Nakon što su Denis Zvizdić i Fadil Novalić objavili da neće potpisati Pismo namjere za kreditni aranžman sa MMF-om, uslijedile su salve optužbi SNSD-a za “bezobrazluk”, “ucjenjivanje” i “blokiranje političkih procesa”.
Priča u vezi sa povezivanjem mehanizma koordinacije sa MMF-om je klasičan sarajevski bezobrazluk, koji smo vidjeli prije neki dan, kada je bilo uslovljavanje da se adaptira SSP, pa će kao Zvizdić i Novalić potpisati pismo namjere. Pismo namjere nije ni u kakvoj vezi sa SSP-om, niti sa mehanizmom koordinacije, već je čvrsto naslonjeno na Reformsku agendu.
Željka Cvijanović, 18.07.2016,
Odluka Denisa Zvizdića i Fadila Novalića da ne potpišu Pismo namjere i omoguće aranžman sa MMF-om jer nije adaptiran SSP, politički je pritisak i ucjena Republike Srpske.
Željka Cvijanović, 08.07.2016,
Nakon što je objavljeno da pismo namjere neće biti potpisano od strane nositelja izvršne vlasti u FBiH i BiH, na izjave premijerke RS nadovezao se, između ostalih, i Nikola Špirić:
Predstavnici Bošnjaka odustali su, barem privremeno, od pisma namjere kako bi ucijenili RS, što nije prvi slučaj takvog pritiska i zato nisam iznenađen. Nisam siguran da politika ucjena može biti saveznik bilo kakvom uspjehu, a inat politika može odvesti BiH samo u sunovrat.
Nikola Špirić, 11.07.2016.
Ovakve i slične izjave “pljušte” već 15-tak dana i to od strane partije čije djelovanje na državnom nivou je mahom obilježeno upravo ucjenama i blokadama. Čak i ako zanemarimo sve ovakve aktivnosti predstavnika/ca SNSD-a u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH u prethodnim mandatima (od kojih je možda najdestruktivnije bilo odbijanje provođenja odluke Ustavnog suda BiH o Zakonu o jedinstvenom matičnom broju) situacija nije bila ništa drugačija ni u proteklih godinu i po dana, otkada je pokrenut “novi pristup EU prema BiH” i konsekventni “reformski procesi”. Tokom tih procesa, nije bilo niti jednog koraka koji nije bio blokiran, makar i privremeno, upravo od strane SNSD-a.
- Usvajanje Izjave Predsjednistva BiH o putu ka Evropskoj uniji
Nakon što je pokrenut “obnovljeni pristup EU” prema Bosni i Hercegovini, od predstavnika/ca vlasti u BiH zatraženo je da se pismeno obavežu na provođenje reformi. Vladajuće stranke iz RS na početku su deklarativno podržale ovaj proces, ali je ubrzo došlo do zastoja zbog odbijanja SNSD-a da potpiše ovaj dokument, tvrdivši da se izjavom “krše ustavne nadležnosti”.
Јoš jedna u nizu podvala jeste stav Izjave o ekonomsko-socijalnim mjerama koje se pozivaju na sporazum o rastu i zapošljavanju. Јa sam tražio da se to izbaci jer je taj sporazum nastao zbog protesta u Federaciji, koje Evropska unija pokušava da afirmiše.
Milorad Dodik, 09.02.2015
Dodik je, pored toga. tvrdio da će “isposlovati” da se u tekst izjave unese i reforma lokalne samouprave. Ništa od toga se nije desilo – izjava je, na kraju, ipak potpisana bez pomena lokalne samouprave i sa dijelom koji se odnosio na socijalno-ekonomske reforme, a jedina razlika u odnosu na prethodnu verziju bila je u tome što se u tekstu nekoliko puta pominju “institucije na svim nivoima vlasti” i eksplicitno izjavljuje da će se poštovati Ustav BiH – što je, po svakoj logici, samorazumljivo.
Ove “suštinske promjene” produžile su čitav proces za dva mjeseca. Predsjedništvo BiH je 31. decembra 2014. usaglasilo Prijedlog teksta zajedničke izjave o opredijeljenosti političkih lidera u BiH za preduzimanje neophodnih reformi u okviru procesa pristupanja BiH EU, a konačna verzija potpisana je tek krajem februara 2015. godine. Iako je SNSD stavio svoj “stranački” potpis na izjavu, predstavnici/e SNSD-a u državnom parlamentu nisu bili prisutni/e prilikom glasanja, jer su u tom trenutku i dalje provodili još jedan od svojih bojkota, zahtjevajući smjenu Šefika Džaferovića iz Kolegija PD PSBiH.
2. Reformska agenda
Nakon što je izjava konačno potpisana, u aprilu 2015. odblokiran je Sporazum za stabilizaciju i pridruživanje, a sljedeći na redu bio je “zadatak” usvajanja plana za provođenje reformi na koje su se obavezale vlasti u BiH, poznatijeg kao “Reformska agenda”.
U tom trenutku, SNSD je optuživao državni parlament za blokadu kreditnih sredstava Svjetske banke, te je i potpisivanje reformske agende uslovljavao tim pitanjem.
Pošto u javnim nastupima predstavnici ovih stranaka kažu da namjeravaju i ubuduće blokirati kreditna sredstva za budžet Srpske, onda baš i ne vidim poentu u tome da bilo šta potpisujemo, jer se ta agenda i zasniva na podršci međunarodnih finansijskih organizacija.
Željka Cvijanović, 10.06.2015
U junu 2015, drvlje i kamenje osuto je na Savez za promjene zbog prihvatanja agende na državnom nivou, u skladu sa kontinuiranom kampanjom protiv opozicionih stranaka u RS, koje Milorad Dodik skoro svakodnevno optužuje za “izdaju Republike Srpske.”
Istog mjeseca, Johanes Hahn otkazao je posjetu BiH zbog neusaglašavanja agende, na šta je premijerka RS reagovala ponavljajući da reforme nisu pitanje državnog nivoa – iako je stav EU po tom pitanju od početka bio vrlo jasan.
Neka to urade gospoda u FBiH za sebe i Savjet ministara BiH pa da vidimo šta su to nadležnosti Savjeta ministara BiH i šta to oni treba da rade. (…) Stav Vlade RS jesu reforme i imamo svoj paket reformi, koji je vrlo kompatibilan sa svim što smo ranije razgovarali s EU, Svjetskom bankom i MMF-om.
Željka Cvijanović, 12.06.2015.
Kao i u slučaju Izjave o putu ka EU, “natezanje” oko usaglašavanja dokumenta potrajalo je skoro dva mjeseca. Reformska agenda je konačno usaglašena krajem jula, nakon posjete misije MMF-a. U njoj su ostale smjernice ekonomskih reformi, kako je to od početka i planirano – ponovo, jedina razlika u odnosu na prvobitnu verziju bilo je nabrajanje svih mogućih nivoa vlasti u BiH, uključujući i imenovanje svih deset kantona, u dvije uzastopne tačke dokumenta.
- Mehanizam koordinacije procesa evropskih integracija u BiH
Jedan od nekadašnjih uslova za aktiviranje SSP-a bio je i tzv. mehanizam koordinacije, koji bi omogućio da BiH, sa svim svojim administrativnim nivoima i komplikovanom podjelom nadležnosti, može sa Evropskom unijom “razgovarati jednim glasom”. Već je dobro poznata činjenica da je Vijeće ministara pri usvajanju odluke o mehanizmu koordinacije na tajnoj sjednici napravilo do tada neviđen gaf, čije se posljedice i dalje osjećaju.
No, prije nego što se državna vlast poigrala zakonskim procedurama kako bi pro forme ispunila uslove za predaju aplikacije za članstvo u EU, predstavnici/e vlasti iz RS su i po ovom pitanju provodili višemjesečnu kampanju blokiranja pregovora o uspostavljanju mehanizma za EU pitanja.
Čim je objavljeno da je Vijeće ministara formiralo tim za uspostavljanje mehanizma koordinacije, premijerka RS još jednom se oglasila da optuži VM i Predsjedništvo BiH za pokušaj “prevare Republike Srpske”, te izjavila da se ne može govoriti o novom prijedlogu mehanizma koordinacije dok se ne glasa o onom koji je utvrđen 2012. godine.
Vlada RS obavezala je ministarstva i druge republičke organe uprave da ne učestvuju u bilo kakvim aktivnostima na izradi programa integrisanja, koji iniciraju institucije BiH jer je nezaobilazan preduslov za taj program mehanizam koordinacije.
Saopštenje Vlade RS, 04.06.2015.
Nakon ovako rigidnih poruka, SNSD se – bez nekog posebnog objašnjenja – predomislio i uključio u pregovore o mehanizmu koordinacije, te je dva mjeseca kasnije Cvijanović izjavila da je on usaglašen i da će biti potpisan kada se prilagodi novonastaloj situaciji nakon aktiviranja SSP-a. Od tada je prošlo godinu dana, a konačnog mehanizma koordinacije i dalje nema, iako je SNSD ostao uključen u pregovore o istom.
- Strukturalni dijalog o pravosuđu između EU i BiH
Na marginama prethodno pomenutih procesa, odvijala se i “drama” oko nastavka strukturalnog dijaloga, pokrenutog u prošlom mandatu upravo na insistiranje SNSD-a. Sredinom jula 2015, Anton Kasipović, ministar pravde RS, najavio je da će se RS povući iz dijaloga u znak protesta zbog neusvajanja dnevnog reda za sastanak najavljen 13. i 14. jula.
Umjesto ovog nastavka strukturalnog dijaloga, predlažem da bude održan sastanak ministara pravde BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i predstavnika Brčko distrikta da u ponedjeljak, 13. jula u Sarajevu razgovaramo o budućnosti ovog dijaloga.
Anton Kasipović, 10.07.2015.
Evropska komisija je potom otkazala narednu sjednicu Strukturalnog dijaloga o pravosuđu, te do danas nije zakazala novu. Umjesto toga, u proteklih godinu dana održana su svega dva ministarska sastanka (u septembru 2015. i februaru 2016.), te seminar o reformi pravosuđa u oktobru 2015. godine.
Sveukupno, procesi koji su započeti u decembru 2014. – i mogli su biti odavno završeni – trajali su duže od godinu dana, mahom zbog djelovanja SNSD-a, koji ih je usporavao na svakom koraku. Trenutno se nalazimo u situaciji u kojoj SNSD-ova vlada i dalje bojkotuje rezultate popisa stanovništva (uz usvajanje sopstvenog, pravno vrlo diskutabilnog, zakona o popisu), dok je za konačni pristanak Milorada Dodika na parafiranje SSP-a bilo potrebno da se angažuje diplomatija čak dvije države – Srbije i Njemačke.
U svjetlu ovih, kao i svih gore opisanih blokada, izjave zvaničnika/ca SNSD-a i Vlade RS o tome da se protive “politici inata i ucjena” krajnje su nedosljedne – i prilično apsurdne.
(istinomjer.ba)