Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća ministara i ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija obratio se danas u Ženevi, na otvaranju Segmenta na visokom nivou, Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda (Human Rights Council).
Lagumdžija je naglasio da BiH daje prioritetan značaj poštivanju ljudskih prava i osnovnih sloboda kroz jačanje demokratije, multikulturalnog dijaloga i uvažavanje nacionalnih, kulturnih i vjerskih različitosti, kao i suzbijanju svih oblika diskriminacije i netolerancije prema pripadnicima bilo kojeg dijela društva, te informirao Vijeće o postignutom napretku i izazovima koji se nalaze pred našom zemljom.
Komentar:
Gotovo pravo malo predavanje o visokim dostignućima na polju ljudskih prava u BiH, održao je ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija pred Vijećem za ljudska prava UN-a. Da je bar ono što je rekao bila istina, BiH bi bila mnogo ljepše mjesto za život nego što je to slučaj.
Apsolutna je neistina da se prioritetan značaj daje „suzbijanju svih oblika diskriminacije“. Ministra vanjskih poslova u tome prvo demantuje dugogodišnje kašnjenje u implementaciji Odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju „Sejdić i Finci“, u čemu, zajedno sa pet koalicionih partnera na državnom nivou, i sam Lagumdžija ima svoj udio. Sa tom činjenicom u vidu, još je neozbiljnije bilo izjaviti pred Vijećem da se “u razumnom vremenskom roku” očekuje implementacija ove odluke, s obzirom da je i sam Lagumdžija više puta određivao rokove koji su prolazili jedan za drugim, a da se odluka nije implementirala.
„Istakao je da je BiH postigla značajan napredak stvaranjem efikasnijih mehanizama zaštite ljudskih prava usklađenih s međunarodnim standardima, te njenu posvećenost ispunjavanju međunarodnih obaveza koje proizlaze iz instrumenata ljudskih prava, kao i opredijeljenost BiH za unapređenje zakonodavstva u cilju implementacije ratificiranih multilateralnih sporazuma.
U tom smislu Lagumdžija je Vijeće za ljudska prava informirao da se u razumnom vremenskom roku očekuje ispunjavanje obaveza BiH koje proizilaze iz presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić – Finci“.
S tim u vezi ni aktuelni prijedlozi za njenu implementaciju, koje je Lagumdžija usaglasio, prvo sa Draganom Čovićem, a potom i sa Miloradom Dodikom i ostalim koalicionim partnerima, ne idu na ruku suzbijanju svih oblika diskriminacije, s obzirom da će pripadnici “Ostalih” u BiH prema tim rješenjima i dalje biti u lošijoj poziciji u odnosu na predstavnike konstitutivnih naroda, a na šta su reagovale brojne organizacije civilnog društva iz BiH.
Lagumdžija je bio i ponosan na činjenicu da je „BiH među prvih deset zemalja svijeta koje su ratificirale Opcionalni protokol Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pozvao druge članice UN-a da prate primjer BiH i na taj način osnaže i unaprijede pravnu zaštitu ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava unutar šireg međunarodnog konteksta.“
Postavlja se pitanje šta je Zlatku Lagumdžiji dalo povod za ovako pozitivne stavove o stanju ljudskih prava u BiH kada i Izvještaj Evropske komisije o napretku naše zemlje za 2012. godinu, tvrdi suprotno.
Iako se u izvještaju napominje da je BiH ratificirala sve važnije UN-ove i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, u njemu se navodi i da odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u velikom broju slučajeva nisu provedene, što je dovelo do toga da se predmeti podnose Evropskim sudu za ljudska prava. Tako su pred ovim sudom od novembra 2011. godine do oktobra 2012. godine podnešene 423 nove tužbe. Izvještaj konstatuje i da je „mali napredak postignut u promicanju i provedbi ljudskih prava“ kao i da je „provedba standarda ljudskih prava i dalje neujednačena“.
Lagumdžija se izgleda nije stigao sjetiti ni stanja ljudskih prava u RS-u, o čijem kršenju svjedoći i nedavna zabrana mirnog okupljanja građana Prijedora, o čemu smo već pisali na istinomjeru, ali ni posljednjih poteza vlasti u RS sa poništavanjem mjesta prebivališta pojedinim građanima tog entiteta.
Sve u svemu, Lagumdžijino izlaganje pred Vijećem za ljudska prava Ujedinjenih naroda, ponudilo je mnogo materijala da se zapitamo da li živimo u istoj državi kao i on, a od Istinomjera ovaj put, za sve neistine i nedosljednosti koje je izrekao u ovom govoru, dobija – višestruku neistinu!
(Istinomjer.ba)