Rok za dostavljanje odgovora na upitnik Evropske komisije ističe za desetak dana, a dokumenti koje treba poslati još nisu pripremljeni. Predsjedavajući Vijeća ministara ponudio je jedan od zanimljivijih izgovora za to što je od prevođenja odgovora na engleski jezik napravljen problem kakvog nije bilo u susjednim zemljama.
Bosna i Hercegovina dobila je upitnik Evropske komisije u decembru 2016. godine, kada joj je dat rok od šest mjeseci – duži nego što su dobile ostale države iz regiona – da dostavi odgovore na engleskom jeziku. Upitnik sadrži oko 3.200 pitanja, čija je svrha da se utvrdi u kojoj mjeri BiH ispunjava političke i ekonomske kriterije za pristupanje Evropskoj uniji.
Član Predsjedništva BiH, Mladen Ivanić, izjavio je 24.05. da još uvijek nije ni započet rad na objedinjavanju odgovora na upitnik Evropske komisije, koje su pripremile institucije na različitim nivoima vlasti. Premijerka RS, Željka Cvijanović, oglasila se izjavom da Vlada RS nije dostavila odgovore na upitnik, niti ih namjerava dostaviti u centralnu bazu dok se ne uspostave procedure u skladu sa mehanizmom koordinacije. Evidentno je da samo prevođenje odgovora još uvijek i ne može započeti, budući da finalni odgovori još nisu ni pripremljeni, te da se na političkom nivou još uvijek “vuku” isti problemi koji su od početka pratili sve procese vezane za EU integracije u Bosni i Hercegovini.
No, čak i kad bi se nesuglasice oko procedura nekim čudom riješile u narednih nekoliko dana, Vijeće ministara još uvijek nije obezbijedilo prevodilački tim koji bi preveo objedinjene odgovore na upitnik – koji, prema riječima Denisa Zvizdića, imaju oko 25.000 strana. Na posljednji tender za prevođenje upitnika nije se prijavio niko, nakon što je prvi tender poništen jer je Direkcija za evropske integracije zaključila da nijedan ponuđač nije dokazao svoje “tehničke i profesionalne sposobnosti“. Uslijedile su javne reakcije Udruženja prevodilaca u BiH, kritike uslova postavljenih u tenderu, a potom i prijedlog Denisa Zvizdića da se prevođenje na engleski jezik potpuno “zaobiđe” tako što će se odgovori dostaviti na hrvatskom. Zvizdić je usput prokomentarisao da bi se na taj način izbjegli problemi koje su susjedne zemlje imale sa sopstvenim odgovorima na upitnik Evropske komisije:
Postoji ideja da BiH svoje odgovore dostavi na jednom od zvaničnih jezika EU. Mislim na hrvatski, jer je hrvatski jezik 24. zvanični jezik EU. Vidjećemo na koji način ćemo to riješiti, ali jasno je da imamo problem jer veoma brzo treba provesti ogroman broj stranica i to vrlo kvalitetno. Zemlje regiona su dobijale dodatna pitanja upravo zbog nerazumijevanja ili nedovoljnog kvaliteta prevoda. Mi to želimo izbjeći, da ne dobijemo mnogo dodatnih pitanja.
Denis Zvizdić, 30.05.2017.
Zvizdićeva tvrdnja, međutim, nema nikakvo uporište u realnosti. Susjedne države su svoje odgovore dostavile u rokovima koje im je odredila Evropska komisija i nigdje se nije dogodilo da država ne može obezbijediti adekvatne prevode, niti su im dodatna pitanja dostavljena zbog lošeg prevođenja. Štaviše, pregled dodatnih pitanja pokazuje da je Evropska komisija vrlo dobro razumjela dostavljene odgovore, naročito one u kojima su države pokušale da se “provuku” pružajući nepotpune informacije.
Hrvatska je, tako, dobila 184 dodatna pitanja nakon što je dostavila odgovor na upitnik Evropske Komisije; Crna Gora je na svoj odgovor dobila 673, a Srbija 629 dodatnih pitanja. Kako su dodatni odgovori hrvatske Vlade dostavljeni još 2004. godine, devet godina prije njenog ulaska u EU, nismo ih uspjeli pronaći i pregledati. No, odgovori vlada Srbije i Crne Gore još uvijek su dostupni online, između ostalog i na stranici Direkcije za evropske integracije BiH.
Dodatna pitanja koja su bila upućena ovim državama bila su vrlo raznolika, krećući se od zahtjeva da se objasne kontradiktorni podaci dostavljeni u originalnim odgovorima, preko detaljnih upita o sadržaju i primjeni propisa, zahtjeva za preciznijim statističkim podacima, opisima parlamentarnih procedura… pa sve do vrlo detaljnih pitanja o tome koliko je osoba zaposleno u određenom državnom tijelu i kakva je njihova kvalifikaciona struktura. U moru najrazličitijih pitanja, međutim, skoro da uopšte nije bilo onih koja su se odnosila na “nejasnoće u prevođenju”.
Pregledom dodatnih pitanja EK i odgovora koje su dostavile Crna Gora (2010) i Srbija (2011), pronašli smo tek sedam slučajeva u kojima se pojavio problem u prevođenju, te još nekoliko gdje je problem bio u nerazumijevanju korištenih izraza.
U slučaju Crne Gore, među nekoliko desetina pregledanih dokumenata, uspjeli smo pronaći svega 4 pitanja u kojima je identifikovan problem sa prevođenjem. Dva su se odnosila na poglavlje o političkim kriterijima, gdje je u pitanju 63. izraz „kontrolno saslušanje“ pogrešno preveden kao „control interrogation“, umjesto kao „control hearing“; te je u pitanju 91. izraz “optuženi” pogrešno preveden kao “osumnjičeni”. Druga dva pitanja su bila iz Poglavlja 8, koje se odnosi na politiku konkurencije, gdje su se u pitanjima 9. i 13. pojavile nejasnoće “zbog lošeg prevoda, koji se odnosi na vrijeme donošenja određenog pravnog akta, tj. da su akta koja su već donesena predstavljena kao akta koja će tek biti donijeta”, kako je Vlada CG navela u odgovoru.
U slučaju Srbije, takođe smo prošli kroz desetine dokumenata sa odgovorima na dodatna pitanja (uključujući i dokumente na engleskom jeziku). Eksplicitni problemi sa prevodom javili su se u samo tri pitanja. U Poglavlju 1, koje se odnosi na slobodno kretanje robe, EK je navela: “Iako ovo možda predstavlja samo prevodilački problem, želeli bismo da privučemo pažnju organa vlasti u Srbiji na činjenicu da se „gasni aparati” mogu tumačiti kao potkategorija “gasnih uređaja””, te je dostavila istu napomenu i na korištenje termina „stabilni” sudovi pod pritiskom, koji treba da se tumače kao „stacionirani” sudovi pod pritiskom. U Poglavlju 13, koje se odnosi na ribarstvo, utvrđena je greška u pitanju 7. gdje je “organizacija proizvođača” pogrešno prevedena kao “organizacija potrošača”.
U Poglavlju 29 (Carinska unija), Vlada je navela da je u pitanju 54. pogrešno upotrijebila termin “carinski kontingent”, budući da takav institut više ne postoji – što je prije greška u samom odgovoru koji je dostavila nadležna institucija, nego u njegovom prevodu. Sličan je slučaj zabilježen i u odgovoru na pitanje 19. (c) u Poglavlju 24 (Pravda, sloboda i bezbjednost), gdje je Vlada navela da dostavlja “korigovan prevod” odgovora koji je EK označila kao nejasan; no, uvidom u originalni odgovor lako se može zaključiti da problem nije bio u prevodu, nego u odgovoru koji je sam po sebi bio nejasno i nerazumljivo napisan. Još nekoliko dodatnih pitanja odnosilo se na pojašnjenje korištenih termina, ne zato što su bili loše prevedeni, već zato što njihovo značenje nije bilo jasno iz samih odgovora, pa je tako EK tražila da se objasni šta znači “meka privatizacija” (u Poglavlju 15 koje se odnosi na energetiku) i šta se podrazumijeva pod koncesionim ulaganjima. U tri pitanja je traženo da se pojasni na šta se odnose skraćenice koje su navedene bez punog termina na koji se odnose. Ovi propusti su evidentno napravljeni od strane samih institucija koje su pisale odgovore, a ne u procesu prevođenja.
Dakle, od preko 1.300 dodatnih pitanja Evropske komisije na koja su odgovorile Crna Gora i Srbija, greške u prevođenju pronađene su u svega sedam pitanja, što pokazuje da je problem sa “nerazumijevanjem” bio praktično nepostojeći i da je ova izjava Denisa Zvizdića u potpunosti neistinita.
(istinomjer.ba)