Prema podacima kojima raspolaže Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Bosna i Hercegovina ima najniži procenat učešća žena na tržištu rada u Jugoistočnoj Evropi i to svega 35%. Situacija nije bolja ni kada se govori o zastupljenost žena u političkom životu.
Iako je prema važećim zakonima zabranjen svaki vid spolne diskriminacije po osnovu prava na rad, obavljanja političkih, rukovodećih i sličnih funkcija, primjeri iz prakse pokazuju da se u BiH često krše Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti polova.
Govoreći na panelu “Žene lideri – prošlost, sadašnjost, budućnost”, u okviru međunarodne konferencije “Žene lideri i održivi razvoj”, koja je početkom oktobra ove godine održana u Beogradu, predsjednica Republike Srpske (RS), Željka Cvijanović je, između ostalog, izjavila i “da je dug put svih zemalja regiona do potpune rodne ravnopravnosti”, ali da je Srpska pokazala da je “zrelo društvo, jer daje istu priliku i ženama i muškarcima”.
Kada je upitanju politička participacija žena u Republici Srpskoj na posljednjim održanim izborima situacija i nije baš u skladu sa izjavama predsjednice Cvijanović.
Učešće žena u političkim procesima određeno je tzv. “izbornom kvotom”. Iako sada Zakon o ravnopravnosti spolova BiH nalaže učešće 40% žena u političkom životu, odnosno izbornim procesima, to se vrlo često ne poštuje. Shodno ovom zakonu “ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40 posto” u svim državnim tijelima, na “svim nivoima organizacije vlasti, i tijela lokalne samouprave, uključujući zakonodavnu, izvršnu i sudsku”.
Prema objedinjenim i analiziranim podacima iz Publikacije “Politička participacija žena u BiH”, koje je na osnovu zvaničnih podataka Centralne Izborne komisije (CIK) nakon Općih izbora 2018. godine, objavila fondacija “Cure” udio žena na kandidatskim listama za Opće izbore 2018. godine u Republici Srpskoj iznosio je preko 40%.
Učešće žena na stranačkim listama za Narodnu skupštinu Republike Srpskeiznosi 42 posto. Zanemarujući pojedinačne kandidate/kinje u stranačkim ili koalicijskim predstavništvima, najmanji postotak žena je imao Savez za demokratsku Srpsku sa 20 posto učešća žena od ukupno 10 kandidata/kinja, od čega je kandidirana jedna žena kao nositeljica liste od ukupno njih dvije i sedam muškaraca kao nositelji liste, od ukupno njih 8 koji dolaze iz ove stranke. Stranka Lijevo krilo je imala najveći postotak žena na listama, njih 66,6 posto, ali ni jedna nije bila nositeljica liste. Ovjerene kandidatske liste za kantonalne skupštine uključuju 41,26 posto žena, odnosno 1.646 žena i 2.343 muškaraca, navodi se u istraživanju.
Ako se konkretno osvrnemo na političku opciju iz koje dolazi Cvijanovićeva, odnosno na Savez nezavisnih socijal demokrata (SNSD), procenat zastupljenosti žena na kandidatskim listama iznosio je 43,51%. Tako je SNSD za Narodnu Skupštinu Republike Srpske predložio ukupno 43 žene te 61 muškarca. Međutim, tokom medijske, predizborne, kampanje žene su prema podacima iz gore pomenute publikacije bile zastupljene sa svega 15%, a što se može protumačiti kao svojevrsno ubjeđenje da veći uticaj na širu javnost ipak imaju muškarci.
Predsjednica sam svih građana, što nisam mogla postati, a da za mene nisu glasali i žene i muškarci. U tome je vrijednost. (…) Ne mogu da se složim sa onim da žene treba da glasaju za žene, izjavila je nedavno Željka Cvijanović.
Iako se na prvi pogled čini pohvalnim veliki procenat žena na kandidatskim listama, nakon potvrđivanja izbornih rezultata ta slika postaje posve drugačija. Za Narodnu skupštinu Republike Srpske kandidiralo se ukupno 1.431 kandidat/kinja, od čega 601 žena, odnosno 42%. Međutim, tek nekolicina njih je i izabrano.
Ukupno je bilo 29 žena, nositeljica ovjerenih kandidatskih listi, od 218 listi, što iznosi 13,3 posto. Potvrđeni rezultati neposrednih izbora za Narodnu skupštinu Republike Srpske imaju nešto manje od 17 posto, odnosno 14 žena izabranih neposrednim glasanjem uključujući direktni i kompenzacijski mandat. S direktnim mandatom izabrano je sedam žena i 56 muškaraca, što iznosi 12,5 posto žena. S kompenzacijskim mandatima je izabrano takođe sedam žena i 13 muškaraca, što iznosi 54 posto žena izabranih na taj način. Može se zaključiti da je slična situacija kao i prije četiri godine, kada je u Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrano 13 žena, što je tada iznosilo 15,66 posto”, navodi se u publikaciji “Politička participacija žena u BiH.
I lider SNSD, Milorad Dodik svojevremo se pohvalio kako “SNSD ima 180.000 članova, od čega je 55 odsto žena”, dodajući “da SNSD pokušava da otvori prostor za radni i profesionalni angažman žena i njihovo dokazivanje”. Međutim, kao što smo imali priliku vidjeti nakon zvanične objave kandidatskih lista od strane CIK-a, i pored toga što, po Dodikovoj tvrdnji, većinu članova SNSD-a čine žene, rukovodstvo ove partije nije ukazalo povjerenje ni jednoj od njih da nosi neku od SNSD-ovih lista na Općim izborima 2018. godine.
I sama Željka Cvijanović svojevremeno je konstatovala da žene u političkom životu RS kako u ovom entitetu tako i državnim institucijama dolaze mahom iz političke partije kojoj i sama pripada, podcrtavajući sljedeće:
Nikad nisam osjetila problem što sam žena u politici, ali kao predsjednik dolazim u situaciju da prosto protokolarno obavljam stvari i razmišljam šta neki svijet misli kada vam postrojeni pripadnici policije predaju raport.
Željka Cvijanović, 02.10.2019.
Treba napomenuti i to da Ustav BiH kao najviši zakonodavni akt ne sadrži egzaktne odredbe, ali propisuje “zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu”, uključujući i spol, u pogledu uživanja prava i sloboda predviđenih Ustavom. Međutim, Ustav BiH u svojim sastavnim djelovima, odnosno aneksima sadrži niz međunarodnih konvencija za zaštitu ljudskih prava, uključujući i Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koje bi se trebali pridržavati svi sudionici društveno političkog života kada je upitanju zapošljavanje bilo u privatnom ili javnom sektoru.
Da je Republika Srpska, samo deklarativno “zrelo društvo” i ne daje jednake šanse muškarcima i ženama najbolje ilustruju pomenuti podaci koji se odnose na Opće izbore 2018. godine, koje je između ostalog, obilježilo i nepoštivanje zakonom određene “kvote” za zastupljenost žena u političkom životu BiH sa 40%. Iako entitet Republika Srpska ima ženu na najvišoj političkoj funkciji, koja je ranije obnašala i funkciju premijerke RS, to nije dovoljno da bi se RS mogao okarakterizirati kao društvo jednakih šansi. Treba napomenuti i to da su, od ukupno 54 opštine u RS, na čelu opština samo su 3 žene. Kada su upitanju gradonačelničke pozicije u RS one su nakon Lokalnih izbora 2016. godine isključivo pripale muškarcima.
Kako sada stavri stoje žene u RS morat će se aktivnije boriti za ostvarenje svojih, zakonom i evropskim konvencijama zagarantovanim pravima, obzirom da vlast očito to neće svojevoljno ispoštovati.
(Istinomjer.ba)