o Vijeću ministara BiH, koji je donesen na osnovu člana IV.4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, jasno definiše da je:
Vijeće ministara BiH organ izvršne vlasti Bosne i Hercegovine koji vrši svoja prava i dužnosti kao vladine funkcije, u skladu sa Ustavom BiH, zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine.
Konačno, u stavu (4), tački 3. Ustava BiH navedeno je da će predsjedavajući Vijeća ministara BiH “imenovati ministra vanjskih poslova, ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi”, što daje do znanja da Vijeće ministara BiH nije zamišljeno da se sastoji od samo dva ministra. Tome svjedoči i stav (4b) iste tačke Ustava, u kojem je naznačeno da “najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije”.
Ovim Istinomjer izdvojene tvrdnje Darka Banjca ocjenjuje neistinitim.
(Istinomjer.ba)