Za razliku od nekih prethodnih, predizborna debata na kojoj su u svojstu kandidata za Zastupnički dom Parlamenta BiH učestvovali Igor Crnadak (PDP), Milan Dunović (DF), Mesud Hero (BPS), Boban Jovićević (DNS) , Zoran Marić (HDZ 1990.) i Lazar Prodanović (SNSD) i pored na momente žučne rasprave, protekla je u korektnom tonu.
Za razliku od nekih prethodnih, predizborna debata na kojoj su u svojsvtu kandidata za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH učestvovali Igor Crnadak (PDP), Milan Dunović (DF), Mesud Hero (BPS), Boban Jovićević (DNS) , Zoran Marić (HDZ 1990.) i Lazar Prodanović (SNSD), i pored na momente žučne rasprave, protekla je u korektnom tonu.
Ustavne reforme, ekonomsko-socijalna pitanja, euroatlantske integracije i sigurnosni izazovi bile su teme na koje su gosti imali priliku da kažu svoje mišljenje, iznesu stavove i uvjere građane i birače da su upravo oni ti koji u narednom mandatu zaslužuju njihovo povjerenje.
Pored poziva građanima da izađu na izbore i daju povjerenje njima i političkim partijama koje predstavljaju, uz neizostavne napomene da su u proteklom mandatu “radili u interesu građana”, podvlačenja “posvećenosti životnim pitanjima od stvarnog značaja za svakodnevni život” i obećanja da će “ponuditi konkretna rješenja”, iz uvodnog dijela izdvojili bi izjavu Zorana Marića za kojeg je “država BiH podjeljena na dva entiteta”.
Obzirom da se radi o konceptualnoj razlici, napomenut ćemo da u skladu sa svojim Ustavom, Bosna i Hercegovina nije “podijeljena”, već se “sastoji od dva entiteta- Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske”, a Odlukom Visokog Predstavnika od 08.03.2000. godine uspostavljen je Brčko distrikt Bosne i Hercegovine kao zasebna teritorijalna jedinica o čemu je Istinomjer imao priliku pisati.
Ustavne reforme i pravna pitanja bili su prva tema. Prilikom uvoda, voditelj je insistirao da učesnici u debati pokušaju ponuditi način izlaska iz krize koja se odnosi na Izborni zakon BiH. Međutim, osim rekapitulacije dosadašnjih dešavanja u vezi tog pitanja, te iznošenja svojih već dobro poznatih stavova vezanih za eventualne ustavne reforme, uključujući implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu kao i one Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, gledaoci nisu imali priliku čuti ništa novo, a pogotovu u pravcu rješavanja pomenutih izazova.
Tako je Dunović podsjetio “da je DF u saradnji sa SDP-om pripremio Prijedlog Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata u Parlamentu FBiH koji je trebao biti usvojen na federalnom nivou”, Marić rekao da “Izborni zakon BiH nije dobar za hrvatskog čovjeka”, dok su Prodanović i Crnadak, ne iznoseći konkretne prijedloge kada je u pitanju Izborni zakon BiH, naglasili važnost iznalaženja dogovora. Kandidat DNS-a, Boban Jovičević bio je nešto konkretniji te iznoseći već poznate stavove većine političkih subjekata iz RS naglasio da je DNS za provedbu presude Sejdić-Finci “ali da svaka promjena Ustava BiH i Izbornog zakona koja ide na štetu RS nije prihvatljiva za DNS, ako za sobom povlači određeni prenos nadležnosti sa RS na BiH”.
Ovdje je važno skrenuti pažnju da su presude Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu koje su diskriminirajućim označile neke od odredbi koje se nalaze u ustavno-pravnom sistemu BiH obavezujuće. Tako, bez obzira na “ali” koje Jovičević navodi, te njegove stavove po pitanju ”prenošenja nadležnosti”, te presude moraju biti implementirane, a ustavi, kako državni tako entitestki usklađeni sa važećim međunarodnim standardima.
Tokom diskusije Jovičević je, protivno Ustavu BiH, ustvrdio da je “RS je država srpskog naroda”, Crnadak da ne bi pristao da treći entitet obuhvata RS, dok je Dunović sa druge strane protiv prijedloga HDZ-a BiH na teritorijalni preustroj BiH na 4 jedinice i distrikt Sarajevo.
Na kraju rasprave Prodanović je ponovio stav SNSD-a po pitanju implementacije presude Sejdić-Finci u skladu sa kojim bi se iz RS direktno birao jedan član Predsjedništva BiH bez nacionalnog prefiksa, te dva iz Federacije BiH, naglašavajući da treba “da se poštuje ustrojstvo po Dejtonu”. Međutim, podsjetićemo ovdje da je SNSD, politička partija iz koje Prodanović dolazi, krajem aprila 2015. godine usvojila Deklaraciju o slobodnoj i samostalnoj Republici Srpskoj u kojoj se ne poštuje, kako Prodanović insistira, ustrojstvo po Dejtonu.
Tako se u pomenutom dokumentu navodi da je “Republika Srpska samostalna država u okviru svojih granica i ima pravo, a još više obavezu, raspraviti o ostvarivanju svojih interesa u BiH”, te da “pravo na samoopredjeljenje pripada Republici Srpskoj ukoliko drugi budu istrajavali na kršenju Dejtonskog sporazuma”. Dalje Deklaracija kaže da “ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom četiri Dejtonskog sporazuma (Ustav BiH), Narodna skupština Republike Srpske treba u toku 2018. godine da raspiše referendum o samostalnom statusu Republike Srpske”. Podsjećamo, u skladu sa Dejtonskim mirovnim sporazumom entiteti nisu države i nemaju pravo na otcjepljenje.
Dakle, reklo bi se da na temu ustavnih promjena nismo imali priliku čuti ništa novo, niti su, obzirom na suprotsavljenje stavove, kandidati ostavili utisak da bi u tom pravcu nakon oktobarskih izbora moglo biti pozitivnih pomaka.
Dotičući se ekonomsko-socijalnih pitanja, Jovičević je kao dio, kako je rekao, “konciznog i preciznog plana po pitanju ekonomije u RS i BiH” koje DNS ima iznio između ostalog stav “da se moraju smanjiti plate u javnom sektoru”. Međutim, ovaj stav Jovičevića nije dosljedan obzirom da je DNS-a podržao nedavno donešenu odluku Vlade RS da poveća plate u javnom sektoru.
I pored toga što prilikom nedavnog usvajanja izmjena i dopuna Zakona o krivičnom postupku BiH od strane Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, SNSD-ovi zastupnici nisu prisustvovali pomenutoj sjednici, na pitanje voditelja “je li po vama korupcija glavni razlog zašto nas investitori zaobilaze”, Prodanović kaže da “treba stvarati pravni okvir u kojem bi se eliminisao bilo koji oblik korupcije”. Nedosljednost u ovom stavu Lazara Prodanovića izraženija je ako uzmemo u obzir činjenicu da je upravo Prodanović jedan od zastupnika koji nisu prisustvovali ovoj sjednici nakon koje je svoj stav po tom pitanju iznio i OHR.
Diskusijom na ovu temu dominirale su međusobne prepirke i opužbe Crnadka i Prodanovića vezane za usvajanje Zakona o akcizama, te “djelovanje SzP-a u pravcu izdaje interesa RS”. Obzirom da DNS ima svoje zastupnike u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH te da ništa slično nisu do sada predložili, zanimljiv je bio stav i Jovičevića da bi “adekvatan iznos zastupničke plate bio u pola nego što je sada”.
Na pitanje “kako ubrzati evroatlantske integracije i koji je vaš plan”, Igor Crnadak je rekao da “ne postoje evroatlantske integracije” već “postoje evropske integracije i saradnja sa NATO”, te ustvrdio da se “ne može govoriti, i neće se govoriti o punopravnom članstvu”.
Da se govorilo i govori o punopravnom članstvu u NATO, svjedoči između ostalog i formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO koji je od strane Predsjedništva BiH 2009. godine upućen tadašnjem generalnom sekretaru NATO-a Jaap de Hoopu Schefferu, skupa sa propratnim pismom koje je potpisao tadašnji član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović.
Pored ovoga, ni Zakon o odbrani BiH, kao ni Strategija vanjske politike BiH 2018.-2023. godine ne idu u prilog navedenim izjavama Igora Crnadka.
”Može u EU ali ne po svaku cijenu. Mora se tačno znati da li to povlači ustavne promjene koje mogu da dovedu do prenosa nadležnosti” još jednom je podvukao Jovičević, pretpostavljajući tako ustavno uređenje BiH pravnoj stečevini Evropske unije.
I pored toga što su kroz Mehanizam kooordinacije kako kantonalni, tako i entitetski i državni nivo vlasti uključeni u ispunjavanje dopunskih pitanja Evropske komisije, Prodanović poziva da se ona “hitno riješe”, te po tom pitanju prebacuje punu odgovornost na Vijeće ministara BiH.
Obzirom da je Prodanović tokom diskusije ustvrdio da je “za SNSD ključna Deklaracija Narodne skupšine RS o vojnoj neutralnosti i u tom smislu će predstavnici SNSD-a poštovati odluke Narodne skupštine RS”, treba podsjetiti na Odluku Ustavnog suda RS o pomenutom dokumetnu u kojoj se između ostalog navodi da “Rezolucija Narodne skupštine RS ne sadrži opšte pravne norme i da, shodno tome, nema obavezujući karakter, tako da po svojoj pravnoj prirodi ne predstavlja pravni već politički akt kojim se izražavaju politički stavovi Narodne skupštine RS”, na šta je Istinomjer davao osvrt.
Još jednu neistinu vezanu za ranije pominjani formalni zahtjev BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO, iznio je Prodanović navodeći da u tom tokumentu nije bili riječi o članstvu u NATO, što sam dokument ali i propratno pismo Nebojše Radmanovića demantuje.
Na kraju ovog dijela Jovičević je istakao da po pitanju NATO, DNS ima identične stavove kao SNSD, te dodao da ulazak u NATO treba da bude referendumsko pitanje RS.
Obrambeni i sigurnosni izazovi kao posljednja tema debate pokrenula je raspravu o migrantskoj krizi u BiH, uz međusobno optuživanje kandidata i prebacivanje odgovornosti, te je iznošenje argumentovanih stavova u ovom dijelu izostalo.
Kada su Oružane snage BiH u pitanju, stav Milana Dunovića je da se nivo izdvajanja za odbranu treba podići na 1,5% u narednom mandatnom periodu, dok je sa druge strane Prodanović izjavio da Oružane snage BiH “u ovakvom mandatu nikom ne koriste”, te potvrdio stav SNSD-a za smanjenje izdvajanja sredstava za odbranu.
“Smanjiti broj vojnika, modernizovati snage” rekao je Crnadak podsjećajući pri tome da je kroz djelovanje člana Predsjedništva BiH, Mladena Ivanića PDP “tome direktno doprinio”.
Na kraju, teško se oteti utisku da tokom ove debate gledaoci nisu imali priliku ništa novo čuti do ponavljanja već poznatih stavova i prezentacija aktivnosti u minulom mandatu. Konkretni prijedlozi vezani za eventualne buduće aktivnosti povodom rješavanja aktuelnih problema, nažalost, i ovoga puta izostali su.
Uvjereni u svoju pobjedu, tokom završnih riječi kandidati su pozvali građane da izađu na izbore i glasaju za njihove političke partije i kandidate, te programe koje oni nude.
(Istinomjer.ba)