Tri nedavno objavljena non papera uzburkala su posljednjih sedmica javnost u regionu Zapadnog Balkana, a onaj prvi tzv. slovenački, koji se najviše odnosio na BiH, naišao je na najplodnije tlo. Gotovo mjesec dana od prvog spomena ideja o novom prekrajanju granica na Balkanu, ova tema i dalje svakodnevno odzvanja u javnom prostoru u ovoj zemlji.
Lider SNSD-a, najjače političke partije u Republici Srpskoj i član Predsjedništva BiH odmah nakon objave tzv. slovenačkog non papera najavio je da će organizovati sastanke na kojima bi se razgovaralo o budućnosti BiH, te je poduzeo i određene korake u tom pogledu. Odgovor sa druge strane nije izostao pa su tako, dok se u javnosti i dalje odvija žustra rasprava o “papirima” čiji su autori nepoznati, izvan fokusa stavljene bitne činjenice i teme poput broja vakcinisanih protiv COVID-19 i nabavke vakcina, katastrofalnog odgovora na pandemiju i velike stope smrtnosti, budžetskog deficita i prekomjernog zaduživanja, te afera u vezi sa nabavkama medicinske opreme. U sjeni cijele priče ostao je još jedan bitan “pravi papir” – “Mišljenje EK o napretku BiH”, koje sadrži 14 prioriteta koje bi ta zemlja trebala ispuniti ako želi steći kandidatski status za članstvo u EU.
Cijela priča počela je u prvoj polovini aprila kada je član Predsjedništva BiH Željko Komšić javnosti saopćio detalje sa sastanka sa slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom, prilikom njegove posjete BiH u martu ove godine. Prema Komšićevim riječima, na susretu s članovima Predsjedništva BiH Pahor je rekao da se u posljednje vrijeme u Evropi sve češće mogu čuti glasovi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije. Ministar vanjskih poslova Slovenije Anže Logar, Komšića je optužio za nepoštivanje diplomatskog kodeksa.
Novu dimenziju priča je dobila nakon što je slovenački portal Necenzurisano, objavio navodnu kopiju kontroverznog dokumenta i njegovo autorstvo pripisao slovenačkom premijeru Janezu Janši, koji je to negirao putem Twittera. U objavljenom sadržaju govori se o prekrajanju granice Srbije i Kosova, te se predviđa mogućnost otcjepljenja bh. entiteta Republika Srpska, pripajanje dijelova Crne Gore i Sjeverne Makedonije s albanskom većinom Albaniji, te priključenje dijela BiH, zapadne Hercegovine, Hrvatskoj.
Istog dana član Predsjedništva BiH Milorad Dodik iznio je, u susretu sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem u Beogradu, svoje već poznato stajalište o “mirnom razlazu”, a Bakir Izetbegović, lider SDA, je poručio da bi “radije umro nego dopustio da genocidaši zavladaju delom Bosne i Hercegovine”. U intervju za O kanal je, između ostalog, govorio i o spremnosti na odbranu zemlje.
Ako je tako rekao Dodik onda vjerovatno rata neće biti. Međutim ja se bojim da on računa da s druge strane ima nekoga ko će dopustiti da on nekim non-paperima i političkim sredstvima postigne ratne ciljeve. On se možda nada da mi nismo spremni braniti ovu zemlju u kojoj je počinjen genocid ili smo spremni dopustiti da nam Srbija dođe na Darivu do Vijećnice. Dakle, ako on misli da je to neratovanje onda se vara.
Bakir Izetbegović, 20. 4. 2021.
Još jedan navodni non paper, o odnosima Kosova i Srbije, objavio je prištinski list Koha Ditore 27. aprila. Navodno su ga pripremile Njemačka i Francuska, iako su te zemlje negirale da imaju ikakve veze s tim. Između ostalog, Koha Ditore je izvijestio da dokument poziva na poseban status za Srpsku pravoslavnu crkvu i stvaranja autonomne oblasti na sjeveru Kosova. Prema ovom dokumentu, predviđeno je da konačni dogovor bude postignut do februara 2022. godine.
Ranije je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, u Briselu 22. marta, predstavio “non-paper” koji su potpisale Slovenija, Mađarska, Bugarska, Grčka i Kipar, a kako je rekao medijima, ovim dokumentom Hrvatska uglavnom želi “pomoći” Bosni i Hercegovini na putu ka EU.
Sa objavom “non papera” pojavile su se i mape prekrojenih granica. Mape su za stanovnike Zapadnog Balkana konstanta kroz cijelo 20. stoljeće, naročito u njegovoj prvoj polovini i na njegovom zalasku, tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije. U to vrijeme, tokom mirovnih pregovora, prikazivane su različite mape podjela u Bosni i Hercegovini, pa se tako pamte Carrington‐Cutileirov plan, Vance-Owenov plan, Owen-Stoltenbergov plan, te plan Kontakt grupe, a posljednja mapa iscrtana je u američkoj vojnoj bazi Wright Peterson, koja se nalazi u gradiću Daytonu, u saveznoj državi Ohio.
Evropski zvaničnici demantovali su ideje o prekrajanju granica, a to su uradili i ministri vanjskih poslova grupe G7 razvijenih industrijskih zemalja, održanog 5. maja u Londonu. Učesnici sastanka su potvrdili da je za nastavak zajedničke posvećenosti sigurnosti, ekonomskom oporavku i evropskoj perspektivi šest zemalja Zapadnog Balkana ključna investicija u mir i stabilnost, a upozorili su da navodni non-paperi narušavaju stabilnost regije.
I visoki predstavnik Valentin Inzko, u svom obraćanju Vijeću sigurnosti UN-a 4. maja, je podsjetio da “Dayton entitetima ne daje pravo na odcjepljenje”, a upozorio je i na težnje Milorada Dodika.
Kao što je rečeno u mom izvješću, kao dio dugogodišnje politike osporavanja osnova Daytonskoga sporazuma, vlasti Republike Srpske – na čelu s Miloradom Dodikom – u ožujku su usvojile niz zaključaka u tom smjeru. Kao što sam izvijestio, ovi zaključci predviđaju razgovore između domaćih političkih čimbenika o budućnosti BiH, ostavljajući otvorenu opciju za takozvanu „mirnu disoluciju“ zemlje.
Valentin Inzko, 4. 5. 2021.
Međutim, to nije zaustavilo Milorada Dodika da najavi pokretanje serije razgovora o budućnosti zemlje, a Narodna skupština Republike Srpske pripremila je i inicijativu za, kako su naveli, “razgovore i dijalog između stranaka Republike Srpske i drugog entiteta, Federacije BiH, kao i tri konstitutivna naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka o mogućim rješenjima za BiH”. O ovoj incijativi raspravljala je i Narodna skupština Republike Srpske 11. maja, na istoj sjednici na kojoj se razmatrala i inicijativa visokog predstavnika Valentina Inzka za oduzimanje povelja dodijeljenih osuđenim ratnim zločincima od strane ove skupštine. Pomenutu inicijativu Skupština je usvojila, te naložila predsjednici RS-a Željki Cvijanović da obavijesti Federaciju BiH o zaključcima i stavovima NSRS, te da u roku od 30 dana formira pregovarački tim za vođenje razgovora sa Federacijom BiH, dok je zahtjev Valentina Inzka odbačen.
U međuvremenu, Valentin Inzko je podnio ostavku na mjesto visokog predstavnika u BiH, a na njegovo mjesto izabran je Nijemac Christian Schmidt, koji bi funkciju trebao preuzeti 1. augusta ove godine.
Pravi papiri u sjeni “non papera”
U sjeni “non papera” ostali neki pravi papiri poput Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji i ispunjavanja 14 prioriteta sadržanih u njemu, a koji su uslov za sticanje kandidatskog statusa. Do ovoga momenta, nadležne institucije u BiH u potpunosti su ispunile samo jedan od 14 prioriteta, a radi se o onom pod rednim brojem tri, koji nalaže da se treba “osigurati pravilno funkcionisanje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje”. Dijelom su ispunjeni prioriteti pod rednim brojevima jedan i 10, a koji se tiču održavanja izbora u Mostaru, i ukidanja upućivanja na smrtnu kaznu u Ustavu Republike Srpske. Treba napomenuti i da je aktuelni saziv državnog Parlamenta, ali i Vijeća ministara daleko najneefikasniji u poslijeratnoj historiji Bosne i Hercegovine.
Sa druge strane, činjenica je i da je BiH uz saglasnost samog Dodika i predstavnika njegove stranke u državnim institucijama usvojila jedan “pravi papir” onaj pod nazivom “Program reformi BiH za 2021. godinu”, što je dijametralno suprotno najavama mogućnosti mirnog razdruživanja zemlje, tako da ni eksponiranje ove teme nije bilo u interesu Milorada Dodika. Krajem maja, u BiH je održana i zajednička vojna vježba vojske SAD-a i OS BiH, koja se održavala u sklopu velike vojne vježbe pod nazivom “Branitelj Evrope 21”, u kojoj je sudjelovalo 28.000 vojnika iz 26 država članica NATO-a i država koje su partneri ovog saveza.
Dok se u domaćoj javnosti i dalje žustro razgovara, stari problemi ostaju. BiH ostaje zemlja sa jednom od najvećih stopa smrtnosti od COVID-19 u svijetu, dok sa druge strane ima tek nekoliko procenata vakcinisanog stanovništva. Vakcine koje su utrošene u zemlji do sada, uglavnom su plod donacija, dok se i dalje čeka na samostalnu nabavku većih količina. O tome koliko je ljudima u Bosni i Hercegovini zaista stalo do priče o novim mapama i mirnim razdruživanjima, najbolje govori podatak da je tu zemlju od 2013. godine napustilo više od pola miliona ljudi u potrazi za boljim životom.
(Istinomjer.ba)