Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH (PSBiH) Snježana Novaković-Bursać (SNSD), komentirajući odluku Ustavnog suda BiH kojom su ukinute odredbe Deklaracije o ustavnim principima Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), iznijela je neistinitu tvrdnju o nadležnostima Ustavnog suda BiH.
S tim u vezi, Novaković-Bursać je ustvrdila da se Ustavni sud BiH “upustio u tumačenje nečega što nije u njihovoj nadležnosti”:
Ustavni sud BiH ponovo izlazi iz ustavnih okvira i ponovo se upustio u tumačenje nečega što nije u njegovoj nadležnosti. U konkretnom slučaju, radi se o nadležnostima Narodne skupštine Republike Srpske i zaključcima kojima se izražava politički stav, a to ni u kom slučaju po Ustavu BiH, nije predmet kojim treba da se bavi Ustavni sud BiH.
Snježana Novaković-Bursać, 27.6.2022.
Ustavni sud BiH je po zahtjevu pet članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine utvrdio da postoji spor u vezi s pojedinim aktima Deklaracije o ustavnim principima, zaključcima u vezi s Informacijom o pravosudnim institucijama BiH, zaključcima u vezi s Informacijom o prenosu nadležnosti sa RS na nivo BiH u oblasti odbrane i sigurnosti, zaključcima u vezi s Informacijom o prenosu nadležnosti u oblasti indirektnog oporezivanja i zaključcima u vezi s Informacijom o prenosu nadležnosti sa RS na nivo BiH, a koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske 10. decembra 2021. godine.
Povodom ove odluke Ustavnog suda BiH oglasio se i predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH Denis Zvizdić.
Upravo sam dobio Odluku Ustavnog suda BiH po zahtjevu 15 poslanika u PD BiH. Ustavni sud je ukinuo odredbe Deklaracije o ustavnim principima NSRS, te zaključke NSRS u vezi prenosa nadležnosti sa države na entitet RS u oblasti pravosuđa, poreza i odbrane. Još jedna pobjeda države BiH.
Denis Zvizdić, 27.6.2022.
Podsjećamo, u decembru 2021. godine Narodna skupština RS usvojila je Deklaraciju o ustavnim principima. NSRS je u Deklaraciji, između ostalog, zadužio Vladu da pripremi novi tekst Ustava RS “kojim će se potvrditi sve nadležnosti RS, izuzimajući nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju BiH”. Prema novom Ustavu RS, između ostalog, predviđeno je da Banja Luka bude glavni grad RS, a Pale prijestonica. U Deklaraciji se, između ostalog, navodi da BiH “nema ustavnopravni kontinuitet”, da je “RS entitet srpskog naroda, a Federacija BiH zajednički entitet bošnjačkog i hrvatskog naroda”, te da “Ustav BiH potvrđuje asimetričnost državotvornih entiteta prilikom sastavljanja dejtonske Bosne i Hercegovine”. Vrijedi podsjetiti i na to da je jedan od povoda za donošenje Deklaracije bila i odluka bivšeg visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka o dopuni Krivičnog zakona BiH, kojom je zabranjeno negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.
Nadležnosti Ustavnog suda BiH definirane su članom VI Ustava BiH, stav (3), “Jurisdikcija”:
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući ali ne ograničavajući se na to pitanje:
– Da li je odluka entiteta da uspostavi poseban paralelan odnos sa susjednom državom u skladu sa ovim Ustavom, uključujući i odredbe koje se odnose na suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
– Da li je bilo koja odredba ustava ili zakona jednog entiteta u skladu sa ovim Ustavom.
Također, Ustavom je definirano da sporove može pokrenuti član Predsjedništva BiH, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.
U kontekstu “prenosa nadležnosti”, podsjećamo i na član III Ustava BiH, kojim su definirane nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta. Tako je stavom (5) ovog člana (Dodatne nadležnosti) definirano da će Bosna i Hercegovina “preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta”:
5. Dodatne nadležnosti
a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
b) U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte.
Kako se navodi u presudi Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci zapaža da “podnosioci zahtjeva u vezi s nadležnošću Ustavnog suda smatraju da osporena deklaracija i zaključci nisu obični akti niže pravne snage, pa njihov efekt može biti ‘prijetnja opstojnosti države BiH’ jer se njima daje nalog organima RS da preduzimaju aktivnosti na mijenjanju ustavno-pravnog sistema BiH i donošenju zakona za koje ne postoji nadležnost RS”.
S druge strane, NSRS je u odgovoru na zahtjev broj U 2/22 naveo da smatra da u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje, “jer je predmet osporavanja Deklaracija, a ne odredbe ustava ili zakona”. Također, NSRS je naveo i da osporena deklaracija “izražava političke stavove i nije ni u formalnopravnom ni u materijalnopravnom smislu pravni akt, pa kao politička proklamacija nije pravno obavezujuća”.
S tim u vezi, Ustavni sud je u odluci posjetio da je u svojoj praksi “uspostavio određeni stepen ekstenzivnog tumačenja dijela odredbe člana VI/3.a) Ustava koji glasi: ‘(…) uključujući, ali ne ograničavajući se na to’, rukovodeći se stavom da ‘ustavotvorac u vrijeme donošenja Ustava BiH nije mogao predvidjeti sve dimenzije funkcija Ustavnog suda, a da se nepredvidljivost često povezuje s pitanjem nadležnosti Ustavnog suda’”.
Ustavni sud dalje ukazuje na to da je u svojoj dosadašnjoj praksi, u situacijama kada je pokretano pitanje usaglašenosti nekog općeg akta koji nije izričito naveden u odredbi člana VI/3.a) Ustava BiH, u svakom pojedinačnom predmetu ocijenio okolnosti konkretnog slučaja u odnosu na nadležnost koja mu je dodijeljena na osnovu navedenog člana, te shodno tome izražavao stav hoće li konkretni zahtjev za ispitivanje tih akata ocijeniti dopustivim.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26.5.2022.
U odluci je ukazano i na to da se, shodno dosadašnjoj praksi, Ustavni sud “prilikom razmatranja nadležnosti ne ograničava samo na vrstu akata, već je neophodno temeljito analizirati sadržaj spornih akata i posljedice koje taj akt proizvodi”. U odluci je navedeno i da se u osporenoj deklaraciji, nakon općih političkih stavova, utvrđuju “konkretni ciljevi koje organi RS trebaju izvršiti ili koje imaju pravo da izvrše”.
Ustavni sud BiH zaključio je da su navodi NSRS da se u osporenim aktima radi o političkim pitanjima samo djelimično osnovani.
Međutim, Ustavni sud zaključuje da nije osnovano pozivanje Narodne skupštine na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj U 6/08 u odnosu na dijelove osporenih akata kojima su ustanovljene konkretne pravne obaveze, odnosno zaduženja Vladi RS i predsjedniku RS da pripreme tekst Ustava RS i određenih zakona, te u dijelu u kojem je propisan prestanak važenja državnih zakona, što će biti razmotreno u nastavku ove odluke. Stoga je zahtjev 15 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske djelimično dopustiv.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26.5.2022.
S obzirom na navedeno, Istinomjer tvrdnju Snježane Novaković-Bursać da se Ustavni sud BiH “upustio u tumačenje nečega što nije u njegovoj nadležnosti” ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)