Željka Cvijanović je, nakon sastanka sa Privrednom komorom RS na kome su razmatrane mjere Ekonomske politike Vlade RS, dala izjavu koja je izazvala ogromno nezadovoljstvo javnosti u Republici Srpskoj, a odnosila se na ukidanje zdravstvenog osiguranja za osobe koje su registrovane kao nezaposlene u Zavodu za zapošljavanje RS.
Samo dan kasnije, premijerka RS pokušala je poreći da je rekla ono što je rekla:
Ovdje ne govorimo o ukidanju prava, ovdje govorimo da treba ukinuti prava onima koji su ih zloupotrebili i svakako to zahtijeva pojačanu ulogu kontrolnih organa i inspekcija prevashodno. I naravno da smo razumjeli poruku koju su nam ljudi rekli. Dakle, nismo to prezentovali kao mjeru, uopšte nije bila mjera, o njoj se nije razgovaralo, niti je to bilo na dnevnom redu onog što je prezentovala Vlada, to smo čuli od samih privrednika.
Željka Cvijanović, 29.10.2015.
Izjavu Željke Cvijanović prenijelo je nekoliko televizija u RS, no uglavnom parcijalno i sa različitim “tumačenjima” izrečenog. Integralna izjava o ukidanju zdravstvenog osiguranja za nezaposlene glasila je ovako:
Željka Cvijanović, 28.10.2015.
Jasno je da u ovoj izjavi nije bilo ni pomena o “pojačanim inspekcijskim kontrolama”, kako je Cvijanović kasnije ustvrdila, već je premijerka RS razmatrala ideju o ukidanju zdravstvenog osiguranja za nezaposlene u cjelosti. Iako je tačno da se o ovome nije govorilo kao o mjeri koju je predložila Vlada, sama premijerka sugerisala je da je “besplatno zdravstveno osiguranje” potencijalni generator sive ekonomije i da bi se njegovim ukidanjem mogla obezbijediti sredstva koja bi se “usmjerila u zapošljavanje”.
Ni u pokušaju da se “opere” od ove izjave Željka Cvijanović nije pokazala ništa viši nivo socijalne osjetljivosti, niti razumijevanja realne situacije u kojoj se nalaze osobe koje rade “na crno”:
Pa pazite, eventualno rješenje svakako jeste da pojačate kontrolu i da one koji zloupotrebljavaju to pravo smaknete sa evidencije biroa za nezaposlene, zato što oni jesu zaposleni, dakle, i primaju negdje platu. Samo njihov poslodavac je, dakle, preskočio svoju obavezu da uplaćuje u skladu sa zakonom one obaveze pripadajuće. A očito da taj pojedinac koji je radnik nije se izborio dovoljno za svoja prava i nije ukazao tom poslodavcu da on mora da bude prijavljen.
Željka Cvijanović, 29.10.2015.
Nije nikakva novost da se radna prava u BiH ne poštuju i da poslodavci ne prijavljuju radnike/ce kako bi smanjili troškove poslovanja, iako time direktno krše zakon. No, predstavljanje “rada na crno” kao krivice “radnika koji se nije izborio dovoljno za svoja prava” je nešto što se zaista rijetko čuje – vjerovatno zato što nema mnogo onih koji bi se usudili okriviti radnike za pristajanje na nepovoljne uslove rada u državi koja je prva po nezaposlenosti u Evropi.
(istinomjer.ba)