Predstavnici pojedinih političkih partija iz Republike Srpske održali su 21.4.2023. godine sastanak u Banjoj Luci na kojem je utvrđena zajednička izjava kao odgovor na izjavu političara iz Federacije BiH po pitanju državne imovine. Sastanku se nisu odazvali lideri PDP-a Branislav Borenović i Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović.
Dokument zajedničke izjave koja sadrži 21 stavku objavio je portal Klix, a Istinomjer je analizirao zaključke koje su potpisali/e politički/e akteri/ke iz Republike Srpske s obzirom na činjenicu da je veliki broj zaključaka sadržavao neistinite ili neutemeljene tvrdnje koje su se već ranije, u više navrata, mogle čuti od političkih aktera/ki iz Republike Srpske.
Neistinite tvrdnje oko državne imovine
U jednom od zaključaka koje su potpisale partije iz RS navodi se da, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu i Ustavu BiH, imovina pripada entitetima:
U skladu sa članom 1. stav 3. Ustava BiH, entiteti su vlasnici teritorije prema Aneksu 2 Dejtonskog sporazuma, BiH ne posjeduje teritorij nego samo spoljnu granicu.
Izjava stranaka iz RS
Podsjećamo, Istinomjer je do sada u nekoliko navrata neistinitim ocijenio tvrdnje političkih aktera/ki iz RS da je Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom definisano da državna imovina pripada entitetima, a među ocijenjenima našli su se Draško Stanivuković i Denis Šulić, dok je počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić izjavio da Ustavni sud BiH “nije rekao da je imovina državna”.
Potrebno je naglasiti da se ni na jednom mjestu u Dejtonskom mirovnom sporazumu i njegovom Aneksu IV (Ustav BiH) ne navodi da imovina pripada entitetima.
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt donio je 12.4.2022. godine Nalog o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti. U članu 1. Naloga navodi se da se primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti obustavlja do stupanja na snagu konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o Zakonu.
Podsjećamo i da se u Odluci Ustavnog suda BiH o ocjeni ustavnosti Zakona o šumama Republike Srpske između ostalog navodi da “osporene odredbe Zakona o šumama nisu u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se pitanja koja se odnose na utvrđivanje svojinskog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa, trebaju regulirati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isključivoj nadležnosti države BiH”.
Ustavni sud je u meritumu Odluke podsjetio i na Odluku U 1/11 iz 2012. godine, u kojoj je Sud ispitao da li je Republika Srpska imala ustavnu nadležnost da donese Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja. U ovoj odluci Suda obrazloženo je šta se podrazumijeva pod pojmom “državna imovina”:
Državna imovina, iako je to oblik svojine koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnoj privatnoj svojini, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz tog razloga, uživa poseban status. Državna imovina je karakteristična po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i korištenja te imovine, kao i njezinog titulara. Ona obuhvata, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti ‘javno dobro’ (morska voda i morsko dno, riječna voda i riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva, javna saobraćajna mreža, saobraćajna infrastruktura itd.). Ono, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi. Kao takvo, ‘javno dobro’ može biti izuzeto iz pravnog prometa (res extra commercium) zbog svog značaja jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno.
U Odluci Ustavnog suda navodi se i da pitanje državne imovine nije riješeno još od stupanja na snagu Ustava BiH (14.12.1995) te da postoji “istinska nužnost, a i pozitivna obaveza, da BiH to pitanje riješi što je prije moguće”.
Neutemeljene tvrdnje o neprihvatanju odluka Ustavnog suda BiH i visokih predstavnika
Dalje se navodi da se obavezuju sve institucije Republike Srpske da ne prihvataju i ne provode odluke koje donose Ustavni sud BiH i Ured visokog predstavnika u BiH:
Republika Srpska će u skladu sa zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske od 17.2.2020. godine, a u vezi sa antidejtonskim djelovanjem Ustavnog suda BiH, posebno primjenjivati zaključke u kojima se, između ostalog, “obavezuju sve institucije Republike Srpske da ne prihvataju i ne provode antidejtonske i nedemokratske odluke Visokih predstavnika i Ustavnog suda BiH”. Republika Srpska preuzeće nadležnosti koje su prenesene na nivo BiH, a nemaju direktno određenje u Ustavu BiH, u skladu sa zakonima i drugim aktima koje će donijeti Narodna skupština i Vlada Republike Srpske određujući rokove za preuzimanje nadležnosti koje se obavljaju na nivou BiH, bez ustavnog osnova.
Izjava stranaka iz RS
U kontekstu navoda iz ovog dokumenta, da su odluke visokih predstavnika i Ustavnog suda BiH “antidejtonske i nedemokratske”, podsjećamo na član VI, stav (4) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojem su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće. Također, članom VI Ustava definisano je da je Ustavni sud BiH jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po Ustavu BiH “između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine”.
Pored toga, u nekoliko zaključaka u izjavi lidera političkih stranaka navodi se da je visoki predstavnik Christian Schmidt izabran suprotno Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok se politički predstavnici iz RS u institucijama BiH obavezuju “da predlože zakon o prestanku mandata stranih sudija”, a sudije Ustavnog suda “iz reda srpskog naroda” da obustave rad u najvišem pravosudnom tijelu u BiH.
Obavezujemo predstavnika Republike Srpske u institucijama BiH da predlože Parlamentarnoj skupštini BiH usvajanje Zakona o prestanku mandata stranih sudija i izboru domaćih sudija u Ustavnom sudu BiH.
(…)
Dalje postojanje OHR i stranih sudija Ustavnog suda BiH ukazuje da je BiH u kolonijalnom statusu bez svog vlastitog suvereniteta zagarantovanog Dejtonskim sporazumom. Kristijan Šmit je stranac izabran suprotno Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma.
(…)
Republika Srpska obavezuje sudije Ustavnog suda Bih iz reda srpskog naroda da obustave rad u Ustavnom sudu BiH dok se ne usvoji Zakon o Ustavnom sudu BiH.
Izjava stranaka iz RS
U kontekstu navoda iz potpisanog dokumenta da “RS obavezuje sudije Ustavnog suda BiH iz reda srpskog naroda da obustave rad”, podsjećamo na činjenicu da je Ustavni sud BiH jedna od rijetkih institucija na državnom nivou prilikom čijeg izbora pripadnost bilo kojem od konstitutivnih naroda ne igra nikakvu ulogu. To je jasno iz dijela Ustava BiH “Ustavni sud/Sastav” koji kaže da se Ustavni sud BiH sastoji od devet članova, pri čemu “četiri člana bira Predstavnički dom Federacije, dva člana Skupština Republike Srpske, a preostala tri člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom”.
Nadalje, izbor i sastav sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine također su definisani Ustavom Bosne i Hercegovine, stoga bi za eventualni odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH bilo potrebno izmijeniti Ustav BiH, a za šta je potrebna odluka Parlamentarne skupštine BiH, koja uključuje dvotrećinsku većinu prisutnih i onih koji su glasali u Predstavničkom domu.
Što se tiče tvrdnji u dokumentu da je aktuelni visoki predstavnik u BiH izabran suprotno Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, podsjećamo da je Istinomjer u više navrata neistinitim ocjenjivao tvrdnje političkih aktera/ki koje se odnose na izbor i odluke visokog predstavnika u BiH, a među ocijenjenima su se, između ostalih, našli/e Milan Tegeltija, Snježana Novaković Bursać te predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji se odnosi na Sporazum o civilnoj provedbi, definisano je da će visoki predstavnik “olakšati rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako visoki predstavnik prosudi da je to potrebno”, te da ima ovlaštenje za konačnu interpretaciju Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rješenja.
“Bonska ovlaštenja” su visokom predstavniku u BiH data na Bonskoj konferenciji o implementaciji mira, održanoj 1997. godine, na kojoj je razmatran napredak u implementiranju Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa.
Vijeće za implementaciju mira (PIC) tada je omogućilo visokom predstavniku da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
U Vijeću sigurnosti UN-a krajem juna 2021. godine održana je rasprava o imenovanju novog visokog predstavnika u BiH. Predstavnik Rusije u Vijeću sigurnosti Vasilij Nebenzia tada je rekao da bi Schmidtov izbor rezolucijom trebalo potvrditi Vijeće sigurnosti, pozivajući se na raniju praksu. Ipak, imenovanje Christiana Schmidta podržale su SAD, Velika Britanija, Estonija, Norveška i druge zemlje, navodeći da je potvrda Vijeća sigurnosti “poželjna, ali ne i neophodna”.
Da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Neutemeljene tvrdnje o donošenju novog Izbornog zakona Republike Srpske
Jedan od zaključaka kog su potpisali predstavnici političkih stranaka iz RS predviđa i donošenje novog zakona RS kojim bi se, između ostalog, regulisao i izbor delegata/kinja u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH:
Republika Srpska će donijeti novi Izborni zakon Republike Srpske kojim će se regulisati izbor narodnih poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, odbornike i načelnike/gradonačelnike u jedinicima lokalne samouprave Republike Srpske, delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine.
Izjava stranaka iz RS
Izbor delegata/kinja u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH definisan je Ustavom BiH i Izbornim zakonom BiH.
Podsjećamo, Istinomjer je ranije neutemeljenom ocijenio tvrdnju Milorada Dodika da je “Republika Srpska subjekt izbornog procesa i da može samostalno organizovati izbore”.
Organizacija i provođenje izbora u Bosni i Hercegovini regulisani su već u Općem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini. U članu V Aneksa 3 definiše se Stalno izborno povjerenstvo:
Strane su suglasne osnovati stalno izborno povjerenstvo, koje će biti odgovorno za provedbu budućih izbora u Bosni i Hercegovini.
Aneks 3, član V, Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini
U skladu s ovim članom, formirana je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK BiH) kao stalni izborni organ u strukturi izbornih organa u Bosni i Hercegovini. Ovo je za Istinomjer ranije pojašnjeno iz Centralne izborne komisije BiH:
Prema Članu 5 Aneksa III. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini strane su se saglasile da uspostave stalnu Izbornu komisiju sa odgovornošću za provođenje budućih izbora u Bosni i Hercegovini. Dakle Aneks III Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ima snagu međunarodnog ugovora kao i cijeli Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini.
Centralna izborna komisija BiH, 8.4.2022.
Kako je utvrđeno Izbornim zakonom BiH, a kako je za Istinomjer također potvrđeno iz ove komisije, CIK BiH je nezavisni organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine s jasnim ovlastima koje se, pored ostalog, odnose na raspisivanje, nadgledanje i provođenje izbornog procesa.
Nadalje, u skladu s članom 2.9 Izbornog zakona BiH, Centralna izborna komisija BiH je nezavisni organ koji podnosi izvještaj neposredno Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i čije ovlasti iz nje proizlaze. Isti član propisuje, pored ostalog, da Centralna izborna komisija BiH koordinira, nadgleda i reguliše zakonitost rada svih izbornih komisija i biračkih odbora u skladu s ovim zakonom, donosi odluku o održavanju neposrednih izbora u Bosni i Hercegovini, propisanih ovim zakonom, odgovorna je za tačnost, ažurnost i ukupni integritet Centralnog biračkog spiska za teritoriju Bosne i Hercegovine i tako dalje.
U nizu Zakonom propisanih nadležnosti CIK BiH ima i nadležnost za donošenje podzakonskih provedbenih izbornih akata (član 2.9 tačka 2. Izbornog zakona). Stalni izborni organi su i izborne komisije osnovnih izbornih jedinica i centri za birački spisak u svakoj opštini odnosno gradu u Bosni i Hercegovini. Centri za birački spisak su formirani za svaku opštinu/grad u okviru organa uprave. Izborni zakon omogućava imenovanje i drugih izbornih komisija (entiteta, kantona) i, u skladu sa Zakonom, imenovana je Izborna komisija Republike Srpske kao entitetska izborna komisija. Pored navedenih izbornih organa, izborni organi su birački odbori i mobilni timovi koji se imenuju za sprovođenje svih nivoa izbora koje propisuje Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Shodno članu V Aneksa 3 su održani i prvi izbori nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, što je i navedeno u Aneksu 4 / Ustavu Bosne i Hercegovine.
Centralna izborna komisija BiH, 8.4.2022.
Iako postoje Izborna komisija Republike Srpske i Izborna komisija Brčko distrikta BiH te Izborni zakon Republike Srpske i Izborni zakon Brčko distrikta BiH, oni moraju biti u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, a njihovu nadležnost utvrđuje Centralna izborna komisija BiH u skladu s Izbornim zakonom BiH.
Pored toga, Odluka Ustavnog suda BiH u predmetu broj U 4/12 (apelacija Sulejmana Tihića) potvrđuje navedeno, odnosno utvrđuje da nijedna druga izborna komisija u BiH ne može provoditi izbore bez saglasnosti Centralne izborne komisije BiH, koja po zakonu propisuje nadležnosti svih nižih izbornih komisija.
Na kraju, članom 2.21 stav (1) Izbornog zakona BiH utvrđeno je da se izborne komisije entiteta formiraju prema izbornom zakonu entiteta u skladu s Izbornim zakonom BiH. Njihovu nadležnost utvrđuje Centralna izborna komisija BiH u skladu s Izbornim zakonom BiH. Ta nadležnost utvrđena je Odlukom o utvrđivanju nadležnosti izborne komisije entiteta (Službeni glasnik BiH, br. 3/02 od 19.2.2002. godine).
U skladu sa naprijed navedenim svako djelovanje u smislu organizacije Općih izbora 2022. godine mimo Centralne izborne komisije BiH bi bilo protivustavno i protivzakonito.
Centralna izborna komisija BiH, 8.4.2022.
RS nema pravo na “mirno razdruživanje” jer entiteti postoje na osnovu Ustava BiH
U nastavku dokumenta navodi se i da će RS ponuditi Federaciji BiH potpisivanje sporazuma o mirnom razdruživanju:
Ukoliko se nastavi antidejtonsko djelovanje Ustavnog suda BiH i političkih predstavnika iz FBiH prema Republici Srpskoj, Republika Srpska će ponuditi FBiH potpisivanje sporazuma o mirnom razdruživanju.
Izjava stranaka iz RS
Prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, čiji je sastavni dio Ustav BiH, nije predviđena mogućnost secesije bilo kojeg dijela BiH.
Ovo je potvrdio i Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira krajem 2021. godine, koji je u saopćenju podsjetio “sve strane na njihovu obvezu da u potpunosti poštuju Opći okvirni sporazum za mir, sve njegove anekse i odluke visokoga predstavnika”.
Upravni odbor još je jednom potvrdio svoje neupitno opredjeljenje za teritorijalni integritet i temeljnu strukturu BiH kao jedinstvene i suverene države, koja se sastoji od dva entiteta. Upravni odbor je ponovio da entiteti nemaju pravo na odcjepljenje od BiH i da oni pravno postoje samo na osnovi Ustava BiH. Upravni odbor je podsjetio vlasti u BiH da je Ustav BiH sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir i da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obvezujuće i moraju se provoditi.
UO PIC-a, 8.12.2021.
BiH se opredijelila za članstvo u NATO-u, a Rezolucija o vojnoj neutralnosti RS nije “obavezujuća”
Ponavlja se i tvrdnja da se RS obavezao na vojnu neutralnost te da će ovaj entitet obustaviti saradnju s NATO-om, a izraženo je i protivljenje članstvu BiH u NATO-u:
Republika Srpska će nastaviti djelovati u skladu sa Rezolucijom o zaštiti ustavnog poretka i vojnoj neutralnosti kojom se Republika Srpska obavezala na vojnu neutralnost. Republika Srpska obustavlja dalju saradnju sa NATO-om i njenim ključnim članicama na pitanjima bezbjednosti i protivi se članstvu BiH u NATO, te obustavlja dalje učestvovanje vojnim vježbama sa NATO savezom i državama članicama NATO saveza.
Izjava stranaka iz RS
Ustavni sud Republike Srpske potvrdio je 2017. godine da Rezolucija o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, koju su republički/e poslanici/e usvojili/e te godine na sjednici NSRS, nije pravni, nego politički akt, o čemu je Istinomjer pisao u više navrata. Među akterima/kama koji/e su netačno tvrdili/e da je ova rezolucija obavezujuća našli/e su se Željka Cvijanović, Dušanka Majkić, Lazar Prodanović, Denis Šulić, Milorad Dodik i Branislav Borenović.
Kada je u pitanju saradnja, ali i članstvo u NATO-u, podsjećamo da je članom 84. Zakona o odbrani BiH, koji je usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH 2005. godine, definisano da će nadležna tijela provoditi aktivnost za prijem BiH u NATO.
U junu 2009. godine Predsjedništvo BiH usvojilo je zaključak o upućivanju formalnog zahtjeva Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP). Kako je tada navedeno u saopćenju nakon održane sjednice, “usvojen je tekst pisma koje će predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović uputiti generalnom sekretaru NATO-a Jaapu de Hoop Schefferu”. Nekoliko mjeseci kasnije, u oktobru 2009. godine, tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić u Briselu je zvanično predao zahtjev Bosne i Hercegovine za Akcioni plan za članstvo u NATO savezu. BiH je 2018. godine dobila zeleno svjetlo da dostavi Akcioni plan za članstvo u NATO-u.
Ne postoji granica između entiteta
Dalje se u spomenutom dokumentu netačno navodi da postoji granica između entiteta FBiH i RS:
Zadužuje se Vlada Republike Srpske da nastavi započete pregovore sa Vladom FBiH sa ciljem definisanja granične linije između Republike Srpske u FBiH u skladu sa Aneksom 2. Dejtonskog mirovnog sporazuma i obavezuje se Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske da formira posebnu organizacionu jedinicu unutar Ministarstva koja će vršiti nadgledanje granice između entiteta.
Izjava stranaka iz RS
Podsjećamo, u tekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma u kontekstu razgraničenja dva entiteta koristi se termin “granična crta između entiteta”.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj 28, 29. i 30. januara 2000. godine u svojoj prvoj parcijalnoj odluci broj U 5/98 odlučio o pitanju da li Ustav Republike Srpske u svom tekstu može da koristi riječ “granica”. U tom pogledu, Ustavni sud ocijenio je da termin “granica” u članu 2. stav (2) Ustava RS nije u skladu s Ustavom BiH te ga proglasio neustavnim.
Nakon odluke Ustavnog suda BiH, stav (2) člana 2. Ustava Republike Srpske izmijenjen je Amandmanom LXVIII, čime je riječ “granica” zamijenjena riječima “međuentitetska linija razgraničenja”. Tako ovaj član Ustava RS navodi da se “sporazum o promjeni međuentitetske linije razgraničenja između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine može iznijeti na potvrdu putem referenduma u Republici”.
Budući da prema Ustavu Bosne i Hercegovine i Ustavu Republike Srpske entiteti nisu razdvojeni granicama, nego međuentitetskim linijama razgraničenja, Istinomjer je 2022. godine tvrdnju Nenada Stevandića da Republika Srpska posjeduje “međunarodno verifikovane granice Dejtonskim mirovnim sporazumom” ocijenio neistinitom.
Sud i Tužilaštvo BiH osnovani su u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine
U dokumentu se navodi i ukidanje nadležnosti “suda i tužilaštva BiH na prostoru RS”:
Republika Srpska će posebnom odlukom Narodne skupštine Republike Srpske ukinuti nadležnost suda i tužilaštva BiH na prostoru Republike Srpske kao neustavnih i nelegalnih organa BiH.
Izjava stranaka iz RS
Podsjećamo da su u trećem članu Ustava Bosne i Hercegovine uređene nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta. U spomenutom članu utvrđene su i dodatne nadležnosti te se navodi i da “dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti”.
Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
Ovim je članom utvrđeno i da će “u periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Ustava, entiteti početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte”.
Četvrti član Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine (PSBiH) te uređuje ovlaštenja ove institucije, koja se, između ostalog, odnose i na “donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu”, kao i na “ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta”.
Podsjećamo da je PSBiH, na osnovu člana IV 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, 2002. i 2003. godine usvojila Zakon o Sudu BiH i Zakon o Tužilaštvu BiH, a čemu je prethodila odluka tadašnjeg visokog predstavnika u BiH o donošenju ova dva zakona.
Parlamentarna skupština BiH je zatim 2009. godine, “na osnovu ovlaštenja Predstavničkog doma i ovlaštenja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine; te člana 41. stav (1) tačka (i) Poslovnika Predstavničkog doma i člana 26. stav (1) tačka (i) Poslovnika Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, ustavnopravnih komisija oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine”, utvrdila prečišćeni tekst Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, kao i Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
Istinomjer je početkom 2019. godine izjavu Milorada Dodika da BiH ne može imati Sud i Tužilaštvo, jer to nije izričito navedeno u Ustavu BiH, kao ni Agenciju za istrage i zaštitu ili Oružane snage, ocijenio neistinitom, a sličnu neistinitu izjavu ponovio je i 2022. godine.
Iz navedenog je jasno da Ustav navodi mogućnost da BiH preuzima “nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta” i da osniva dodatne institucije, što je slučaj sa Sudom i Tužilaštvom BiH.
Treba spomenuti i da SNSD iza sebe ima čitav niz postupaka koji pokazuju da je ova partija mijenjala odnos prema “ustavnosti” ovih institucija te da su upravo poslanici/e SNSD-a 2002. i 2003. godine glasali/e za uspostavljanje Suda i Tužilaštva BiH, a zanimljivo je i da je od poslanika ove partije Milorada Živkovića došla i inicijativa da se u Predstavničkom domu PSBiH “u paketu” usvoji 19 zakona koje je donio visoki predstavnik, uključujući i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH.
(Sanjin Mahmutović i Amina Izmirlić Ćatović, Istinomjer.ba)