S obzirom da je novac za sistem civilne zaštite, koji je trebao služiti građanima, godinama preusmjeravan onako kako su vlasti to htjele, ta sredstva su često završavala za popunjavanje budžetskih rupa i ostale projekte svih vlada u ovoj zemlji, a ponajviše Federalne i Vlade RS-a. Februarske sniježne padavine na vidjelo su inijele sav nemar vlasti pa su tako građani u cijeloj zemlji činili sve što su mogli, kako bi uklonili snijeg ispred kuća, sa auta ili trotoara.
Sjećamo se rušenja krovova na sportskim objektima, zavejanih putnika u vozu u Mostaru, koji su na pomoć čekali tri dana u vozu na željezničkoj stanici u centru grada, potom zametenih sela, te mnogobrojnih “iznenađenja” obilnim padavinama. Možda je nevjerovatno, ali su neka sela u okolini Mostara očišćena tek nedavno i to više zahvaljujući suncu nego sistemu koji je to trebao uraditi davno.
Ne možemo, a da se ne sjetimo i apela premijera Vlade RS-a Aleksandra Džombića, koji je “molio” svog federalnog kolegu Nikšića da očisti Istočni Mostar, jer RS nema mehanizaciju. Nikšić je to i uradio, a potom za agenciju “Fena” 4. februara izjavio kako je “nakon rasprave zaključeno da je Federalni štab Civilne zaštite u periodu koji je iza nas dao svoj puni doprinos u normalizaciji stanja na području Federacije BiH.“ Ko je bio u FBiH u vrijeme velikih sniježnih padavina, vjerovatno se neće složiti sa premijerom.
Još jedan aspekt cijele ove priče dolazi i sa državnog nivoa. Naime, u vrijeme elementarne nepogode, novoizabrani predsjedavajući Vijeća ministara BiH Vjekoslav Bevanda je na pitanje “Večernjeg lista” o ovlastima države u vezi sa civilnom zaštitom odgovorio: “Ne mogu ulaziti u to područje i držat ću se onoga što je moja nadležnost. Propisane su zakonima i Ustavom i dok se to ne promijeni, to će biti tako. Međutim, država ima zadaću predstavljati se prema vani i imamo mi puno većih problema i zastoja koje valja riješiti, ali zajedno u koordinaciji s drugim razinama. I u svome ekspozeu, i na prvoj sjednici Vijeća ministara sam naglasio da nam je potrebna koordinacija sa svima. Uloga predsjedatelja Vijeća ministara je u suštini to. Ja ću učiniti sve, a Vijeće ministara je potpuno kapacitirano da to ostvari. Ako i u čemu napravimo vidljive pomake, bit će to u deblokadama procesa.”
Bevanda ne samo što se “okoristio” vanrednim okolnostima da promoviše svoj ekspoze – koji nikakve veze nema sa civilnom zaštitom – nego nije ni pokušao koordinirati entitetske i kantonalne uprave civilne zaštite, kako građani na cijeloj teritoriji BiH ne bi ispaštali.
Okvirni zakon o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH u Članu 3. Koji definiše principe kaže kako su “zaštita I spašavanje od posebnog javnog interesa za BiH, a u Članu 4. Koji definiše principe saradnje stoji:
(1) Institucije i organi Bosne i Hercegovine nadležni su za ostvarivanje međunarodne saradnje radi provođenja međunarodnih pravnih obaveza, kao i koordinaciju provođenja programa pomoći i razmjene iskustava sa institucijama i organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, te pružanju pomoći u slučaju nastanka prirodnih ili drugih nesreća većih razmjera, naročito onih s potencijalnim prekograničnim efektima.
(2) Radi razmjene iskustava i znanja, naučno – tehnoloških dostignuća i materijalnog opremanja u oblasti zaštite i spašavanja, nadležne institucije i organi entiteta i Brčko Distrikta BiH mogu sarađivati sa institucijama značajnim za zaštitu i spašavanje od prirodnih ili drugih nesreća u susjednim i drugim državama istog ili sličnog nivoa organiziranja.
(3) Nadležne institucije i organi Bosne i Hercegovine, entiteta i Brčko Distrikta BiH dužni su međusobno koordinirati aktivnosti saradnje utvrđene stavom (1) i (2) ovog člana.”
(Kompletan Zakon pročitajte OVDJE)
Zaista je neozbiljno da državni premijer izjavi kako “ne može ući u to područje”, misleći pritom na zaštitu i spašavanje ljudi i dobara u elementarnim nepogodama, te da se “drži nadležnosti”, dok istovremeno postoji Zakon koji je upravo u njegovoj nadležnosti i gdje se zaštita i spašavanje spominju čak kao “poseban javni interes” za našu zemlju.
Zadržimo se još malo kod nadležnosti.
Stanislav Čađo, ministar MUP-a RS je 14. februara za agenciju “Srna” izjavio da “nije službeno upoznat o inicijativi da se formira gorska služba spašavanja BiH, ali da ne vidi poseban razlog za konstituiranje takve službe, s obzirom da nadležnost nad sustavom zaštite i spašavanja pripada Republici Srpskoj i Federaciji BiH.”
Član 6. Zakona o civilnoj zaštiti Republike Srpske navodi sljedeće:
“Republika neposredno i posredstvom nadležnih organa Bosne i Hercegovine ostvaruje međunarodnu saradnjuu radi obavljanja zaštite od prirodnih i drugih nesreća, naročito zaključivanjem međunarodnih ugovora i obavještavanjem drugih država o opasnostima i posljedicama prirodnih i drugih nesreća i po potrebi pružanjem ili traženjem pomoći u zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara. Svi vidovi zaštite od prirodnih i drugih nesreća zasnivaju se i izvode u skladu sa načelima međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o zaštiti ljudi, životinja, kulturnih dobara i okoline od opasnih uticaja, prirodnih i drugih nesreća kao i preuzetih međunarodnih obaveza.”
U Članu 4, stav 8. navode se osnovni zadaci sistema civilne zaštite u smislu ovog zakona: “pružanje i traženje pomoći u slučaju prirodnih katastrofa i drugih nesreća i saradnja sa Federacijom BiH, susednim zemljama, zemljama JIE, ostalim zemljama Evrope i sveta, međunarodnim, humanitarnim i nevladinim organizacijama.”
(Kompletan Zakon se nalazi na OVOM linku)
U Zakonu o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća FBiH, u članu 4., se kaže: “Federacija osigurava izgradnju jedinstvene organizacije zaštite i spašavanja na teritoriju Federacije, sukladno ovome Zakonu i drugim propisima, planovima i drugim dokumentima kojima se uređuju pitanja organiziranja, razvitka, pripremanja i uporabe snaga i sredstava namijenjenih za zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća.”
Zakon takođe propisuje kada je i kako moguće pomoći, odnosno asistirati Republici Srpskoj i Brčko distritku BiH. (Cijeli Zakon preuzmite OVDJE)
Iz navedenog se može zaključiti da ipak postoje nadležnosti, odnosno mehanizmi koji omogućavaju koordinisanje, saradnju, pomoć i, na koncu, mogućnost da se sa zemljama regiona, ali svakako i unutar BiH, zajedno nastupi, kako bi građani zaista bili zaštićeni od uticaja elementarnih nepogoda. Ministar Čađo je, očigledno, još jednom pristupio vlastitom tumačenju zakona, odnosno tumačenju koje mu odgovara u tom trenutku, kako bi pokušao izbjeći odgovornost. Ni njegove kolege sa državnog i federalnog nivoa se nisu puno bolje postavili u ovom slučaju.
I zakoni na kantonalnom nivou također jasno i nedvosmisleno propisuju šta i ko treba poduzeti mjere u slučaju prirodne nepogode ili stanja neposredne ugroženosti osoba ili imovina.
U četiri kantonalna zakona o zaštiti i spašavanju (HNK, KS ZDK i TK) čak su i rečenice kojima se propisuje organizovanje, praćenje i priprema spašavanja ljudi i materijalnih dobara u 90 posto sadržaja – identične.
Možda je jedina konkretna inicijativa, nakon svega što se desilo, potekla od Aleksandra Džombića, koji je sazvao sastanak regionalnih premijera, kako bi se uspostavio zajednički sistem zaštite od poplava, koje su trebale uslijediti nakon otopljavanja snijega. Na to je reagovao ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović, koji je ovaj sastanak okarakterisao kao “negiranje institucija BiH”, a njegovu izjavu od 24. februara prokomentarisao je premijer FBiH Nermin Nikšić: “Vlada Federacije Bosne i Hercegovine neće urušavati niti degradirati institucije države BiH i bezbroj je primjera kada smo to vrlo jasno pokazali, kazao je Nikšić u izjavi za agenciju “Fena”.
Dakle, sva se priča ponovo završila na “degradaciji BiH”, iako je zakonima veoma precizno propisano sve što se treba i može uraditi. Nevjerovatno je da su sa svih strana, u vrijeme nepogode, kontinuirano stizale izjave koje su po karakteru dnevnopolitičke, dok su se građani (uspješno) borili sa problemom ispred svojih vrata.
Milorad Dodik, predsjednik RS-a, je u vrijeme ogromnih sniježnih padavina i opšte blokade tog entiteta izjavio kako je u “RS-u sve normalno”, dajući povod Nerminu Nikšiću da preko medija pozove u pomoć vidovnjake, kako bi u budućnosti eventualno spriječili nepogode, koje su izazvale ogromne štete.
U nastavku pročitajte i procjenu materijalne štete u pojedinim dijelovima BiH, uzrokovane elementarnim nepogodama (Dnevni avaz, 3. mart 2012.):
19 miliona KM Ljubuški
17 miliona KM Čapljina
3 miliona KM Grude
2,5 miliona KM Konjic
1,5 miliona KM Čitluk
1,2 miliona KM Visoko i Jablanica
1 milion KM općina Novi Grad, Kakanj i Neum
995.000 KM Ilidža
940.000 KM Vogošća
600.000 KM Tuzla
Od snijega, preko poplava, do požara, jedno je jasno: zvaničnici su pokazali da poprilično slabo barataju nadležnostima i da koriste samo one stavke zakona koji njima idu u korist, što je na kraju dovelo do toga da su svi posegli za izbjegavanjem odgovornosti i prebacivanjem istih na druge nivoe vlasti. Istovremeno, ljudi su osuđeni da pomognu sami sebi, ako to već država neće, te se valja pripremiti za iduću zimu, ako uspijemo “pregurati” ljeto.
(Istinomjer.ba)